Wikipedija

Pripajanje Krima Ruskoj Federaciji

Pripajanje Krima Ruskoj Federaciji odigralo se u martu 2014. kada su Autonomna Republika Krim i grad Sevastopolj, oboje međunarodno priznati kao dio teritorija Ukrajine, proglasili nezavisnost i ubrzo potom priključeni Ruskoj Federaciji. Dana 21. 3. 2014., Moskva je efektivno upravljala teritorijem Krima kao dijelom federalnih subjekata Rusije – Republika Krim i federalni grad Sevastopolj.[28]

Ruska vojna intervencija na Krimu
Segment Krimske krize
Datum 27. februar 2014 (de facto) –
Lokacija Krim
Sevastopolj
Hersonska oblast u Ukrajini[1]
Status traje
  • Rusija preuzima vojni nadzor nad Krimom, uključujući ukrajinske vojne, mornaričke i zrakoplovne baze[2]
Sukobljene strane
Rusija Rusija Ukrajina Ukrajina
Komandanti i vođe
predsj. Vladimir Putin
gen. Sergej Shojgu
gen. Valerij Gerasimov
gen. Igor Sergun
vadm. Aleksandr Vitko
Sergej Aksjonov 		v.d. predsj. Oleksandr Turčinov
adm. Ihor Tenjuh
gen. Mihailo Kucin
kadm. Serhij Hajduk (zarobljen)
kadm. Denis Berezovski
(prebjegao na rusku snagu)
Angažirane jedinice
Ruske oružane snage:[3][4]
76. zračnodesantna divizija
31. zračnodesantna brigada
18. mehanizirana brigada

Baltička flota[5]
Sjeverna flota
Crnomorska flota:

Jedinice FSB

Jedinice GRU

Oružane snage Ukrajine:
Ukrajinska ratna mornarica
  • 36. brigada obalne obrane[10] Predaja

Ukrajinska pomorska straža
Ukrajinska policija
Unutrašnje trupe
Nacionalna garda Ukrajine

Snage
Snage na Krimu: 25.000–30.000[11][12]
  • Crnomorska flota: 11.000 (uključujući marince)
  • 4 eskadrile lovačkih aviona (po 18 aparata u svakoj)

pojačanja: između 16.000[10][13][14][15] i 42.000[16] troops

Krimski garnizon:
~ 14.500 trupa[17]
10 brodova
Žrtve i gubici
1 ruski dobrovoljac poginuo[9][18][19][20]
1 vojno-obavještajni tim zarobljen
7 pripadnika ruske Crnomorske flote uhapšeno 		1 poginuo[21][22]
3 ranjena[23]
50+ zarobljeno[23][24][25]
5.500 vojnika prebjeglo[26]
1 korveta oštećena i zarobljena
3 korvete zarobljene
1 minolovac zarobljen
1 podmornica zarobljena
1 amfibijski brod zarobljen
5 pomoćnih brodova zarobljeno
1 civilni aktivist otet i ubijen[27]
Sergej Aksionov, Vladimir Konstantinov, Vladimir Putin i Aleksej Čali potpisuju pristupanje Krima Ruskoj Federaciji
Karta Krima

Pristupanje je označilo kulminaciju Krimske krize, koja je nastala nakon ukrajinske revolucije, ruske vojne intervencije i referenduma o statusu Krima u martu iste godine. Ruska vojna intervencija je formalno počela 1. marta, nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin od Savjeta Federacije dobio odobrenje da koristi vojne snage na teritoriji Ukrajine u svrhu "stabilizacije situacije". U Ukrajini i na Zapadu se, međutim, vjeruje da je invazija počela nekoliko dana ranije, kada su aerodrome, vladine zgrade[29][30] i druge strateške objekte na Krimu počele zaposjedati maskirane uniformirane osobe bez oznaka, za koje su krimske vlasti tvrdile da je riječ o miliciji "(snage samoobrane)". Slične akcije su se ubrzo proširile i na ukrajinske vojne baze i druge instalacije, koje su došle pod blokadu ruskih trupa i "snaga samoobrane", pri čemu se od ukrajinskih vojnika tražila predaja ili razoružanje. Ključne baze su se predale do 5. marta, pri čemu je veliki dio ljudstva prihvatio ponudu da prijeđe na krimsku odnosno rusku stranu. Separatistička krimska vlada Sergej Aksionova proglasila je nezavisnost Krima, a potom je održan referendum o statusu Krima na kojem je 96,77% krimskog stanovništva glasovalo za priključenje Ruskoj Federaciji. Samostalna uloga Krimljana u čitavoj krizi kao i izlaznost odnosno postotak referenduma dovedeni su u pitanje na Zapadu, gdje se ističe uloga ruske vojske i gdje je priključenje opisano kao "nevjerojatan, brz i uglavnom beskrvan puč".[31]

Ovaj događaj je izazvao velike kontroverze te su ga osudili razni svjetski čelnici, kao i NATO, opisali kao nezakonitu aneksiju ukrajinskog teritorija, u izravnom kršenju budimpeštanskog memoranduma iz 1994. o suverenosti i teritorijalnom integritetu, od Rusije.[32] Kao reakciju, članovi G8 su odlučili izbaciti Rusije iz te skupine i vratiti se skupini G7, a uvedene su i međunarodne sankcije protiv Rusije 2014. Ukrajinska vlada Arsenija Jacenjuka je potvrdila najmanje sedam ustavnih kršenja tim činom, uključujući izbjegavanje obveze Krima da prvo zatraži zakonsku promjenu od same Ukrajine, prije traženja formalnog prava za provođenje bilo kakvih nadpolitičkih procesa. Ovo predstavlja prvi slučaj u evropskoj historiji nakon drugog svjetskog rata da se granice suverenih država mijenjaju jednostranom akcijom pripajanjem teritorija jedne države.

Rusija se protivi terminu "aneksija",[33] a Vladimir Putin je branio referendum i tvrdio da je u skladu sa međunarodnim pravom.[34] Ukrajina to osporava, te ne priznaje neovisnost krimske republike ili pristupanje nje nekoj drugoj državi, koju smatra nezakonitom.[35] Opća skupština Ujedinjenih naroda je također odbacila referendum, usvojivši neobvezajuću rezoluciju 68/262 kojom potvrđuje "teritorijalni integritet Ukrajine unutar međunarodno priznatih granica".[36][37]

Godinu dana kasnije, prema jednom istraživanju, 93% stanovnika Krima je imalo pozitivan, a 4% negativan stav o ruskom preuzimanju kontrole nad poluostrvom. U ekonomskoj usporedbi, plaće su u godinu dana nominalno porasle za 45%, ali realno zapravo i pale za -8,5%, jer su velike stope inflacije porasle za 53,5 %.[38]

Događaj je izazvao i egzodus krimskih Tatara: UN navodi da je preko 10.000 osoba napustilo Krim u 2014., većinom Tatara,[39] čime je ta ionako krhka nacionalna zajednica još jednom smanjena na tom području. Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a upozorio je u izvještaju iz 2015. da se na Krimu krše ljudska prava slobode govora, slobode okupljanja (Tatarima nije dozvoljeno obilježiti 71. godišnjicu deportacije Tatara), slobode vjeroispovjesti i druga. U 2015., troškovi vode porasli su za 15%, a električne energije za 14,4%, pošto je Krim ovisan o uvozu struje preko kopnene Ukrajine (85%) i vode za navodnjavanje poljoprivrede (80%).[40]

Izvještaj UN-a 15.5. 2014.

15.5. 2014., UN je objavio izvještaj o stanju u Ukrajini. Prema izvještaju, zabilježena su kršenja ljudskih prava na Krimu, kao što su ometanje slobode govora, zlostavljanje manjina i ometanje rada novinara.[41] Prema UNHCR-u, do 29.4. zabilježeno je 7.207 raseljenih osoba registriranih u svih 24 regija Ukrajine, od kojih su većina krimski Tatari, iako je bilo zabilježeno i raseljenih Ukrajinaca, etnički izmiješanih obitelji i Rusa.[42] Izvještaj je također izrazio i zabrinutost povodom isteka ultimatuma ruskih vlasti 18.4., prema kojemu svi građani Krima imaju mjesec dana vremena da zatraže rusko državljanstvo. Osobe koje nisu htjele zamijeniti svoje ukrajinsko državljanstvo za ukrajinsko su doživjele zlostavljanja. Također, "tranzicijsko razdoblje" Krima završava u siječnju 2015., nakon čega će svi stanovnici koji nisu zatražili rusko državljanstvo morati zatražiti dozvolu za boravak ili će se suočiti sa deportacijom iz Krima.[43]

Povezano

Izvori

  1. ↑ Russian Military Forces Come Into Chonhar Village, Kherson Region. Ukrainian News, 8 March 2014
  2. ↑ „Ukraine Puts Troops on High Alert, Threatening War”, The New York Times, 2. III 2014 
  3. ↑ General Staff of the Ukrainian Armed Forces: in Crimea – not just soldiers from units of Black Sea Fleet. Ukrayinska Pravda. 4 March 2014
  4. ↑ In Crimea, Russian soldiers are not only part of the Black Sea Fleet, says the General Staff of AF of Ukraine. Interfax-Ukraine. 4 March 2014
  5. ↑ „Russia redeploys ships of Baltic and Northern fleets to Sevastopol, violates agreement with Ukraine”. Ukrinform. 3 March 2014. 
  6. ↑ Vasovic, Aleksandar (14 March 2014). „Serbian paramilitaries join pro-Russian forces in Crimea”. Yahoo News. Arhivirano iz originala na datum 15 March 2014. 
  7. ↑ Bacchi, Umberto (10 March 2014). „Ukraine Crimea Crisis: Serb Chetnik Militia Joins Pro-Russian Patrols”. International Business Times. Pristupljeno 15 March 2014. 
  8. ↑ In Crimea arrived composite detachment of Cossacks from Volgograd. Komsomolskaya Pravda. March 13, 2014
  9. ↑ 9,0 9,1 The deceased in Simferopol was born in Volgograd region and served by contract in Chechnya, said his relative. Kavkazskiy uzel. March 20, 2014
  10. ↑ 10,0 10,1 Michael Weiss (3 January 2014). „Russia Stages a Coup in Crimea”. The Daily Beast. 
  11. ↑ „Ukraine looks for 'sign of hope' from Russia over Crimea”. CNN. 
  12. ↑ „In Crimea are already 30 thousand of Russian military – part of Sevastopol fleet base which was agreed by the legitimate government of Ukraine and Russian which states that Russia is allowed to keep the military base till 2045.”. Ukrayinska Pravda. 7 March 2014. 
  13. ↑ „An eerie mood on the ground in Crimea”. CNN. 
  14. ↑ Dearden, Lizzie (1 March 2014). „Ukraine crisis: Putin asks Russian parliament's permission for military intervention in Crimea”. The Independent. 
  15. ↑ Russia illegally increased the number of its troops in Ukraine up to 16 thousand – acting Defense Minister. Interfax-Ukraine. 3 March 2014
  16. ↑ Anonymous (3 March 2014). „Insider's view: Moscow is in control of Crimea in Ukraine”. Daily News. New York. Pristupljeno 6. III 2014. 
  17. ↑ „Ukraine must focus on where its assets are stationed, experts say”. The Guardian. 3 March 2014. 
  18. ↑ Ataman Alexander Kryventsov "Cossacks killed in Simferopol, was not included in the combined detachment of Cossacks from Volgograd". Vse dla vas. March 22, 2014
  19. ↑ Killed by a sniper Crimean self-defender appeared as the Don Cossack from Volgograd Arhivirano 2014-10-28 na Wayback Machine-u. Mir i politika. March 20, 2014
  20. ↑ 1 Ukrainian serviceman, 1 fighter reported killed in storming of Crimean facility The Associated Press, 18 March 2014
  21. ↑ Occupants killed Ukrainian soldier in Crimea. Ukrayinska Pravda. March 18, 2014
  22. ↑ Ukraine officer 'killed in attack on Crimea base'. BBC News. March 18, 2014
  23. ↑ 23,0 23,1 Ukrainian soldier killed during the storming of the Ukrainian Armed Forces photogrammetric center in Simferopol - regional media center MoD. Interfax-Ukraine. March 18, 2014
  24. ↑ "Putin vs the people of Ukraine". 2 March. In Ukranian. Ukrayinska Pravda. 2 March 2014
  25. ↑ Ukrainian Soldier Is Wounded as Russian Forces Attack Crimean Base The New York Times, 22 March 2014
  26. ↑ http://en.ria.ru/world/20140304/188085607/5500-Ukrainian-Soldiers-Defect-to-Serve-an-Independent-Crimea.html
  27. ↑ [Оккупанты начали убивать татар в Крыму Оккупанты начали убивать татар в Крыму] OSP-UA.info, 18 March 2014
  28. ↑ „Putin signs laws on reunification of Republic of Crimea and Sevastopol with Russia”. ITAR TASS. 21.3. 2014. Arhivirano iz originala na datum 2014-12-01. Pristupljeno 2015-02-14. 
  29. ↑ „Putin's Man in Crimea Is Ukraine's Worst Nightmare”. Time. »"Before dawn on Feb. 27, at least two dozen heavily armed men stormed the Crimean parliament building and the nearby headquarters of the regional government, bringing with them a cache of assault rifles and rocket propelled grenades. A few hours later, Aksyonov walked into the parliament and, after a brief round of talks with the gunmen, began to gather a quorum of the chamber's lawmakers."« 
  30. ↑ „RPT-INSIGHT-How the separatists delivered Crimea to Moscow”. 13.3. 2014. Arhivirano iz originala na datum 2015-06-26. Pristupljeno 2015-02-14. »Only a week after gunmen planted the Russian flag on the local parliament, Aksyonov and his allies held another vote and declared parliament was appealing to Putin to annex Crimea« 
  31. ↑ „BBC News - Russia's Crimea plan detailed, secret and successful”. BBC News. 
  32. ↑ „NATO Secretary-General: Russia's Annexation of Crimea Is Illegal and Illegitimate”. Brookings. 19.3. 2014. 
  33. ↑ „Лавров назвал оскорбительными заявления Запада об аннексии Крыма” (ruski). vz.ru. 21.3. 2014. 
  34. ↑ Crimeans vote over 90 percent to quit Ukraine for Russia Arhivirano 2015-09-24 na Wayback Machine-u Reuters, 16.3. 2014
  35. ↑ Oleksandr Turchynov (20.3. 2014). „Декларація "Про боротьбу за звільнення України" (Declaration "Of the Struggle for the Liberation of Ukraine")” (ukrajinski). Parliament of Ukraine. 
  36. ↑ UN General Assembly adopts resolution affirming Ukraine's territorial integrity Arhivirano 2018-03-04 na Wayback Machine-u, China Central Television (28.3. 2014)
  37. ↑ „Territorial integrity of Ukraine”. UN General Assembly. 27. 3. 2014. Arhivirano iz originala na datum 2015-10-18. Pristupljeno 2015-02-15. 
  38. ↑ Ivan Nechepurenko (5.3. 2015). „One Year After the Annexation, Crimea Still Bracing for a Brighter Future”. Moscow Times. 
  39. ↑ „Some 10,000 people in Ukraine now affected by displacement, UN agency says”. UN News Centre. 20.5. 2014. 
  40. ↑ „Report on the human rights situation in Ukraine”. Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a. 16.8. 2015. str. 40, 41. 
  41. ↑ UN 2014, str. 3-4
  42. ↑ UN 2014, str. 27
  43. ↑ UN 2014, str. 28

Eksterni linkovi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Pripajanje_Krima_Ruskoj_Federaciji&oldid=41912229