Darko Lukić
Nema slobodne slike
Rođen/a 16. januar 1922. (1922-01-16)
Osijek, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Umro/la 23. septembar 1974. (dob: 52)
Zagreb, SFR Jugoslavija
Nacionalnost Jugoslaven
Etnicitet Židov
Državljanstvo SFR Jugoslavija
Zanimanje pijanist
Roditelji Mihajlo Lukić

Darko Lukić (Osijek, 16. 1. 1922 - Zagreb, 23. 9. 1974), jugoslavenski pijanist.

ŽivotopisUredi

Darko Lukić rodio se u Osijeku 1922 godine. Rodio se u obitelji generala Mihajla Lukića.[1] Majka mu je bila židovskog podrijetla.[2] U Osijeku je pohađao privatnu školu a poslije Drugoga svjetskog rata nastavlja školovanje u Zagrebu.[3]

Glazbenik i profesorUredi

Tipke su njegov poseban svijet, tajanstven ključić do skrovitih zakutaka njegove senzibilne duševnosti. One su bile medij kojim je umio najneposrednije iskazivati i one najtananije porive svoje emotivnosti pretočene u čudesan svijet zvukovlja, tako prirodno, tako prisno, bez sustezanja kao da su jedno, on i njegov klavir.

Umjetnik se rađa, majstor tek postaje. U tome leži sva težina umjetničkog puta, sve borbe, samozataje i sva nastojanja. Taj put prolazio je i Darko Lukić.

Bio je pripadnik sretna i blistave generacije mladih talenata koja se odmah prvih godina po dovršenju II. svjetskog rata našla u klasi majstora-pedagogoa Svetislava Stančića, na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Ipak predstavljen javnosti i zapažen Lukić je već znatno ranije. On počinje već u sedmoj godini sa sistematskim učenjem klavira u privatnoj školi Hankinovih, u rodnom Osijeku, gdje se s deset godina predstavlja javnosti izvođenjem Mozartovoga Klavirskog koncerta u d-molu. S četrnaest godina nastavlja učiti u Zagrebu kod poznatog pedagoga i pijanista Evgenija Vaulina, koje razdoblje završava sjajnim nastupom s orkestrom izvodeći briljantan Konzertstück C. M. von Webera. Tim nastupom rođen je pijanista Lukić. U klasi Svetislava Stančića doskora izbija u prve redove istaknutih i dobiva I. nagradu na saveznom natjecanju mladih umjetnika u Beogradu (1948). Nakon diplome (1949), često javno nastupa u zemlji i inozemstvu, a doskora odlazi na usavršavanje u Pariz, gdje studira kod poznatih pedagoga M. Long i J. Lefevre-a. Otada njegovi nastupi postaju još brojniji, a nastupao je, osim u zemlji, u Austriji, Čehoslovačkoj, Francuskoj, Italiji, NR Kini, Mađarskoj, Norveškoj, Njemačkoj, Poljskoj, Rumunjskoj, SSSR-u, Švicarskoj i Velikoj Britaniji.

Osim opsežnog repertoara klasičnih i modernih majstora Lukić se naročito i hvalevrijedno zalagao za izvođenje djela domaćih skladatelja i mnoga je snimio.

Od 1951 godine[4] počinje Lukićev pedagoški rad na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je bio vrstan, tražen i cijenjen pedagog.

Umro je u Zagrebu 23. 9. 1974 godine[3] i sahranjen je na Mirogoju.[5]

SpomenUredi

  • "Vjesnikova" godišnja nagrada na Tribini mladih još neafirmiranih umjetnika nosi ime Darka Lukića.
  • U Osijeku se organizira Memorijal Darko Lukić međunarodni susret mladih pijanista.[6]

ReferenceUredi

  1. Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 244.
  2. Ognjen Kraus, 1998, str. 243
  3. 3,0 3,1 Osijek: Osječki spomendan 23. rujna, preuzeto 25. studenoga 2012.
  4. Muzička akademija Zagreb: V. odsjek za klavir, orgulje i čembalo, preuzeto 25. studenoga 2012.
  5. Gradska groblja - L, preuzeto 25. studenoga 2012.
  6. Osječko-baranjska županija: Kulturne manifestacije, preuzeto 25. studenoga 2012.

LiteraturaUredi

  • Kraus, Ognjen (1998). Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj., Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-2-9