Otočki keltski jezici

Otočki keltski jezici (engleski: Insular Celtic languages) je kolektivni naziv za sve keltske jezike koji su govorili na Britanskim otocima i u Bretanji na sjeverozapadu Francuske.[1]

Otočki keltski jezici
Insular Celtic languages
Države UK
 Irska
 Francuska
Jezična porodicaIndoevropski jezici
Jezični kodovi
ISO 639-1
ISO 639-3

Oni se dijele u dvije grupe - gelsku i britonsku. Gelski jezik (ili Goidelik, od staroirskog - Goídel - "Irac" ili Gaelski od Gael, moderni oblik iste riječi) bio je jedini jezik koji se govorio u Irskoj u 5. vijeku, kada započinje historijsko znanje o tom otoku]].[1]

Historija uredi

Kelti su se najvjerovatnije u dva vala selili na Britanske otoke, Prvi val kolonizirao je Irsku oko 500. pne.). Tako je nastao gelski. Kolonisti prvog vala su se kasnije počeli seliti u Škotsku i na otok Man. Drugi val naseljavanja obuhvatio je Jugozapadnu Englesku i Walesu, a kasnije i Bretanju. Tako je nastao britonski jezik.[2]

Invazija Anglosaksonaca na Britaniju u 5. vijeku, natjerala je britanske Kelte da se povuku prema zapadu i sjeveru u izolaciju. što je tadašnjim britonskim dijalektima omogućilo da postanu posebni jezici. Tako se u Cornwallu i Devonu razvio kornijski, a u Walesu velški.[2]

Karakteristike i geografska rasprostranjenost uredi

Danas postoji šest živih otočnih keltskih jezika[2] , koji se govore po Britanskim otocima; Britaniji, Irskoj, Otoku Manu i na sjeverozapadu Francuske u Bretanji.[3]

Gelski jezici uredi

U gelske jezike spadaju; irski, škotski gelski i manski jezik. Škotski gelski i manski nastali su nakon Irske kolonizacije koja je započela u to doba. Postojale su i važne kolonije gelskih govornika po Walesu, ali ni jedan trag njihova jezika nije preživio osim nekoliko natpisa.[1]

Manski je varijanta gelskog koji se govori na otoku Man. Posljednji izvorni govornik manskog umro je 1974., ali danas mnogi taj uče jezik, a postoje i snimke izvornih govornika. Irski i Škotski gelski su oboje još uvijek živi jezici, iako nemaju puno govornika. Uz ljude koji žive u Irskoj i Škotskoj, tu su i emigranti u kanadskoj Novoj Škotskoj. Na Irskom ima dosta srednjovjekovnih manuskripta, među njima i irski nacionalni ep Táin Bó Cúailnge uz ostale irske mitove, pjesme i priče.[3]

A na Škotskom gelskom sačuvano je nekoliko srednjovjekovnih misa.[3]

Britonski jezici uredi

Britonski čine drugu granu otočnih keltskih jezika, koja se dijeli na; velški, kornijski i bretonski jezik. Velški jezik još uvijek ima dosta govornika po Walesu. Posljednji govornik kome je Kornijski jezik bio materinji umro je krajem 18. vijeka, ali danas u Cornwallu postoji veliki broj ljudi koji se trude naučiti taj jezik.[3] I bretonski jezik je još uvijek živi jezik, kog govore malobrojni potomci britanskih Kelta u francuskoj u Bretanji, koji su se tamo preselili prije više od hiljadu godina.[3]

Na velškom nema toliko puno sačuvanih srednjovjekovnih manuskripta, ali je zato suvremena literatura na velškom prilično živahna.[3]

Britonski dijalekt danas klasificiran kao - kambrijski jezik, zadržao se u zapadnim graničnim područjima između Engleske i Škotske, sve do možda 10. vijeka, ali se danas o njemu gotovo ništa nezna.[1] U kraju koji je danas poznat kao Wales, jedna varijanta britonskog danas znana kao Velški jezik zadržala se kao dominantni jezik sve do 19. vijeka. Jedan džep britonskog preživio je u Cornwallu sve do kraja 18. vijeka. Emigranti iz tog kraja tokom 5. i 6. vijeka prenijeli su britonski na evropski kontinent, osnovavši koloniju na sjeverozapadu Francuske - Bretanju.[1]

Razlike i klasifikacija uredi

Gelske jezike često nazivaju Q-keltski jer koriste glas - Q, obično napisan slovom C ili K, na tim mjestima britonski jezici zvani P-keltski, umjesto toga koriste slovo P. Odličan primjer za to je irska i škotska riječ - ceann ("vrh, grava"), koja se kojiput piše i kao kin. U britonskom velškom i kornijskom, ili u P-keltskom riječ istog značenja piše se - pen. Isto tako jedan lokalitet na obali Cornwalla zove se Pentire, a drugi na škotskoj obali - Kintyre, oba imaju isto značenje - "vrh (glava) zemlje".[3]

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Celtic languages (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 20. 12. 2017. 
  2. 2,0 2,1 2,2 Celtic Branch (engleski). The Technology Development Group. Pristupljeno 20. 12. 2017. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 What are the Celtic Languages? (engleski). Celtic Studies. Pristupljeno 19. 12. 2017. 

Vanjske veze uredi