Otvori glavni meni
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Glas. Za druga značenja, v. Glas (Beč).

Glas ili fon, u jezikoslovlju, najmanji raspoznatljivi govorni odsječak, odonosno najmanju raspoznatljivu govornu jedinicu. Glas je najmanji odsječak govora koji se može ponavljati ili zamjenjivati.

Glas je najmanja jezična jedinica kojom razlikujemo značenje riječi. Znak kojim se glas bilježi je slovo, Glasovi mogu biti: Prema načinu tvorbe, prema mjestu tvorbe i prema zvučnosti

Dva su glasa različita ako se razlikuju za barem jedno opažajno obilježje. Tako je npr. glas [n] u riječi Ana različit od glasa [ŋ] u riječi Anka. Prvi je glas po mjestu tvorbe nadzubni (alveolarni) a drugi mekonepčani (velarni).

Podjela glasova u srpskohrvatskomUredi

SamoglasniciUredi

Samoglasnici, otvornici ili vokali u fonetskom smislu glasovi su koji se stvaraju bez zapreke u govornom traktu tako da zračna struja slobodno prolazi od pluća do usana.

Samoglasnici u standardnom srpskohrvatskom jeziku u fonetskom smislu su: [a], [e], [i], [o], [u] i dvoglas [ie] (ije).

U fonološkom smislu samoglasnici su slogotvorni glasovi.

U tom smislu, osim gore navedenih samoglasnika, i slogotovorno [] predstavlja samoglasnik u srpskohrvatskom jeziku (crv, prst).

SuglasniciUredi

Suglasnici, konsonanti ili zatvornici (u fonetskom smislu) glasovi su koji se stvaraju tako da je prolaz zračnoj struji potpuno ili djelomično zatvoren.

Suglasnici u srpskohrvatskom jeziku su: [b], [ts] (c), [] (č), [] (ć), [d], [] (), [] (đ), [f], [g], [x] (h), [j], [k], [l], [ʎ] (lj), [m], [n], [ɲ] (nj), [p], [r], [s], [ʃ] (š), [t], [ʋ] (v), [z] i [ʒ] (ž).

Samoglasnici i suglasnici nižu se u riječi, a onaj dio riječi koji se može izgovoriti kao izgovorna cijelina naziva se slog.

Suglasnici se dijele po tvorbenom mjestu i načinu.
Suglasnici po tvorbenom mjestu:
usnenici: b, p, m
zubousnenici: v, f
zubnici: c, z, s, d, t, n
desnici: r, l
nepčanici: j, lj, nj, đ, dž, š, č, ć
jedrenici: k, g, h

Suglasnici po tvorbenom načinu: zvonačnici (sonanti) i šumnici (konsonanti)
Šumnici se po zvučnosti dijele na zvučne i bezvučne.

Zvučni b d g z ž đ - - -
Bezvučni p t k s š ć č c f h

Odnos čestoće pojavljivanja u srpskohrvatskom jeziku je 45% samoglasnici naspram 55% suglasnici.[1]

Vidi jošUredi

IzvoriUredi

  1. Kordić, Snježana (1997) (engleski). Serbo-Croatian. Languages of the World/Materials 148. München i Newcastle: Lincom Europa. str. 7. ISBN 3-89586-161-8. OCLC 37959860. OL2863538W. CROSBI 426503.  (CROLIB). (COBISS-Sr). (COBISS.BH). (NSK). (FFZG). Contents.

LiteraturaUredi

  • Stjepan Babić i sur.: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Globus, Nakladni zavod, Zagreb, 1991. ISBN 86-407-0014-1
  • Lugarić, Koharović: Hrvatski jezik - udžbenik za 8. razred osnovne škole