Darius Milhaud (francuski izgovor: [daʁjys mijo]; Marseille, 4. rujna 1892.Ženeva, 22. lipnja 1974.) je bio francuski modernistički kompozitor i pedagog te jedan od članova skupine Les Six. Iako je eksperimentirao sa stilovima, uključujući i jazz i politonalnost, Milhaud se primarno može svrstati među moderniste zbog svojevrsnog otklona u odnosu na glavne stilske pravce koji su se javili u avangardi.

Darius Milhaud
modernizam
Biografske informacije
Rođenje4. rujna 1892.
Francuska Marseille, Francuska
Smrt22. lipnja 1974.
Švicarska Ženeva, Švicarska
Počivalištegroblje Saint-Pierre
Francuska Aix-en-Provence, Francuska
SupružnikMadeleine Milhaud
DjecaDaniel Milhaud
Profesionalne informacije
ObrazovanjeKonzervatorij u Parizu
Instrumentiviolina, klavir
Zanimanjekompozitor, pedagog
Opus
MentoriCharles-Marie Widor
André Gedalge
Vincent d'Indy
UčeniciDave Brubeck
Burt Bacharach
Steve Reich
Philip Glass
et al.
SuradniciLes Six, Jean Cocteau
Karijerna postignuća
Znamenita djela

Rođen je u Marseilleu u židovskoj obitelji, a svoju karijeru započeo je kao violinist da bi se kasnije prebacio na kompoziciju. Upisao se na Konzervatorij u Parizu, gdje je studirao kompoziciju kod Charlesa-Mariea Widora i kontrapunkt kod Andréa Gedalgea. Uzimao je i privatne satove kod Vincenta d'Indyja. Na konzervatoriju je upoznao Arthura Honeggera i Germaine Tailleferre, s kojima će kasnije surađivati u sklopu grupe Les Six. Od 1917. do 1919. godine, Milhaud je bio tajnik Paula Claudela, koji je u to vrijeme bio ministre plénipotentiaire u Brazilu. Kako je Claudel bio ugledan književnik, njih su dvojica započeli suradnju koja je započela s baletom L'Homme et son désir, a kasnije dovela do uglazbljivanja mnogih Claudelovih lirskih djela.

Brazil je ostavio dubok trag na Milhaudu i izvršio trajan utjecaj na njegov rad, a posebno djelo brazilskog kompozitora Ernesta Nazaretha. Milhaudov nadrealni balet Le bœuf sur le toit u sebi sadrži melodije tadašnjih brazilskih kompozitora, dok je suita Saudades do Brasil sastavljena od 12 plesova inspiriranih četvrtima Ria de Janeira.

Godine 1920., kritičar Henri Collet je Milhauda svrstao u skupinu Les Six. Milhaud je dugo surađivao sa skupinom, čak i nakon 1923. godine kada se ona službeno raspala. Njegov posljednji doprinos krnjoj skupini bio je 1949., kada je surađivao s Auricom i Poulencom. Godine 1922. je putovao u Sjedinjene Države, gdje je, na ulicama Harlema, čuo "autentičnu" jazz glazbu koja će također ostaviti dubok trag na njegovom radu. Sljedeće godine, Milhaud je komponirao balet La création du monde, inspiriran upravo temama i idiomima jazz glazbe. Godine 1937. komponira suitu Scaramouche za saksofon i klavir, također inspiriranu jazzom. Danas je Scaramouche jedno od njegovih najpoznatijih i najreprezentativnijih djela.

Godine 1925., oženio se glumicom Madeleine Milhaud, ujedno i svojom rođakinjom. Njihov jedini sin, kipar Daniel Milhaud, rođen je 1930. godine.

Uspon nacizma i pad Francuske prisilili su Milhaudove, zbog židovskog porijekla, na emigiriranje u Sjedinjene Države. Tamo si je Milhaud osigurao profesorsko mjesto na Mills Collegeu u Oaklandu. Godine 1943. komponira operu Bolivar, a u narednim godinama radi i na gudačkom kvartetu. U ovom periodu predavao je i poznatom jazzistu Daveu Brubecku. Među njegovim učenicima bili su i Burt Bacharach te minimalisti Steve Reich i Philip Glass.

U Francusku se vratio 1947. godine, kada postaje profesor kompozicije na Pariškom konzervatoriju. Do 1971. godine je naizmjenice predavao u Parizu i Oaklandu, no tada ga je reumatizam prisilio na mirovinu. Iako se dugo borio s bolešću, Milhaud je nastavio raditi i putovati, ali kada ga je bolest trajno prikovala u kolica, morao se povući. Iste godine je primljen u Akademiju lijepih umjetnosti, što se smatra krunom njegove karijere.

Umro je 22. lipnja 1974. godine u Ženevi, u dobi od 81 godine. Pokopan je na groblju Saint-Pierre u Aix-en-Provenceu.