Fruit of Paradise

"Fruit of Paradise" (japanski: 楽園の果実 Rakuen no Kajitsu) je deveta epizoda prve sezone animea Psycho-Pass. Premijerno je emitirana 7. prosinca 2012. u 00:00 u sklopu Fujijevog programskog bloka noitaminA. Epizodu je režirao Naoyoshi Shiotani, a direktor animacije je bio Kyōhei Ishiguro. Scenarij zajednički potpisuju Makoto Fukami i Gen Urobuchi.

"Fruit of Paradise"
Epizoda animea Psycho-Pass
Iako ovdje predstavljen kao sporedni lik, profesor Jouji Saiga će imati značajnu ulogu u animeu, što u formiranju likova, kao u slučaju Akane, što u rješavanju slučajeva, kako u prvoj tako i drugoj sezoni
"Rakuen no Kajitsu" (楽園の果実)
Epizoda br.	1x09
Režija	Naoyoshi Shiotani
Direktor animacije	Kyōhei Ishiguro
Produkcija	Production I.G
Scenarij	Makoto Fukami Gen Urobuchi
Muzika	Yūgo Kanno
Uvodna pjesma	"abnormalize" Ling Tosite Sigure
Odjavna pjesma	"Namae no Nai Kaibutsu" EGOIST
Premijera	7. prosinca 2012.
Trajanje	25 minuta
Gostujući glasovi
Katsumi Chō kao Toyohisa Sengūji Ayumi Fujimura kao voditeljica razgovora
Popis epizoda 1  • 2  • 3  • 4  • 5  • 6  • 7  • 8  • 9  • 10  • 11  • 12  • 13  • 14  • 15  • 16  • 17  • 18  • 19  • 20  • 21  • 22
Kronologija epizode
← Prethodna "And Then, Silence" Sljedeća → "Methuselah's Game"

Epizoda donosi posljedice slučaja u kojem je Rikako Ōryō izgubila svoj život, a Makishima razvio interes za Kōgamija. Epizoda je dala tek natruhe sljedećega slučaja, a puno se više bazirala na odnose među likovima i objašnjavanje određenih detalja. Uz to, dotad tajanstveni Toyohisa Sengūji je u cijelosti predstavljen te je objašnjena njegova životna filozofija, kojom se može objasniti njegov ubilački nagon. Epizoda također donosi debi profesora Joujija Saige, kliničkog psihologa koji je budućim inspektorima PSB-a tumačio kriminalnu psihologiju, a sada živi u izolaciji izvan grada. Profesor Saiga će se pojaviti u još nekoliko navrata, a značajnu ulogu imat će u drugoj sezoni animea.

Sinopsis

U likovnoj učionici Akademije Ōsō, Kōgami i Akane preslušavaju snimku i rezimiraju slučaj. Akane je ljuta što su bili tako blizu i informira Kōgamija kako je samo pitanje vremena kad će pronaći Rikako, međutim on je skeptičan, vjerujući kako će nestati. U prostoriju ulazi Ginoza, koji poziva Kōgamija na razgovor. Na stubištu Akademije, Kōgami misli kako Ginoza ima nekakav problem, međutim ovaj mu se ispriča i izazove prilično iznenađenje kod njega. Objasni mu kako je pogriješio i kako Kōgamijeve teze ipak nisu bile deluzije, međutim Kōgami mu ne zamjera, zadovoljan što su bliže rješenju.

Specijalna predavanja profesora Saige za inspektore PSB-a dala su mladim detektivima uvid u kriminalnu psihologiju, a često su znala biti popraćena raspravama iz filozofije ili sociologije. Međutim, nesposobnost određenih kandidata da se adekvatno nose s njima, što je dovelo do povećanja njihovog Crime Coefficienta, dovela je do ukidanja tih predavanja i toga da ona nikada nisu spremljena u arhive Ministarstva dobrobiti.

Radnja se vraća u prošlost, prikazujući jedno od predavanja profesora Joujija Saige, koji je inspektorima PSB-a predavao kriminalnu psihologiju. Na početku predavanja, Saiga citira francuskog sociologa Michela Wieviorku: "Rast individualizma potiče nasilje." Nastavlja, tumačeći Wieviorku, kako čovjek koji ne uspije postati glumac vlastite egzistencije može tu nemogućnost okrenuti protiv sebe i okrenuti se nasilju. Govori kako ga, u periodu kada postoji Sibyl, najviše plaše upravo takvi zločini jer, što je motivacija za zločin manje povezana sa kriminalčevim osobnim željama, to je posao detektiva teži. Tada ga Ginoza, tada mladi inspektor, upita ne pomažu li provjere Huea i Crime Coefficienta u tom slučaju. Saiga odgovara potvrdno, kažući da će provjera Crime Coefficienta odmah dati željenu informaciju, međutim govori da se promjene mogu dogoditi u trenutku, kao pucanje nasipa, pa je nemoguće isključiti potencijalno iznenadne ispade nasilja na različitim mjestima, ali u isto vrijeme. Tada Kōgami, također mladi inspektor, komentira kako se njemu čini da je za pucanje naspita potrebna sila koja bi bila dovoljno sposobna da umakne "očima" Sibyla. Saiga zainteresirano sasluša komentar i pita ga smatra li on da bi, u slučaju pojave takve sile, PSB bio sposoban nositi se s njom? Dok se Kōgami i Saiga zainteresirano promatraju, radnja se vraća u sadašnjost.

Akane i Candy u njezinom stanu provjeravaju odjevne kombinacije, a kada Akane odabere koju će nositi, Candy veselo zaključi kako ima spoj. Akane se zbuni i pocrveni, pokušavajući demantirati svog asistenta. Sljedećeg jutra, na drugom dijelu grada, tehnička ekipa se priprema za intervju s Toyohisom Sengūjijem. Natrag u stanu, Candy sugerira Akane da kupi poklon za spoj, međutim Akane i dalje odbija pomisao da ide na spoj i kaže Candy da upali neke vijesti. Candy pronađe preporučeni video, a koji je spomenuti intervju sa Sengūjijem, šefom Korporacije mrežne izgradnje Teito, koji je predstavljen kao pionir kiborgizacije ljudskog tijela. Naime, Sengūji je cijelo svoje tijelo, izuzev mozga i neurološkog sustava, zamijenio robotskim te je tako postao kiborg. Objašnjavajući svoju odluku i uspoređujući ju s Platonovom filozofijom, Sengūji govori kako mu nije jasno zašto se svi ljudi ne riješe ograničenja svojih fizičkih tijela i tako si produže život. Novinarka mu govori kako je, unatoč tehnologiji, životni vijek mozga oko 150 godina i kako većina ljudi nije sklona potpunoj kiborgizaciji tijela. Međutim, na samom kraju, Sengūji govori kako je ovisnost ljudi o suvremenoj tehnologiji došla do te razine da se, unatoč posjedovanju fizičkih tijela, ljudi sve više ponašaju kao roboti. Akane je u međuvremenu pokupila Kōgamija, koji se dok ju je čekao pokušao riješiti obijesnog drona. Slušajući kraj razgovora u automobilu, Akane upita Kōgamija što misli o besmrtnosti; Kōgami ideji nije sklon, kazavši kako život u ulozi Enforcera nije nešto što bi želio da vječno traje. Akane govori kako će se prava latentnih kriminalaca s vremenom vjerojatno poboljšati, a Kōgami šaljivo prokomentira njezin optimizam, što Akane pomalo razljuti.

Njih se dvoje voze daleko izvan grada, kroz šumovite ceste i dolaze do velike, ali izolirane kuće koja izgledom podsjeća na Lloyd Wrightovu kuću Fallingwater. Kōgami pozvoni na parlafon, a na vratima se ubrzo pojavi - profesor Jouji Saiga. Akane prokomentira Saiginu izoliranost i nedostatak hologramske tehnologije, a Kōgami navodi kako Saiga nije ljubitelj istoga. Kada ga, na vratima, Kōgami oslovi s profesore, Saiga mu odgovara: "Prekini me zvati profesore! Što misliš, koliko je godina prošlo otkako sam prestao s tim?" Nakon što se Akane predstavi, Saiga ih pozove u kuću. Interijer odgovara eksterijeru - bez holograma i suvremene tehnologije. Saiga ih ponudi kavom, a nakon što oboje pristanu, napomene kako je kava jedino što ima tako da im nešto drugo ne bi ni mogao ponuditi. Nakon što sjedne, Saiga promotri Akane te joj se obrati, izvlačeći sljedeće zaključke:

• Dolazi iz prefekture Chiba;
• Ima neloše atletske sposobnosti, ali ne zna plivati;
• Roditelji su joj živi i zabrinuti zašto im kći jedinica nije pronašla dečka, a uz to su se protivili zaposlenju u PSB-u;
• Njezin baka ili djed, ali nakon njezine reakcije zaključi da je baka, pokazali su joj iznimnu sklonost i ljubav;

Svoju dedukciju zaključi time da djeca koja su imala dobre odnose s bakom ili djedom imaju bolje odnose sa svojim hologramskim asistentima u kasnijoj životnoj dobi, a Akane odgovara tom profilu. I dok se Akane čudi, Kōgami pohvali svog bivšeg profesora. Kada ga Akane upita kako je to izveo, Saiga kaže kako mu je za to bilo potrebno samo promatranje jer ljudi nesvjesno pokazuju različite znakove, a ako ih se zna tumačiti, onda to omogućava profiliranje osobe. Akane prokomentira kako je Saiga stručnjak u kliničkoj psihologiji, na što on odvrati da je toliko radio s policijom da je njegov rad sam od sebe otišao u smjeru kriminalne psihologije. Kōgami ga tada zamoli za dvije usluge - da Akane da brzi i intenzivni tečaj kriminalne psihologije, a da njemu da popis svih svojih bivših studenata. I dok Saiga s veseljem prihvaća podučavati Akane, što se druge molbe tiče, pita Kōgami je li to zahtjev PSB-a ili njegova privatna molba. Kada ovaj kaže da je potonje u pitanju, Saiga pristane i kaže da bi u suprotnom slučaju odbio molbu. Dok Saiga traži popis, Kōgami govori kako smatra da je ovaj kriminalac najgori od uvođenja Sibyla - izrazito inteligentan, dobra zdravlja, manipulatir i s jedinstvenom karizmom. Usporedi ga s dirigentom koji upravlja orkestrom. Saiga tada od njega zatraži da objasni karizmu, a Kōgami tvrdi kako je pod time mislio prirodu vođe ili junaka. Saiga smatra odgovor nepotpunim i navodi kako karizma ima tri aspekta:

1. Priroda junaka ili proroka;
2. Sposobnost da se pored njega druge osobe osjećaju ugodno;
3. Inteligencija koja omogućava elokventno raspavljanje o svim temama;

Nakon kratkog izlaganja, Saiga upita Kōgamija koje od ovih elemenata ima njegov kriminalac. Bez previše razmišljanja, Kōgami odgovara - sve.

Natrag u zgradi PSB-a, Masaoka ostatku tima predstavlja Yukimorija Shibatu, profesora likovne umjetnosti na Akademiji Ōsō, a koji je zapravo starac koji živi u staračkom domu, a čiji je identitet Makishima ukrao. Makishima je ponešto izmijenio njegovu životnu priču i s njome nastupao kao profesor na Akademiji. Kagari komentira kako je pametno što nije u potpunosti izmislio osobu, a Ginoza se pita je li hrabar ili lud, kad je javno radio kao profesor i tako se izložio. Yayoi, međutim, govori kako su sve snimke koje bi mogle sadržavati Shibatu/Makishimu izbrisane; spašen je jedino kratki audio zapis. Yayoi sugerira dvije metode, međutim ubrzo se ispostavlja kako su one provedene, ali bez uspjeha. Masaoka zaključuje kako se na kraju sve svodi na mutnu fotografiju koju je izradio Sasayama.

Tokom večeri, Akane i Kōgami se vraćaju natrag prema PSB-u. Akane je već pospana, a Kōgami ju razbudi upitavši ju je li Saiga bio od pomoći. Prenuvši se, Akane odgovara potvrdno i pohvali Saigu kao predavača, čudeći se zašto njegova predavanja nisu u arhivi ministarstva. Kōgami kako ih tamo ne bi ni stavili, a Akane zanima što se dogodilo. Kōgami objašnjava kako je to bilo u periodu kada su Sibyl i sveučilišni sustav paralelno postojali te kada su Saigina posebna predavanja bila uvedena za inspektore PSB-a. Međutim, jednoga dana se ustanovilo kako su neki od polaznika imali zamagljen Hue i povišen Crime Coefficient, što se pripisalo Saiginim predavanjima i karizmi. Naravno, nisu svi manifestirali takve posljedice. Kōgami dalje objašnjava kako su individualne lekcije, poput one koju je Akane dobila, manje problematične, nakon čega doda da je njezin Hue ionako teško zamagliti. Akane se čudi kako se Crime Coefficient može povisiti samo slušanjem predavanja, a Kōgami tada cijeli proces usporedi s močvarom čije se dno ne može vidjeti; jedini način kako provjeriti što ima u močvari je skočiti u nju. Saiga, koji je navikao na umore kriminalaca, nije imao problema s time, međutim neki od polaznika se više nisu znali vratiti iz te močvare. Akane komentira kako joj on djeluje kao netko tko bi se uspješno vratio, međutim Kōgami ironično pokazuje svoju narukvicu za Enforcera i zaključuje kako on nije u to siguran, međutim kako je Sibyl procijenio da nije jedan od tih.

Sudbina Rikako Ōryō otkrivena je tokom razgovora između Sengūjija i Makishime. Nakon što ju je ubio, Sengūji je iskoristio njezine kosti i izradio seriju lula poput ove koju drži u ruci u ovoj sceni. Lule drži u posebnoj kutiji koja se može vidjeti na stolu.

Radanja se seli na Sengūjijevo imanje, gdje Makishima i on vode novu raspravu. Sengūji ga upita zna li koja je vrsta najlukavija i izbjegava izumrijeti neovisno o broju ubijenih jedinki, a Makishima spretno odgovara - čovjek. Svjetsan da je možda postavio prejednostavno pitanje, Sengūji, čisteći svoju pušku, komentira kako se lovačke dozvole danas jako teško izdaju te kako mu je zahvalan zbog mogućnosti koje mu pruža. Nedugo zatim pali lulu od neobična materijala, za kojeg Makishima zaključi kako nije bjelokost. Sengūji tada prokomentira kako mu, očito, nije pokazao to ranije te potvrdi Makishimine sumnje da je lula, izuzev cjevčice, izrađena od kostiju Rikako Ōryō, a kadar pokazuje kutijicu punu identičnih lula. Sengūji komentira da se osjeća mladim kada puši iz tih lula jer mu duše njegovog prestravljenog plijena daju dodatnu energiju. Makishima komentira kako je Sengūji spriječio starenje svoga tijela te kako mu je ostao jedino um, na što Sengūji odgovara kako je izrazito važno kultivirati zdrav um jer u suprotnome dolazi do povećanja broja ljudi s deficijencijom eustresa. Na kraju zaključuje - što je plijen u lovu opasniji, to je mladenačka energija koju za sobom ostavlja snažnija. Sukladno svemu izrečenom, Makishima, igrajući se s britvom, navodi kako može srediti da njegov sljedeći plijen doista bude izazov, otkrivajući kako se radi o članu PSB-a. Sengūji se zadovoljno nasmiješi.

Natrag u PSB-u, Akane komentira kako pregled Saiginih studenata nije bio od pomoći, međutim Kōgami ne očajava i govori da je Makishima, ako doista postoji, negdje morao ostaviti nekakav trag. Kada dolaze u ured, Ginoza konfrontira Kōgamija jer je odveo Akane do profesora Saige. Akane ga pokušava opravdati kazavši kako je ona to tražila od njega, međutim Ginoza nastavlja napadati Kōgamija. Akane upita Ginozu zašto ju tretira kao dijete, a on se izdere na nju da ona i jest dijete te da je pobrkala sve što se oko nje dešava. Akane ga tada upita je li važnije riješiti slučaj ili sačuvati vlastiti Psycho-Pass na što ju Ginoza, s visoka, pita želi li doista odbaciti sve što je dotad postigla? Akane tada, prvi puta u dotadašnjem tijeku animea, pukne i počinje vikati na Ginozu, govoreći mu da ga poštuje kao starijeg od sebe, međutim kako oni imaju isti čin te kako se ona sasvim dobro brine o svom Hueu. Na kraju ga, prilično autoritativno, zamoli da prekine dovoditi njezine sposobnosti u pitanje na radnom mjestu i pred Enforcerima. Ginoza bez riječi napušta prostoriju, a Akane planira napisati prijavu.

U hodniku ju, međitim, uhvati Masaoka i zamoli ju da odustane od prijave. Dok Ginoza na jednom od balkona zamišljeno promatra grad, Masaoka joj objašnjava njegovo ponašanje. Ispostavlja se kako je Ginozin otac latentni kriminalac. Naime, Ginoza je u vrijeme uspostave Sibyla još uvijek bio dijete, a kako su na početku kružile različite glasine, ako je jedan član obitelji imao povišen Crime Coefficient, to je dovelo do toga da se svaki član te obitelji također smatra latentnim kriminalcem. Masaoka je siguran kako je Ginoza puno patio. Dalje objašnjava kako su počinjenje zločina i rješavanje istog zapravo dvije strane iste medalje, dijelovi istog procesa i kako među njima nema drastične razlike. Danas, istina, postoje Enforceri, ali prije nego je došlo do stvaranja te pozicije, mnogi su inspektori tokom istraga postajali latentni kriminalci. Među njima je bio i Ginozin otac, a to je razlog zašto je on tako krut prema onima koji svjesno ugrožavaju vlastite umove. Na kraju, Ginoza osjeća dvostruku izdaju - jednu od strane oca, a drugu od strane kolege, Kōgamija, koji je također sam ugrozio vlastitu karijeru. To objašnjava njegovo ponašanje prema njoj. Akane pita razmišlja li Kōgami na taj način, a Masaoka odgovara da jednom svakako jest, međutim lako je moguće da mu je Makishima postao glavni fokus.

Natrag u Sengūjijevoj vili, njezin vlasnik priprema metke za lov i navodi kako nema namjeru uloviti Kōgamija živog. Pita Makishimu je li to doista uredu, a ovaj mu govori da ne vidi razlog zašto bi bilo drugačije. Sengūji mu tada govori da, a vjerojatno ni on sam toga nije svjestan, njegovo lice izgleda jako sretno kada izgovara Kōgamijevo ime. Epizoda završava Makishiminim osmijehom zbog Sengūjijeva komentara.

Glasovi

Glavne uloge Kana Hanazawa kao Akane Tsunemori, mlada inspektorica pri PSB-u Kenji Nojima kao Nobuchika Ginoza, inspektor pri PSB-u Tomokazu Seki kao Shinya Kōgami, jedan od Enforcera pri PSB-u Kinryū Arimoto kao Tomomi Masaoka, najstariji među Enforcerima Akira Ishida kao Shūsei Kagari, jedan od Enforcera pri PSB-u Shizuka Itō kao Yayoi Kunizuka, jedini ženski Enforcer Kazuhiro Yamaji kao Jouji Saiga, kriminalni psiholog Takahiro Sakurai kao Shōgo Makishima, glavni antagonist

Gostujuće uloge Katsumi Chō kao Toyohisa Sengūji, Makishimin suradnik Ayumi Fujimura kao voditeljica razgovora sa Sengūjijem Ostale uloge Maaya Sakamoto kao Rikako Ōryō, učenica Akademije Ōsō Mana Hirata kao Candy, Akanein hologramski pomoćnik Miwa Kohinata kao umjetnička direktorica emisije Isamu Yusen kao član televizijske ekipe Yuichi Torimaru kao režiser emisije

Podaci o Psycho-Passu

Koncept Psycho-Passa je izrazito važan za cjelokupno razumijevanje animea i njegove radnje. Sukladno tomu, likovima se kroz epizode redovito mjeri razina Psycho-Passa, a te se brojke prikazuju ne Dominatoru kao i na službenim evidencijama koje dostavlja Sibyl. Kroz osmu epizodu, prezentirane su sljedeće brojke:

• Yukimori Shibata: ▬ 34.1 (brojka koju pokazuje Sibylova baza podataka)

Reference na popularnu kulturu

Psycho-Pass je kao anime u cjelini imao karakteristiku da često vrši reference na zapadnu filozofiju i pop-kulturu. Taj je običaj započeo s trećom epizodom te se nastavlja u daljnjima. U ovoj su epizodi izvršene dvije direktne referenca. Prva referenca prisutna je u dodatnoj sceni, koja prikazuje jedno od zatvorenih predavanja Joujija Saige. Tokom predavanja, Saiga citira i tumači ideje francuskog sociologa Michela Wieviorke, a koje se odnose na vezu između rasta individualizma i nasilja. Te se ideje uvelike nadovezuju na slučaj s kojim PSB trenutno ima posla. Druga referenca se, ponovo, odnosila na Platonovu filozofiju, koja je bila aktualna i tokom pete epizode. Referencu vrši Toyohisa Sengūji tokom svog intervjua, govoreći kako je Platon tvrdio da su naše duše zarobljene u našim fizičkim tijelima. Sengūji se tako simbolički referirao na činjenicu da je on, izuzev svog mozga i neurološkog sustava (što bi u kontekstu reference bila duša), svoje ograničavajuće tijelo zamijenio mehaničkim i tako postao kiborg, odnosno tako oslobodio svoju dušu ograničenja fizičkog tijela i omogućio joj da samostalno egzistira u umjetnom korpusu.

Indirektna referenca bila je vizualna, odnosno prezentirana je isključivo kroz kratku scenu bez ikakvog daljnjeg objašnjenja. Radi se o kući u kojoj živi Jouji Saiga, a koja je vizualno dizajnirana tako da podsjeća na poznatu kuću Fallingwater, koju je dizajnirao arhitekt Frank Lloyd Wright. Eksterijer tih dvaju kuća je izrazito sličan, a okoliš oko kuće u animeu je također modeliran tako da podsjeća na okoliš oko Lloyd Wrightove kuće.

Usporedni prikaz kuće Fallingwater Franka Lloyda Wrighta (lijevo) i kuće u kojoj živi Jouji Saiga (desno) dan je kako bi se uočile vizualne sličnosti između njih dvije. Radilo se o vizualnoj referenci na zapadnu arhitekturu koja nije direktno objašnjenja, ali sličnost ostaje neupitna.

Glazba

Uvodna pjesma korištena tokom prve polovice prve sezone bila je "abnormalize" benda Ling Tosite Sigure. Glazbu i tekst uvodne pjesme potpisuje frontmen benda TK. Tokom ove epizode nije prikazana i uvodna špica koja će kasnije biti prisutna, već je uvodna pjesma pratila radnju same epizode. Odjavna pjesma, uz prisutnu odvajnu špicu, bila je "Namae no Nai Kaibutsu" u izvedbi dua EGOIST. Glazbu, tekst i aranžman za pjesmu potpisuje ryo, instrumentalist benda.

Ostalu glazbu potpisuje kompozitor Yūgo Kanno, koji je potpisao glazbu za cjelokupni anime.

I deveta je epizoda, kao i prethodne dvije, koristila kompoziciju klasične muzike kao pozadinsku glazbu. To je, po treći put, bila Beethovenova 9. simfonija, IV. stavak (mada ovaj put nije bila "Oda radosti"), a mogla se čuti tokom razgovora između Makishime i Sengūjija, čime se potonji nanovo potvrdio kao pasionirani ljubitelj klasične glazbe, i to u dva navrata (sredinom i na kraju epizode).

Kritike

Deveta je epizoda nastavila s dobrim ocjenama u odnosu na prethodne. Iako nije ponudila nikakav novi slučaj te je po svom karakteru bila najsličnija drugoj epizodi, koja nije prošla najbolje među kritikom, deveta je epizoda dobila dobre kritike, što je išlo u prilog kvaliteti cjelokupnog animea. Na portalu IMDb epizoda je dobila prosječnu ocjenu 8.1/10, isto kao i prethodna epizoda, zauzevši time 14. mjesto među svim epizodama prve sezone. Što se portala MyAnimeList.net tiče, čitatelji su na forumu epizodi dali ocjenu 4.5/5 temeljem 323 glasa registriranih korisnika, čime je ona na tom portalu prošla ipak nešto lošije od prethodnih, ali nije podbacila.

Thomas Zoth, koji je pisao kritike za The Fandom Post.com, dao je devetoj epizodi ocjenu "A", čime se ova izjednačila s prethodnom epizodom kao najbolje ocijenjena dotad. U sumarnom pregledu se mahom osvrnuo na Akane, pohvalivši činjenicu da je konačno postala lik od krvi i mesa. Posebno je naglasio svađu s Ginozom i rizik koji preuzima prihvaćajući lekcije profesora Saige kao elemente koji su učinili njezin lik dubljim i znatno interesantnijim. Zaključio je kako će sada biti osjetno zabavnije pratiti njezin razvoj, uz nadu kako ju rizik neće odvesti u pretjeranu opasnost.

Vanjske poveznice

• "Fruit of Paradise" na sajtu IMDb