Hrvatski nacionalizam – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
novi tekst; skraćena verzija teksta s en.wiki
(nema razlike)

Verzija na datum 6 august 2012 u 09:45

Hrvatski nacionalizam je izraz pod kojim se podrazumijevaju nacionalistički pojedinci, organizacije i ideologije kojima je zajedničko zalaganje za Hrvatsku kao nacionalnu državu koja bi sadržavala sve ili najveći dio teritorija na kojima Hrvati čine većinu ili koji su u prošlosti bili dio hrvatskih državnopravnih entiteta. Hrvatski nacionalizam je nastao u 19. stoljeću kao rezultat buđenja nacionalne svijesti, odnosno reakcija na mađarski, talijanski i njemački nacionalizam koji su prijetili oduzimanjem hrvatskih teritorija, odnosno mađarizacijom i talijanizacijom u tadašnjoj JHabsburškoj Monarhiji. Prvih nekoliko desetljeća ga je bilo teško razlučiti od srodnih pokreta kao što su panslavizam i jugoslavenstvo. Kao otac modernog hrvatskog nacionalizma se smatra Ante Starčević, čija je Stranka prava promicala koncept tzv. hrvatskog državnog prava, čiji se sljedbenici nazivaju pravašima. Taj je koncept s vremenom došao u sukob sa srpskim nacionalizmom, koji će posebno eskalirati stvaranjem Jugoslavije kao zajedničke nacionalne države Srba i Hrvata. Hrvatski nacionalizam je svoj ekstremni oblik dobio u 20. stoljeću kroz ustaški pokret i koncept Velike Hrvatske, koji je djelomično ostvaren kroz kratkotrajnu NDH u drugom svjetskom ratu. Porazom NDH i uspostavom komunističke Jugoslavije je hrvatski nacionalizam stavljen izvan zakona, iako će se u određenim oblicima pojavljivati i u redovima vladajuće Partije, pogotovo u periodu Masovnog pokreta početkom 1970-ih; u svom ekstremnom obliku je hrvatski nacionalizam održan u političkoj emigraciji. Hrvatski nacionalisti počinju ponovno otvoreno djelovati nakon uspostave demokracije u Hrvatskoj, pri čemu im snažan poticaj daje antibirokratska revolucija i s njim vezana eksplozija srpskog nacionalizma; kao glavna nacionalistička stranka se profilira Hrvatska demokratska zajednica koja će pod vodstvom Franje Tuđmana tokom raspada Jugoslavije ostvariti cilj stvaranje nezavisne hrvatske države. Nastojanje da se njoj državnopravno priključi BiH - bilo cijela, bilo područje Hrvatske Republike Herceg Bosne - je za vrijeme rata u BiH doživjelo neuspjeh, a službena hrvatska politika, uključujući sam HDZ, se zbog nastojanja što bržeg priključenja zapadnom svijetu, odnosno euro-atlantskim organizacijama odriče maksimalističkog koncepta hrvatskog nacionalizma. Hrvatski nacionalizam se danas u eksplicitnim oblicima u Hrvatskoj može pronaći tek kod pravaških i stranaka radikalne desnica; u implicitnim oblicima se odražava kroz protivljenje obnovi kulturnih, ekonomskih i drugih veza sa državama bivše Jugoslavije, radikalnim pozicijama u graničnim sporovima (uključujući spor sa Slovenijom, a tek u posljednje vrijeme kroz euroskepticizam, odnosno protivljenje EU zbog zatiranja hrvatskog suvereniteta. Hrvatske nacionalne stranke u BiH se, pak, također nazivaju nacionalističkima.

Hrvatska zastava s grbom s prvim bijelim poljem danas je jedan od simbola hrvatskih nacionalista

V. također

Izvori