Paul Johannes Tillich (Starzeddel, 20. 8. 1886. – Chicago, 22. 10. 1965) je bio njemačko-američki teolog i filozof. Poslije emigracije u Ameriku 1933. postao je jedan o najutjecajnijih religijskih mislilaca 20. vijeka. Imao je utjecaj ne samo na području vlastite specijalizacije nego također u akademskim disciplinama koje mu nisu bile bliske, te u širim kulturnim krugovima izvan onih akademskih.

Paul Tillich
Filozofija 20. vijeka
Biografske informacije
RođenjePaul Johannes Tillich
(1886-08-20)20. 8. 1886.
Starzeddel, Brandenburg, Pruska (danas Poljska)
Smrt22. 10. 1965. (dob: 79)
Chicago, Illinois, SAD
DržavljanstvoNijemac
Amerikanac
SupružnikHannah
DjecaRené (r. 1935), Mutie (r. 1926)
Obrazovanje
Alma materUniverzitet Martin Luther, Halle-Wittenberg
Univerzitet u Breslauu
Zanimanjefilozof i teolog
Filozofija
Škola/Tradicijakršćanski egzistencijalizam
Glavni interesiontologija, apsolut
Znamenite ideje
Protestantski princip, Bog iznad Boga, novo biće, Kairos
Glavna djela
Sistematska teologija (1951–1963)
Hrabrost za bitak (1952)

Biografija uredi

Rođen je 1886. u Starzeddelu, tadašnjoj pruskoj pokrajini Brandenburg. Otac mu je bio protestantski pastor. Tillich je prihvatio protestantsku religiju i kršćansku vjeru općenito. Studirao je u Königsbergu, Berlinu, Tübingenu (Baden-Württemberg), i u Breslau. Titulu doktora filozofije postigao je 1911. na Univerzitetu u Breslauu, a godinu dana kasnije na Univerzitetu Halle-Whittenberg diplomirao je protestantsku teologiju.

 
Tillichev nadgrobni spomenik u Indijani

Od 1914. do 1918. služio je u Njemačkoj vojsci kao kapelan. Bio je duboko potresen prilikama u kojima su vojnici i njemački narod gubili vjeru, čemu je i on bio neposredni svjedok. Nakon Prvog svjetskog rata, poučavao je u Berlinu, Marburgu, Dresdenu i Leipzigu, a 1929. postao je profesor filozofije na univerzitetu u Frankfurtu.

Nakon Hitlerovog uspona 1933. udaljen je s mjesta profesora, te je otišao u Sjedinjene Američke Države, ostavljajući iza sebe nacistički Treći Reich. Suprotstavljao se svemu što su oni predstavljali i bojao se onog što se moglo dogoditi u Evropi. Od 1933. do 1955. Tillich je bio profesor teologije na Union Theological Seminary, u New Yorku. Umirovljen je 1955. godine, ali je ubrzo primio profesuru na Univerzitetu Harvard gdje je ostao do 1962. nakon čega je prihvatio predavanje teologije na Univerzitetu u Chicagu (Divinity School). Umro je 22. 10. 1965. godine.

Značajan utjecaj na njegovo formiranje imali su teolog Martin Kähler i Wilhelm Lütgert, a glavni i stalni filozofski utjecaj na njega imao je Friedrich Wilhelm Schelling. Naknadno, je polako podlegao utjecaju filozofa Martina Heideggera, s kojim je imao samo neizravan kontakt, uglavnom preko studenata kojima su predavali. Od Heideggera je učio novi način shvaćanja odnosa između teologije i psihologije, koji je doveo konačno do njegove poznate "metode korelacije" filozofskih pitanja i teoloških odgovora.

Ono što njegovu praksu čini različitom jest odluka da se bavi teologijom povezanom s tadašnjim dominantnim pitanjima i dvojbama u svijetu. U cjelinu toga pristupa pripada njegovo uvjerenje da su naša jako duboka osjećanja bezuvjetno religiozna uvjerenja.

Opus uredi

Tillich je u svojoj dugogodišnjoj praksi održao brojna predavanja i objavio mnoge radove, a njegova najpoznatija djela su:

  • The Protestant Era, 1948.
  • Shaking of the Foundations, 1948.
  • The Courage to Be, 1952.
  • Love, Power, and Justice, 1954.
  • The New Being, 1955.
  • Biblical Religion and the Search for Ultimate Reality, 1955.
  • Dynamics of Faith, 1957.
  • Systematic Teology, 1951.
  • Morality and Beyond, 1963.

Literatura uredi

  • Adams, James Luther. 1965. Paul Tillich’s Philosophy of Culture, Science, and Religion. New York: New York University Press
  • Armbruster, Carl J. 1967. The Vision of Paul Tillich. New York: Sheed and Ward
  • Breisach, Ernst. 1962. Introduction to Modern Existentialism. New York: Grove Press
  • Bruns, Katja (2011), „Anthropologie zwischen Theologie und Naturwissenschaft bei Paul Tillich und Kurt Goldstein. Historische Grundlagen und systematische Perspektiven” (de), Kontexte. Neue Beiträge zur historischen und systematischen Theologie (Goettingen: Ruprecht) 41, ISBN 978-3-7675-7143-3 .
  • Carey, Patrick W., and Lienhard, Joseph. 2002. "Biographical Dictionary of Christian Theologians". Mass: Hendrickson
  • Ford, Lewis S. 1966. "Tillich and Thomas: The Analogy of Being." Journal of Religion 46:2 (april)
  • Freeman, David H. 1962. Tillich. Philadelphia: Presbyterian and Reformed Publishing Co.
  • Grenz, Stanley, and Olson, Roger E. 1997. 20th Century Theology God & the World in a Transitional Age
  • Hamilton, Kenneth. 1963. The System and the Gospel: A Critique of Paul Tillich. New York: Macmillan
  • Hammond, Guyton B. 1965. Estrangement: A Comparison of the Thought of Paul Tillich and Erich Fromm. Nashville: Vanderbilt University Press.
  • Hegel, G. W. F. 1967. The Phenomenology of Mind, trans. With intro. J. B. Baillie, Torchbook intro. by George Lichtheim. New York: Harper Torchbooks
  • Hook, Sidney, ur. 1961 Religious Experience and Truth: A Symposium (New York: New York University Press)
  • Hopper, David. 1968. Tillich: A Theological Portrait. Philadelphia: Lippincott
  • Howlett, Duncan. 1964. The Fourth American Faith. New York: Harper & Row
  • Kaufman, Walter (1961a), The Faith of a Heretic, New York: Doubleday .
  •     (1961b), Critique of Religion and Philosophy, Garden City, NY: Anchor Books, Doubleday .
  • Kegley, Charles W; Bretall, Robert W, ur. (1964), The Theology of Paul Tillich, New York: Macmillan .
  • Kelsey, David H. 1967 The Fabric of Paul Tillich’s Theology. New Haven: Yale University Press
  • Łata, Jan Adrian (1995) (poljski), Odpowiadająca teologia Paula Tillicha, Signum, Oleśnica: Oficyna Wydaw, ISBN 83-85631-38-0 .
  • MacIntyre, Alasdair. 1963. “God and the Theologians,” Encounter 21:3 (September)
  • Martin, Bernard. 1963. The Existentialist Theology of Paul Tillich. New Haven: College and University Press
  • Marx, Karl. n.d. Capital. ur. Frederick Engels. prijevod 3. njemačkog izdanja od: Samuel Moore and Edward Aveling. New York: The Modern Library
  • May, Rollo. 1973. Paulus: Reminiscences of a Friendship. New York: Harper & Row
  • McKelway, Alexander J (1964), The Systematic Theology of Paul Tillich: A Review and Analysis, Richmond: John Knox Press .
  • Modras, Ronald. 1976. Paul Tillich 's Theology of the Church: A Catholic Appraisal. Detroit: Wayne State University Press, 1976.
  • Palmer, Michael. 1984. Paul Tillich's Philosophy of Art. New York: Walter de Gruyter
  • Pauck; Wilhelm; Marion (1976), Paul Tillich: His Life & Thought, 1: Life, New York: Harper & Row .
  • Re Manning, Russell, ur. 2009. The Cambridge Companion to Paul Tillich. Cambridge: Cambridge University Press
  • Re Manning, Russell, ur. 2015. Retrieving the Radical Tillich. His Legacy and Contemporary Importance. New York: Palgrave Macmillan
  • Rowe, William L. 1968. Religious Symbols and God: A Philosophical Study of Tillich’s Theology. Chicago: University of Chicago Press
  • Scharlemann, Robert P. 1969. Reflection and Doubt in the Thought of Paul Tillich. New Haven: Yale University Press
  • Schweitzer, Albert. 1961. The Quest of the Historical Jesus, trans. W. Montgomery. New York: Macmillan
  • Soper, David Wesley. 1952. Major Voices in American Theology: Six Contemporary Leaders Philadelphia: Westminster
  • Tavard, George H. 1962. Paul Tillich and the Christian Message. New York: Charles Scribner’s Sons
  • Taylor, Mark Kline, ur. (1991), Paul Tillich: Theologian of the Boundaries, Minneapolis: Fortress Press, ISBN 978-1-45141386-1 
  • Thomas, George F (1965), Religious Philosophies of the West, New York: Scribner's .
  • Thomas, J. Heywood (1963), Paul Tillich: An Appraisal, Philadelphia: Westminster .
  • Tillich, Hannah. 1973. From Time to Time. New York: Stein and Day
  • Tucker, Robert. 1961. Philosophy and Myth in Karl Marx. Cambridge: Cambridge University Press
  • Wheat, Leonard F. 1970. Paul Tillich’s Dialectical Humanism: Unmasking the God above God. Baltimore: Johns Hopkins University Press

Vanjske veze uredi