Mađarizacija

Mađarizacija (mađ. Magyarosítás) je kulturološka asimilacija drugih naroda i etničkih grupa od strane Mađara.

Etničke skupine u velikoj Mađarskoj (1880)

Vlasti u Mađarskoj su u 19. i početkom 20. veka vršile plansku etnički motivisanu asimilatorsku politiku. Ta asimilatorska politika imala je za cilj da nametne jezik i kulturu Mađara kao dominantne u regionu u odnosu na druge etničke zajednice. Prema ovoj politici, druge etničke zajednice bile su prisiljene da prihvate mađarski jezik i mađarsku nacionalnost.

Nakon poraza revolucije 1848./1849. mađarizacija je zaustavljena, a postignućem Austro-ugarske nagodbe za vrijeme Austro-Ugarske monarhije (1867.-1918.) je doživila svoj vrhunac. Prema službenim statistikama udio mađara je narastao je sa oko 29% godine 1780. na 54% u godini 1910. Nezadovoljstvo i protivljenje mađarizaciji bio je 1918. jedan od glavnih uzroka za raspad Kraljevine Ugarske.

Otpor HrvataUredi

LiteraturaUredi

  • Dr Dimitrije Kirilović, Pomađarivanje u bivšoj Ugarskoj, Novi Sad - Srbinje, 1935. Reizdanje 2006.
  • Borislav Jankulov, Pregled kolonizacije Vojvodine u XVIII i XIX veku, Novi Sad - Pančevo, 2003.
  • Dimitrije Boarov, Politička istorija Vojvodine, Novi Sad 2001.

Eksterni linkoviUredi