Položaj LGBT osoba u Kanadi

Položaj LGBT osoba u
Kanadi
Canada
Zastava Kanade Zastava duginih boja
Zastava Kanade Zastava duginih boja
Prava
Legalizacija - od 1969.
Antidiskriminacioni zakoni
Uzrast seksualne saglasnosti
Brak - nacionalno od 2005.
Istopolna zajednica
Usvajanje - u 9 provincija i na jednoj teritoriji
In vitro fertilizacija
za lezbejke
Vojska - od 1992.
Rodni identitet
LGBT u Kanadi
Organizacije Egale Canada, Foundation for Equal Families, Gay Alliance Toward Equality, Lambda Foundation, Canadian Lesbian and Gay Archives, Pride Library
Društveni centri
The 519, GLBTTQ Community Centre of Ottawa, PCE
Sportske organizacije
Ottawa Wolves RFC
Crkve:
Metropolitan Community Church of Toronto, Eucharistic Catholic Church
Mediji Novine
Xtra Ottawa, Xtra!, Xtra! West
Časopisi
fab, Fugues, GayCalgary, Out in Canada
Radio
CIRR-FM
TV
OUTtv, HARDtv, Maleflixxx Television
Događaji Black and Blue Festival, Bi-National Lesbian Conference, Capital Pride, Inside Out Film and Video Festival, National Day Against Homophobia, Pride Week, Vancouver Queer Film Festival
Gej kvartovi Bank Steet, Church and Wellesley, Davie Village, Gay Village, Montreal
Klubovi Woody's
Istaknute osobe k.d. lang, Rufus Wainwright, Brad Fraser, Matthew Hall, Brian Orser, Mark Tewksbury, Mark Leduc, Bruce LaBruce, Raymond Burr, Blake Harper, Jeremy Podeswa
LGBT portal

Položaj LGBT osoba u Kanadi gotovo je izjednačen sa položajem ne-LGBT građana i građanki. Kanada je najprogresivnija država Severne Amerike po pitanjima poštovanja prava LGBT osoba i jedna je od najprogresivnijih država sveta po tom pitanju. Godine 2005 Kanada je priznala istopolne brakove na nacionalnom nivou.

Dekriminalizacija homoseksualnosti uredi

Homoseksualnost je dekriminalizovana 1969. godine nakon donošenja zakona koji je 1967. godine predložio tada ministar pravde, Pierre Trudeau (kasnije premijer Kanade). Trudeau je izjavio: "Nema mesta za državu u spavaćim sobama nacije."[1][2]

Uzrast seksualne saglasnosti je jednak za istopole i heteroseksualne parove, ali se razlikuje za seksualne odnose, pa tako iznosi 18 godina za analni seks, a 16 godina za ostale seksualne odnose.

Zabrana diskriminacije uredi

Godine 1977, Povelja ljudskih prava i sloboda Kvebeka, koja je ujedno i povelja prava i zakon o ljudskim pravima, dopunjena je odredbom koja zabranjuje diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije u privatnom i javnom sektoru. Time je provincija Kvebek postala prva administrativna oblast veća od grada koja je zabranila diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije bilo gde u svetu. Danas je diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije eksplicitno zabranjena u svim provincijama Kanade, a Alberta je bila poslednja provincija koja je donela takvu odredbu.[3]

Osim u Jukonu, gde je seksualna orijentacija definisana kao heteroseksualna, homoseksualna i biseksualna, i odnosi se samo na dobrovoljne odnose između odraslih osoba, u drugim zakonima seksualna orijentacija se ne definiše. U praksi se, međutim, ovaj pojam definiše na isti način, tako da uključuje homoseksualnost, biseksualnost i heteroseksualnost. Federalni sud Kanade je izdao odrednicu da je seksualna orijentacija "precicizan pravni pojam koji se odnosi posebno na preferencije osobe u odnosu na rod" u seksualnim vezama.

Svi zakoni protiv diskriminacije u Kanadi se tumače na način da zabranjuju diskriminaciju protiv transseksualnih osoba, mada se rodni identitet eksplicitno pominje samo u Severozapadnim teritorijama.

Istopolni brak uredi

Glavni članak: Istopolni brak u Kanadi

Vrhovni sud Kanade je 1999. godine doneo presudu u slučaju M. v. H. da istopolni parovi imaju prava na mnoge finansijske i pravne beneficije koje su obično povezane sa brakom. Većina zakona koji se tiču parova su u ovlašćenjima provincija, tako da su se prava koja su istopolni parovi dobili, razlikovala od provincije do provincije. Tokom 2002. i 2003. donete su presude u vrhovnim sudovima tri provincije koje su zahtevale od federalne vlade implementaciju punopravnog braka za istopolne parove u neredne dve godine:

Vlada je najpre reagovala u pravcu žalbi o ustavnosti ovih presuda Vrhovnom sudu Kanade, ali je juna, 2003. vlada promenila odluku i povukla žalbe.

Zakon Civil Marriage Act je podnesen parlamentu na prvu diskusiju 1. februara, 2005. godine.[4][5][6] Debata je započeta 16. februara, 2005. Nakon tri glasanja, zakon je prešao u senat 29. juna, 2005. Senat je konačno usvojio zakon 19. jula, 2005. godine sa 47 glasova za i 21 glasom protiv.[7][8] Kraljevski pristanak je dobio 20. jula, 2005.[9]

Vojska uredi

Kanadska vojska je 1976. godine dobila administrativnu naredbu (CFAO 19-20) koja je dozvoljavala da pripadnici vojske u čiju se homoseksualnost sumnja, budu ispitivani, a zatim i otpušteni iz službe. Godine 1992. ova odredba je ukinuta, čime je omogućeno LGBT osobama da služe u vojsci bez diskriminacije.[10] [11]

Prvo istopolno venčanje u vojsci održano je u vojnoj bazi Greenwood, 2005. godine. Pripadnici i pripadnice kanadske vojske učestvuju u paradama ponosa LGBT osoba od 2006. godine.

Reference uredi

  1. „Trudeau’s Omnibus Bill: Challenging Canadian Taboos”. CBC Digital Archives (video clip). Pristupljeno 8.6.2010. 
  2. „Chronology: Same-sex marriage”. Canada.com. Arhivirano iz originala na datum 2015-11-12. Pristupljeno 8.6.2010. 
  3. Bills and Amendments
  4. „Bill C-38 reaches House of Commons”. Pristupljeno 8.6.2010. 
  5. „Same-Sex Bill Hits Parliament”. The New York Times. 2.2.2005. Pristupljeno 8.6.2010. 
  6. „GOVERNMENT OF CANADA TO INTRODUCE LEGISLATION TO EXTEND CIVIL MARRIAGE TO SAME-SEX COUPLES”. Department of Justice Canada. Arhivirano iz originala na datum 2011-04-30. Pristupljeno 8.6.2010. 
  7. „It's a quiet thing: equal marriage is law”. Pristupljeno 8.6.2010. 
  8. „Gay Marriage Approved”. The New York Time. Pristupljeno 8.6.2010. 
  9. „Progress of C-38 through Parliament”. Arhivirano iz originala na datum 2006-06-17. Pristupljeno 2010-06-08. 
  10. „Canada ending anti-gay army rules”. The New York Times. 11.10.1991.. Pristupljeno 9.6.2010. 
  11. „Canadian Military Can't Bar Homosexuals, a Court Rules”. The New York Times. 4.11.1992. Pristupljeno 9.6.2010. 
  Položaj LGBT osoba u Severnoj Americi
Suverene države

Antigva i Barbuda • Bahami • Barbados* • Belize • Dominika • Dominikanska Republika • Grenada • Gvatemala • Haiti  • Honduras • Jamajka • Kanada • Kostarika • Kuba • Meksiko • Nikaragva • Panama* • Salvador • Sjedinjene Američke Države • Sveta Lucija • Sv. Kristofor i Nevis • Sveti Vincent i Grenadini • Trinidad i Tobago*

Autonomije, zavisne i druge teritorije

Aruba* • Holandski Antili* • Martinik •

Portoriko
* Transkontinentalna država
 
Svet
 
Afrika
 
Južna Amerika
 
Azija
 
Evropa
 
Okeanija
Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi