Wikipedija

Return of the Psychotic Prince

"Return of the Psychotic Prince"[1] (japanski: 狂王子の帰還 Kyōōji no Kikan) je šesta epizoda prve sezone animea Psycho-Pass. Epizoda je premijerno emitirana 16. studenog 2012. u sklopu Fujijevog bloka noitaminA, a režirao ju je Naoyoshi Shiotani, dok je direktor animacije bio Yasuo Ejima. Scenarij epizode zajednički potpisuju Makoto Fukami i Gen Urobuchi.

"Return of the Psychotic Prince"
Epizoda animea Psycho-Pass
Raskomadani leš Satsuki Kuzuhare, nastale učenice akademije Ōsō, postavljen je na dno holograma fontane, izložen kao morbidno umjetničko djelo. Morbidni izložak je snažno podsjećao na crtež Rikako Ōryō, učenice akademije, a kasnije će se utvrditi kako je metologija ovoga slučaja slična onoj iz slučaja Specimen
"Kyōōji no Kikan"
(狂王子の帰還)
Epizoda br.1x06
RežijaNaoyoshi Shiotani
Direktor animacijeYasuo Ejima
ProdukcijaProduction I.G
ScenarijMakoto Fukami
Gen Urobuchi
MuzikaYūgo Kanno
Uvodna pjesma"abnormalize"
Ling Tosite Sigure
Odjavna pjesma"Namae no Nai Kaibutsu"
EGOIST
Premijera16. studenog 2012.
Trajanje25 minuta
Gostujući glasovi
Kronologija epizode
← Prethodna
"Nobody Knows Your Face" 		Sljedeća →
"Symbolism of Bletilla Striata"

Prethodna epizoda zaključila je slučaj Masatakea Midoa, tako da je anime u šestoj epizodi predstavio novi slučaj - bizarna ubojstva učenica Akademije Ōsō, gdje kao profesor radi Shōgo Makishima. Leševi su raskomadani i montirani tako da izgledaju kao bizarne umjetničke instalacije, identične onima koje skicira jedna od učenica Akademije, Rikako Ōryō. Epizoda također donosi nove informacije o zloglasnom slučaju Specimen, a ujedno donosi i debi novoga lika - Jōshū Kasei, šefice PSB-a, kojoj Ginoza podnosi izvještaj o radu njegova odjela.

Sinopsis uredi

 
Plastinirani leš Enforcera Mitsurua Sasayame izložen je nedaleko od lokacije gdje je nestao njegov signal. Sasayama je izgubio život radeći na slučaju, a njegov je masakrirani i raskomadani leš, pretvoren u morbidni eksponat, pronašao Kōgami tri dana nakon njegova nestanka. Kao što je vidljivo, dlanovi su mu spojeni s vratom, dok je ostatak trupa bio u oko glave i dlanova, morbidno unakažen. Sasayamine oči su bile napunjene novčićima.

Na samom početku, svjedočimo davnom razgovoru između Kōgamija i njegovog Enforcera, Mitsurua Sasayame. Očigledno se sukobljavaju, pri čemu Kōgami uperi svoj Dominator u Sasayamu, izmjerivši mu Crime Coefficient od 282. Sasayama na prijetnju reagira hladno i odlazi, dok mu Kōgami viče da ostane na mjestu. Nakon kraćeg vremena, Kōgami i Sasayama ponovo stupaju u kontakt, dok kadar prikazuje Sasayamin automobil pored kojeg prolazi Shōgo Makishima. Kōgami želi saznati Sayasaminu lokaciju, kazavši da je Ginozi prepustio mjesto zločina. Sasayama predlaže da se sastanu, međutim govori kako ni on sam ne zna gdje je jer su ulice kao labirint. U jednom trenutku Sasayama povikne "Makishima!", međutim Kōgami ne zna o kome govori. Sasayama tada govori kako ga mora pratiti jer će tako doći do Tōme Kōzaburōa, koji je najvjerojatnije odgovoran za zloglasni slučaj Specimen. Međutim, signal se u jednom trenutku naglo prekida, dok pored Sasayamina automobila prolaze policijski dronovi. Tri dana kasnije,[2] Kōgami, prateći signal Sasayaminog Dominatora, luta istim onim uličicama u kojima je prije gubitka signala bio Sasayama, želeći ga naći pod svaku cijenu. U jednom trenutku dolazi do monstruozno unakaženog, isušenog leša kojeg prepoznaje kao Sasayamu i to u njemu izaziva krah.[3]

Radnja se vraća u sadašnjost i prikazuje Kōgamija kako se budi iz noćne more koju je imao. Nakon buđenja, pali cigaretu i promatra fotografiju Sasayame i sebe iz mlađih dana. Radnja se seli u središte PSB-a, gdje Ginoza podnosi izvještaj šefici Jōshū Kasei, hvaleći Akanein napredak i profesionalizam. Šefica Kasei govori kako se nada da Akane neće doživjeti istu sudbinu kao i Kōgami, upozoravajući pritom i Ginozu, navodeći kako znanost još uvijek nije utvrdila, ali ni opovrgla povezanost između genetike i Crime Coefficienta, sugerirajući tako da je netko iz Ginozine obitelji završio kao Kōgami.

Radnja se seli na akademiju Ōsō, gdje učenica Kagami Kawarazaki čita odlomke iz Shakespeareove komedije Twelfth Night. Na istom satu, druga učenica, Yoshika Okubo, dobiva poruku od Rikako Ōryō u kojoj, između ostalog, Rikako govori kako preferira Shakespeareove tragedije zbog njihove okrutnosti. Akademija Ōsō je ugledna škola koja prima samo djevojčice, a poznata je po dobrim akademskim ostvarenjima, ali i izoliranim uvjetima koji njezine učenice čuvaju od zamagljenja Huea. Međutim, radnja se ubrzo seli u sobu Enforcera Shūseija Kagarija, koja više podsjeća na igraonicu nego na životni prostor. Akane je došla posjetiti Kagarija kako bi saznala neke informacije, a on im priprema večeru. Kagari otkriva neke detalje iz vlastite prošlosti, a u toku večeri ponudi Akane alkohol, mameći ju time da alkoholiziran zna nekontrolirano pričati. Akane pristane i do kraja večere, Kagari je prilično opijen i odgovara na sva Akaneina pitanja o slučaju Specimen i Kōgamiju, dok ona, iako je popila dosta, djeluje normalno. Na njegov začuđeni upit, Akane odgovara kako ona bolje podnosi alkohol od njega. Nakon Kagarija, Akane odlazi do Shion, kojoj društvo pravi Yayoi. Shion je voljna pomoći joj te joj otkriva važne detalje o zloglasnom slučaju Specimen.

Shion objašnjava kako je slučaj dobio ime po procesu plastinacije, kojim se uz pomoć smole i sličnih tvari izdađuju biološki i anatomski preparati visoke kvalitete. U slučaju Specimen, taj je proces korišten kako bi se počinila monstruozno-groteskna ubojstva. Shion joj tada pokaže primjer - unakaženi leš političara Ryojija Hashide, prve žrtve u sklopu slučaja - koji kod Akane izazove gađenje. Nakon toga, Shion joj pokaže Sasayamin leš i objašnjava kako bi ubojice izložili leševe usred grada, na javnim mjestima te ih zamaskirali hologramima. Prolaznici su tako mislili da gledaju okolišni hologram, a zapravo su gledali unakažene leševe ispod holograma. Kada su ljudi otkrili leševe, došlo je do općeg kaosa koji je potakao državu da nametne novinsku cenzuru. Istraga se fokusirala na stručnjake iz kemije i farmacije, međutim krivac nikada nije pronađen. Shion objašnjava kako je Sasayama stradao radeći na slučaju. Shion dalje objašnjava kako su, kasnije, istražujući poptuno nepovezani slučaj nestanka srednjoškolskog profesora u njegovom stanu pronašli smolu za plastinaciju. Profesor u pitanju je Tōma Kōzaburō, koji je predavao društvene studije na akademiji Ōsō. Zločini su prestali neposredno nakon njegova nestanka pa su istražitelji zaključili kako je on morao biti krivac, međutim imali su samo indicije pa je slučaj završio među neriješenima. Uz to, Tōma Kōzaburō nije imao nikakva znanja iz kemije pa je ostalo nejasno tko je izradio plastinacijsku smolu. Akane posumnja na pomoćnika, međutim Shion to ne može ni potvrditi ni opovrgnuti.

Nešto kasnije, Akane se nalazi s Yuki i Kaori na ručku gdje razgovaraju o Akaneinom poslu i njezinu odnosu s Kōgamijem. Međutim, usred razgovora, Akane dobiva hitan poziv od Ginoze i napušta svoje prijateljice. Natrag na akademiji Ōsō, tokom pauze za ručak, učenice Mika Shimotsuki i Kagami Kawarazaki komentiraju nestanak kolegice Satsuki Kuzuhara. Kako kaže Mika, profesori su dobili naređenje da ništa ne govore kako ne bi uznemirili učenice, međutim glasine i dalje kruže. Mikka je ljuta zbog takvog postupanja i prestraši Kagami te joj se sprema otkriti još jednu glasinu. Međutim, u tom trenutku u menzu ulazi Rikako Ōryō, što izaziva oduševljenje većine učenica, ali ne i Mike, koju Rikako pomalo plaši, iako Kagami govori da je zbog svoje ljepote i inteligencije omiljena među učenicama. I dok Mika komentira Rikakine neobične oči, Rikako joj prilazi s leđa i poziva ju u umjetnički klub, čija je ona predsjednica, dajući joj tako do znanja da je čula njezine komentare, međutim Mika nije uzrujana tom činjenicom.

 
Predsjednica umjetničkog kluba akademije, Rikako Ōryō, postala je nova Makishimina suradnica, nakon što je PSB ubio Masatakea Midoa. Uz to, Rikako je bila i Makishimina učenica, jer se u ovoj epizodi otkrilo kako Makishima radi kao profesor na akademiji Ōsō.

Tokom predvečerja, Rikako je sama u prostorijama umjetničkog kluba i crta vrlo bizran crtež sastavljen od ženskih trupala. Pridružuje joj se Yoshika Okubo, s kojom je razgovarala tokom predavanja. Yoshika je evidentno zaljubljena u Rikako, što nije neobično za akademiju,[4] te dolazi do nje po savjet. Odmah na početku, Rikako govori da zna za njezinog oca, odnosno novog muža njezine majke, koji mladu Yoshiko pohotno promatra, što ovoj izaziva ozbiljnu nelagodu. Uz to, svaki puta kad se vrati u kući, pronađe tragove nečijeg prisustva u njezinoj sobi. Kada ju Rikako upita može li o tome razgovarati s majkom, Yosihko navodi kako im je njezin biološki otac ostavio toliko visok dug da ga same ne bi mogle otplatiti, zbog čega ovise o njezinom očuhu. Stres zbog cijele situacije je doveo do zamjetnog zamagljenja njezina Psycho-Passa. Rikako joj tada, uz nježne dodire, održi kratki motivacijski govor, nakon čega ju nježno zagrli, na Yoshikino evidentno zadovoljstvo. Tada se ponudi da joj nastavi priču o Shakespeareovim tragedijama te joj počinje pričati o Laviniji iz tragedije Titus Andronicus, koja je simbolički uspoređena s Yoshiko.

Natrag u zgradi PSB-a, Ginoza ispituje Yujia Kaneharu (vidi ovaj članak), koji je nervozan i prestrašen.[5] S druge strane, Ginoza je iznimno miran i hladne dikcije. Nakon kratkog uvoda, pita Kaneharu kako je dobio disketu koju je koristio za ubojstva, a ovaj odgovara kako ne zna tko mu ju je poslao jer ju je jednoga dana samo dobio s pismom, čiji je autor rekao da ima problem s tvornicom pa bi se zajednički mogli osvetiti. Ginozin razgovor je ponovo prikazan kada je Shion predstavljala analizu izvornog koda s diskete i Midovih holograma, koja je utvrdila da je oba koda napisa isti haker, međutim nije mogla utvrditi njegov identitet. Tokom rasprave, Kōgami kako je pravi zločinac samo iskoristio Kaneharu i Midoa jer su imali adekvatne motive, dok on djeluje u sjeni. Takav ga modus operandi podsjeti na slučaj Specimen i on naglo odlazi iz ureda u svoju sobu; Gino odlazi za njim. U svojoj sobi, Kōgami pregledava dokumentaciju slučaja Specimen i potvrđuje Midu kako se radi o identičnom slučaju - netko pronalazi ljude koji imaju volju, ali ne i sredstva te im daje ta sredstva, pretvarajući tako potencijalne u prave ubojice. Ginoza ga upozorava da lovi duhove, međutim Kōgami je uvjeren kako će se osvetiti zbog Sasayamine smrti.

U međuvremenu, hologram centralne fontane u parku stvara probleme pa Takahashi i njegov kolega, dvojica komunalnih radnika, odlaze kako bi provjerili što nije uredu. Takahashi poziva centralu da isključe fontanu kako bi provjerili gdje je kvar. Kada centrala to uradi, radnici na dnu holograma pronalaze neobičnu konstrukciju koju oni, isprva, smatraju lutkom, a koja izgledom podsjeća na jedan od crteža što ih je Rikako izradila na akademiji. Radnici, misleći sada da je u pitanju nekakvo umjetničko djelo, odlaze provjeriti o čemu se radi, iznenađeni realističnošću konstrukcije. Takahashijev kolega promatra konstrukciju, a zapravo raskomadani leš Satsuki Kuzuhare, komentirajući, u zabludi, kako on takvo nešto ne bi izložio u svom stanu.

U posljednjoj sceni, Rikako sjedi u učionici kluba i izrađuje novi crtež, koji podsjeća na Yoshiko. Iza nje sjedi Shōgo Makishima, za kojeg se otkriva kako je profesor na akademiji Ōsō. Makishima je izabrao Rikako za nasljednicu Masatakea Midoa, a u učionici s njom raspravlja o Lavinijinoj sudbini i njezinim planovima, pitajući se hoće li i ona završiti kao Tit Andronik u istoimenoj tragediji. Rikako samo vragolasto komentira kako bi to bio problem jer u budućnosti planira izraditi još mnogo crteža.

Glasovi uredi

Glavne uloge uredi

Gostujuće uloge uredi

Ostale uloge uredi

  • Satoshi Tsuruoka kao Yuji Kanehara, ubojica iz treće epizode (sada u zatvoru)
  • Nobunaga Shimazaki kao Takahashi, komunalni radnik koji otkriva leš Satsuki Kuzuhare
  • Yuta Odagaki kao komunalni radnik koji otkriva leš Satsuki Kuzuhare

Podaci o Psycho-Passu uredi

Koncept Psycho-Passa je izrazito važan za cjelokupno razumijevanje animea i njegove radnje. Sukladno tomu, likovima se kroz epizode redovito mjeri razina Psycho-Passa, a te se brojke prikazuju ne Dominatoru kao i na službenim evidencijama koje dostavlja Sibyl. Šesta epizoda u izvornom prikazivanju nije prikazala nikakve podatke o Psycho-Passu, međutim njezino prošireno izdanje donijelo je sljedeću informaciju:

Reference na popularnu kulturu uredi

 
Britanski dramatičar William Shakespeare je bio centralna tema svih referenci u ovoj epizodi, a njegova su djela nerijetko korištena kao simboli ili tragovi koji otkrivaju sudbine likova.

Psycho-Pass je kao anime u cjelini imao karakteristiku da često vrši reference na zapadnu filozofiju i pop-kulturu. Taj je običaj započeo s trećom epizodom te se nastavlja u daljnjima. Šesta epizoda vrši cijelu seriju referenci, a one su sve orijentirane oko različitih djela Williama Shakespearea, čime je izvršena kako stvarna referenca na školsko gradivo (jer, dobar dio epizode događa se u školi) tako i simbolička na slučaj čiji je početak vidljiv u ovoj epizodi, a koji je nastavljen u sljedećima.

Već pri samom početku, Kagami Kawarazaki na satu čita Violinu repliku Orsiniju iz 4. prizoda drugog čina Shakespeareove komedije Twelfth Night, a koja govori o iskrenosti i snazi ženske ljubavi u odnosu na mušku.[7] Taj je pasus bio ilustrativan po pitanju školskog gradiva koje se uči u svijesu Psycho-Passa, ali i u kontekstu problematike ženske, što lezbijske što biseksualne, ljubavi i seksualnosti, što je posebno važno za akademiju Ōsō.[4] Nakon što Kagami završi sa čitanjem, profesorica književnosti nastavi davati učenicama podatke o premijeri spomenute komedije. Tokom istoga sata, druga učenica, Yoshika Okubo, dobiva poruku od školske kolegice zbog koje se zaljubljeno zarumeni. Njih dvije u porukama raspravljaju o Shakespeareu - Yoshika govori o čemu uče, a njezina sugovornica navodi kako su Shakespeareove komedije dosadne te kako više preferira njegove tragedije, poput Macbetha ili Titusa Andronicusa. Njih je dvoje posebno izdvojila zbog okrutnosti prisutne u njima, što se također simbolično nadovezuje na predstojeći slučaj.

Kasnije, Yoshiko se nalazi s Rikako Ōryō, popularnom učenicom akademije i predsjednicom umjetničkog kluba. Njih dvije podijele intiman zagrljaj, nakon čega Rikako upita želi li Yosihko znati nešto više o Shakespeareu. Kada ova potvrdi, Rikako ponovo spominje Titusa Andronicusa (tu se otkriva identitet Yoshikine kolegice koja joj je slala poruke) te se nadovezuje na sudbinu Titove kćeri Lavinije, koja je zbog oca bila silovana, nakon čega joj je isječen jezik i odrezane su joj ruke. Dok Rikako govori kako je Lavinija umrla zbog (i od) svoga oca (što se opet nadovezuje na probleme s ocem koje je Yoshiko imala), tako se simbolički referirajući na skorašnji slučaj i Yoshikoinu sudbinu, njezina kolegica ekstatično sluša njezino objašnjenje, još uvijek u njezinu zagrljaju.

Priča o Laviniji se ponovo spominje na samom kraju epizode kada Shōgo Makishima, za kojeg se ispostavilo da je profesor na akademiji Ōsō, razgovara s Rikako u učionici umjetničkog kluba. Makishima ima evidentan utjecaj na Rikako i potiče njezino kriminalno djelovanje, a u ovom je trenutku pita da li ona misli da je Lavinija bila sretna kada ju je smrt oslobodila njezina okaljanog tijela. Rikako mu citira odlomak iz tragedije,[8] nakon čega Makishima odvodi raspravu na prolaznost ljepote i konačnost života kao takvog, zaključujući kako je potpuno prirodno da netko želi sačuvati ljepotu predmeta ili osobe u trenutku njezina vrhunca. Na kraju se referira na njezinu tobožnju ljubav prema njezinim žrtvama, pitajući hoće li u krajnjem momentu i ona završiti kao Tit Andronik, koji i sam biva ubijen nakon što je ubio vlastitu kći i Tamoru.[9] Rikako tek odgovara da bi to bio problem jer u budućnosti planira napraviti još mnogo crteža.

Glazba uredi

Uvodna pjesma korištena tokom prve polovice prve sezone bila je "abnormalize" benda Ling Tosite Sigure. Glazbu i tekst uvodne pjesme potpisuje frontmen benda TK. Tokom ove epizode nije prikazana i uvodna špica koja će kasnije biti prisutna, već je uvodna pjesma pratila radnju same epizode. Odjavna pjesma, uz prisutnu odvajnu špicu, bila je "Namae no Nai Kaibutsu" u izvedbi dua EGOIST. Glazbu, tekst i aranžman za pjesmu potpisuje ryo, instrumentalist benda.

Ostalu glazbu potpisuje kompozitor Yūgo Kanno, koji je potpisao glazbu za cjelokupni anime.

Kritike uredi

Šesta epizoda animea je dobila prilično dobre komentare, nastavivši tako uzlazni trend koji je započeo sa četvrtom epizodom. Na portalu IMDb drži prosječnu ocjenu 8.1/10,[10] koja jest lošija od prethodne (8.2/10), ali samo za nijansu. Među svim epizodama, šesta epizoda je zauzela 16. mjesto, podijelivši ocjenu s još dvije epizode prve sezone.[11] Portal MyAnimeList.net, čiji korisnici na forumu daju ocjene od 1 do 5, dao je epizodi prosječnu ocjenu 4.5/5 temeljem nešto više od 420 glasova.[12] Kao što je bio slučaj i na IMDb-u, ova je epizoda prošla tek nijansu lošije od prethodne, koja je imala 4.6/5.

S druge strane, Thomas Zoth, pišući za The Fandom Post.com, dao je šestoj epizodi ocjenu "A-", čime je ista postala njegova dotad najbolje ocijenjena epizoda.[13] Zoth je napisao kako je epizoda bila izrazito snažna i dokazala kako cijeli koncept nije promašen te da anime konačno ide u pravom smjeru.[13] Nadodao je kako je anime konačno počeo pokazivati svoj smisao te kako se raduje daljnjim epizodama ovoga tipa, iako je naglasio kako Yayoi Kunizuka i Shion Karanomori trebaju dobiti više prostora za razvoj.[13]

Reference uredi

  1. ↑ Neslužbena Psycho-Pass Wiki naziv ove epizode navodi kao "Return of the Lunatic Prince".
  2. ↑ Ovaj podatak otkriven je u novelizaciji animea. Izvorno emitirana epizoda nije sadržavala nikakve detalje o Sasayaminu nestanku, a isti su ubačeni tek u proširenom izdanju, međutim bez konkretnih vremenskih podataka. To da je potraga za Sasayamom trajala tri dana otkriveno je tek u romanu Psycho-Pass.
  3. ↑ Kako otkriva novelizacija animea, Sasayemine oči su bile napunjene novčićima.
  4. ↑ 4,0 4,1 Iako anime to samo insinuira i prikazuje u jednoj sceni tokom kasnijih epizoda, novelizacija priče otkriva kako je većina, ako ne i sve, djevojaka akademije Ōsō lezbijske ili biseksualne seksualne orijentacije te kako su seksualni eksperimenti i odnosi među djevojkama prilično česti. Posljedica je to zatvorenosti i izoliranosti same škole te dobi njezinih učenica.
  5. ↑ Novelizacija animea nudi objašnjenje za Kaneharino ponašanje. Naime, u vremenu Sibyla, Ministarstvo dobrobiti i PSB imaju takav utjecaj da latentni kriminalci poput Kanehare nemaju garanciju osnonih ljudskih prava prilikom kontakta s policijom. Policija ih, bez problema, može mučiti kako bi došla do odgovora ili ih čak ubiti. Znajući to, potpuno je jasno zašto je Kahenara bio nervozan i prestravljen tokom ispitivanja, unatoč Ginozinoj mirnoći.
  6. ↑ Sasayama je, kao glasovna uloga, u kontekstu ove epizode bio prisutan samo u proširenoj verziji, dok ga u originalnom pojavljivanju nije bilo.
  7. ↑ Dio komedije kojeg Kagami čita je zapravo kombinacija dvaju različitih i vremenski odvojenih, ali povezanih replika koje je Viola izgovorila Orsiniju u 4. prizodu drugog čina, a radi se o sljedećim replikama (umanjeni dio je dio koji je izostavljen, a boldiran je onaj dio koji je naveden u animeu):

    Too well what love women to men may owe.
    In faith, they are as true of heart as we.
    My father had a daughter loved a man
    As it might be, perhaps, were I a woman,
    I should your lordship.
    (...)
    A blank, my lord. She never told her love,
    But let concealment, like a worm i' the bud,
    Feed on her damask cheek. She pined in thought,
    And with a green and yellow melancholy
    She sat like patience on a monument,
    Smiling at grief. Was not this love indeed?
    We men may say more, swear more, but indeed
     Our shows are more than will, for still we prove
     Much in our vows, but little in our love.

    Znam predobro koliku ljubav može žena prema muškarcu ćutjet.
    Zaista je u nje baš tako vjerno srce ko i u nas.
    Moj otac vam je kčerku imao, što ljubila je nekog čovjeka
    Ko ja što možda ljubio bih vaše
    Gospodstvo, da sam žena.
    (...)
    Neispisani papir. Nikad nije tu svoju ljubav nikom otkrila,
    Već pustila da tajna joj - ko crv u pupoljku -
    Izgrize krvi i mlijeko na obrazima. Ginula je sva od bola ljubavnog -
    Te puna bijede i sumorne je tuge
    Sjedila, ko strpljivost na grobnom spomeniku,
    I smiješila se jadu svom. Zar nije to bila praba ljubav?
    Mi muškarci govorit znamo, zaklinjat se većma, al doista
     Pokazujemo više no hoćemo i uvijek mi smo veći
     U zakletvama no u ljubavi.

  8. ↑ Pasus u pitanju je iz 3. prizora petoga čina, odnosno Saturninova replika nakon koje Tit ubija Lavniju:

    Because the girl should not survive her shame,
    And by her presence still renew his sorrows.

  9. ↑ Kako bi formulirao svoj upit, Makishima koristi Titov citat iz 3. prizora petog čina, kada ovaj odgovara Saturninu na njegovo pitanje, a ubrzo nakon toga i sam biva ubijen (umanjeni dio je dio koji je izostavljen, a boldiran je onaj dio koji je naveden u animeu):

    Kill'd her, for whom my tears have made me blind.
    I am as woful as Virginius was,
    And have a thousand times more cause than he
    To do this outrage: and it now is done.

  10. ↑ IMDB - "Return of the Psychotic Prince"
  11. ↑ IMDb - Ocjena epizoda
  12. ↑ Psycho-Pass Episode 6 Discussion
  13. ↑ 13,0 13,1 13,2 Psycho-Pass Episode #06 Anime Review

Vanjske poveznice uredi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Return_of_the_Psychotic_Prince&oldid=41485995