Milna (Brač)

Milna je općina u Hrvatskoj na otoku Braču.

Milna
Pogled sa sjeverne strane naselja
Osnovni podaci
Gradonačelnik	Frane Lozić
Županija	Splitsko-dalmatinska
Stanovništvo
Stanovništvo (2001-/-2011-/-2021)	1.100
Geografija
Koordinate
Površina	35,00 km²
Milna Milna (Hrvatske)

Zemljopis

Milna je najveće naselje na zapadnoj obali otoka Brača. Smještena je u dubokoj uvali koja gleda na Splitska vrata. U Splitskim vratima, ispred milnarske uvale, nalazi se otočić Mrduja.

Milna je sa Splitom povezana katamaranom, a trajekta luka u Supetru je udaljena oko 20 km.

Povijest

Naselje se razvilo početkom 17. stoljeća.

Gospodarstvo

Milna je prvenstveno turističko mjesto, s dvije marine, nekoliko hotela, poštom, domom zdravlja i velikim brojem vrlo razvedenih uvala. U Milni se nalazi i pogon za preradu ribe, a velik se dio stanovništva bavi uzgajanjem maslina te ribolovom. Milna zbog svog iznimno dobroga položaja (duboki zaljev koji gleda na Splitska vrata) ima velik pomorski potencijal koji i djelomično iskorištava. Na milnarskoj se rivi nalazi nekoliko slastičarnica i trgovina. Premda se mjesto Milna nalazi na zapadnoj strani Brača, mnogobrojne su uvale (Pasikova, Lučice, Maslinova, Osibova...) smještene na jugozapadnome dijelu Brača (najrazvedeniji dio obale otoka) i udaljene su samo 20-ak minuta hoda od izlaza iz mjesta.

Spomenici i znamenitosti

• Župna crkva Gospe od Blagovijesti iz 1783.

Njezin je glavni projektant i graditelj Trogiranin Ignacije Macanović uz suradnju ostalih bračkih graditelja. Ona je jedna od najljepših baroknih bračkih crkava. Zadivljuje njezin smještaj kao i vanjština bogatoga pročelja uz dvije visoke palme, koje su uz crkvu postale simbolom Milne. Unutrašnjost je crkve katedralnoga karaktera. Tri lađe, sedam mramornih baroknih oltara, bogatstvo svjetla, monumentalnost stupova i lukova - sve proporcionalno i skladno. Na pokrajnjim su oltarima uz sakristiju dvije najvrijednije pale. Prva, "Navještenje Marijino", koja se pripisuje Sebastijanu Ricciju i druga, "Uznesenje Marijino" na čijoj je poleđini pisalo "Paolo Veronese pinxit 1500". Cijela je crkva građena u liku Majke Božje, jer su na pročelju dva njezina kamena kipa, a u crkvi četiri oltara i nekoliko kipova. Uz crkvu je sakristija, ondašnja prvobitna crkvica u Milni sagrađena 1519.g. Proširena je koncem XIX.st. U njoj je danas bogata riznica zlatnih, srebrnih i drvenih liturgijskih predmenta znatne umjetničke vrijednosti. Uz sakristiju je zvonik, stariji od župne crkve, koji je sagradio majstor Trifun Bokanić, dovršitelj gradnje trogirskoga zvonika. U župnoj je crkvi nekoliko vrijednih slika-pala od XVII.-XX.st. Posebnu pozornost zaslužuju i orgulje s 25 registara, koje su 1822.g. napravili braća Callido iz Italije. Temeljito su obnovljene 80-ih godina za vrijeme svećenika don Stjepana Bonačića.

• crkva svetoga Josipa (XIX. stoljeće) (uvala Osibova).
• crkva svetoga Ivana krstitelja (XIV. stoljeće)(uvala Osibova).
• crkva svetoga Jere (XIX. stoljeće) (Pantera).
• crkva svetoga Mikule (XIX. stoljeće) (Racić).
• crkva svetoga Martina (na brežuljku povrh Milne).
• crkvica na groblju
• samostan časnih sestara Kćeri Božje ljubavi

Obrazovanje

• Osnovna škola.
• Knjižnica.

Škola u Milni službeno je počela s radom 1848./49. godine kao muška dvorazredna pučka škola u privatnoj zgradi obitelji Buzolić u predjelu zvanome Pantera. Škola je u toj zgradi funkcionirala od 1848. do 1882. godine, a nakon toga preseljena je u susjednu zgradu, kuću obitelji Sfarčić, u kojoj se nastava izvodila do 1901. godine. Prvu školsku godinu započeo je učitelj Josip Skarpa. Nastava je bila na talijanskome jeziku do 1890. godine, premda je u dokumentima Kotarskog školskog vijeća od 29. travnja 1878. kao "naukovni" jezik uveden hrvatski. Važnu ulogu u administrativnome i pedagoškome radu imalo je Mjesno školsko vijeće. Ono je bilo naredbodavac i nadzornik, a ravnajući učitelj imao je skromna ovlaštenja. Predsjednik Mjesnoga školskoga vijeća obično je bio župnik. Dana 15. svibnja godine 1875. car Franjo Josip I. posjetio je Milnu i ispitivao učenike na talijanskome i hrvatskome jeziku. Kada je riječ o školi u Milni u tome vremenu, treba imati na umu da tada postoje dvije škole u dvije zasebne zgrade. To su muška dvorazredna i ženska jednorazredna škola smještena u maloj kućici u predjelu zvanom Žalo. Na mjestu nekadašnje ženske škole sagrađena je godine 1901. nova školska zgrada, i to doprinosima Milnarana crkvovinara, o čemu svjedoči spomen-ploča na pročelju školske zgrade. Godine 1934./35. spajaju se muška i ženska škola u Državnu mješovitu šestorazrednu pučku školu, koja nosi naziv Prestolonasljednik Petar II. Prvim upraviteljem imenovan je Frano Trebotić. Godine 1956./57. Narodni odbor Općine Brač školu je osnovao kao sedmorazrednu osnovnu školu. Godine 1959./60. milnarskoj školipripojeni su viši razredi osnovne škole iz Ložišća, a škola u Ložišću postaje njezina područna škola s nižim odjeljenima. Godine 1965./66. Skupština Općine Brač donijela je Rješenje kojim se utvrđuje da na području Milne, Bobovišća i Ložišća djeluje osnovna škola Milna bez područnih odjeljenja što znači da osim milnarske djece školu pohađaju i učenici putnici iz Ložišća i Bobovišća. Učenici su do 1964. godine pješačili 6 km. Iste godine nabavljen je kamion, a zatim autobus sa 16 sjedala, vlasništvo Poljoprivredne zadruge iz Ložišća. Godine1960./61. škola je dobila ime Romano Marinović. Godine 1992./93. školi se ponovno vraća naziv Osnovna škola Milna.

Jezik

Govor Milne pripada čakavskome narječju. Riječ o posebnome fenomenu - o tzv. cakavizmu, koji se unatoč mnogim utjecajima sa svih strana još jako dobro čuva. U Milni je od davnih dana njegovan cakavizam, i jedna je od samo triju mjesta na Braču, uz Supetar i Sutivan, koja su gniazda cakawizmu, kako ih je još davnih dana nazvao poljski slavist Malecki. Sutivanski se cakavizam u starijih govornika još djelomično čuva, dok je supetarski gotovo iščezao, tako da Milna sa svojim govorom nedvojbeno zaslužuje posebnu pozornost. U Milni na Braču ča se zamjenjuje s co (ce), i upravo po tome ta izoglosa dobiva svoje ime – cakavizam. Osim upitno-odnosne zamjenice co, nailazimo na sveze: zac (zašto), poc (pošto), uc (u što), nac (na što). Postoje dva tipa cakavizma. Prvi tip zastupa izgovor c/z/s umjesto č/ž/š. Slušat ćemo: covik, cetrdeset; zaba, zuto; maska, sesnajst. U drugome tipu cakavizma zastupljen je izgovor c umjesto č, te glasovi ž i š koji će se izgovarati vrlo meko. U starijih govornika Milne čut ćemo mekše glasove, dakle - drugi tip cakavizma. Makar, obzirom na mladje, starije i govornike srednje dobi, ova će se dva tipa cakavizma u Milni miješati. Navodimo nekoliko primjera:

• Vidi tega tamo covika, on ti je bi naš profešur!
• Na rivu je mejko žen koji cekodu da dojde vapor.
• Na dobro van došlo Novo godišće!
• Ubroli smo ništo smokov, rogoci, višonj, bokun kupusa, tikov i fažolet, ali i dvo kila naranoc.
• Isprpovidala mi je svu štoriju obo našemu selu.
• Bišeš se ćapat libra po ne bi imo slabe ocjene u škulu.
• Va to sa(d) ucinit jer ćemo okasnit poć u crikvu.
• Dažjilo je, a ni imo lumbrelu. Vas je mokar!
• Ulovi je sto kili srdel, ali je ulovi i mejko hubotnic ucer. Poć ćemo hi proda u Split.

Cakavizam je u Milni danas polagano u nestajanju i nekoliko je razloga za to: izumiranje starijih naraštaja, bliski splitski govor koji vrši izniman utjecaj na cakavski sustav, škola, crkva i mediji.

Znamenite ličnosti

• Jerolim Blaž Bonačić, biskup, hrvatski književnik
• Frano Bonačić, svećenik-pravnik
• Matko Trebotić, hrv. slikar
• Matko Mijić, hrv. akademski kipar, profesor na Umjetnickoj akademiji u Splitu
• Branko Lentić, režiser
• Tin Ujević, hrv. književnik
• Vlasta Vrandečić Lebarić, hrv. pjesnikinja (iz Ložišća)
• Juraj Bonači, hrv. visoki mornarički časnik
• Frane Scarneo, gradonačelnik 1865.-1882.

Kultura

• članovi društva HRVATSKO NARODNO POSIJELO (oko 1930.)

Andro Sfarčić, Zuan Mladinić, Ante Mladinić, dr. Ante Buzolić, Frane Aras, Miko Mandinić, Ivo Lentić, Luka Poklepović, Petar Scarneo, Josip Denegri, Nini Filipić, Rodolfo Scarneo, Toni Buzolić, žandar zvani Ile, Franci Trebotić, Tonko Peruzović-Rošo, Andro Lentić, dr. Ante Mandinić, Nade Sfarčić, Jure Guić, Rikardo Filipić.

• crkveni pjevački zbor (oko 1936.)

Ivan Marinović (meštre Ive), Nade Sfarčić, Ante Poklepović, Petar Marinović (Runko), Mate Rude, Pere Kosirić, Stjepan Brkuljić, Vicko Butorović, Ivan Poklepović (krivi Ive), Bule Filipić, Josip Butorović, Nikola Poklepović (Pavini), Luca Boginica, Seka Štefe Marinović, Milka Boban, Luca r.Aračić (Šeradota), Marija Mirić, Marica Markusović, Milka Poklepović, Marija Marinović (Runkota), Neda Bonačić (Karmelota), Mileva Urbani, Marija Sekul (Katine), Seka Žuvić, Margarita marinović (Runkota), Jozica Marinović, Marija Markusović, Pičina Marinović r.Grassi, Marija Poklepović, Nada Bonačić, Maro Guić, Neda Markusović, Katica Mladinić (Bateta), Vinka Lozić, Dinka Bonačić (Ludočorini), Lukra Bonačić (Karmelota), Marija Guić (Tamburlota), Katica Markusović ud.Poklepović...

Sport

Betonsko nogometno igralište "Crvana" na kojemu se igraju utakmice maloga nogometa.

Iz Milne potječu neki poznati igrači i treneri Hajduka: Butorović, Poklepović, Buzolić, Lombardić, Peruzović, Trebotić.

Vanjske veze

Milna (Brač) na Wikimedijinoj ostavi