Budim (mađ. Buda, tur. Budin, nem. Ofen, češ. Budín) je zapadni deo mađarskog glavnog grada Budimpešte smešten na desnoj obali Dunava.

Crkva svetog Matije u Budimu

Budim se prostire na približno jednoj trećini površine Budimpešte, brdovit je, i prilično pokriven šumom. Obično predstavlja sinonim za visoke životne standarde. Najpoznatiji spomenici su Budimski zamak i Citadela.

Poreklo imena uredi

Postoji više hipoteza o poreklu naziva Budim. Prema jednoj, u korenu naziva je slovensko ime Budimir, neki smatraju da je ime izvedeno iz reči koju je lokalno stanovništvo koristilo da označi vodu, a razlog za to je bio Dunav na čijim obalama se grad prostire, dok neki smatraju da je grad dobio ime po svom osnivaču, hunskom kralju Bledi, Atilinom bratu.

Istorija uredi

 
Budim u srednjem veku. Crtež iz Hronika Hartmana Šedela

Budim je bio glavni grad Mađarske od 1361. godine, sve dok ga nisu osvojili vojnici Otomanskog carstva 1541. godine, kada novi glavni grad postaje Bratislava, današnji glavni grad Slovačke, koja je tada nosila drugo ime (mađ. Pozsony, slov. Prešporok).

Krajem 17. veka, 1686. godine, Budim pada u ruke Habzburzima, koji naseljavaju veliki broj Nemaca kako bi obnovili grad opustošen prethodnim ratovima.

Godine 1690. Velikom seobom Srba pod vođstvom patrijarha Arsenija Čarnojevića povećao se broj Srba u budimskom Tabanu, gde su od ranije već živeli Srbi.

Budim je proglašen slobodnim kraljevskim gradom 1703. godine, da bi 1784. ponovo dobio status glavnog grada Mađarske. Spajanjem sa Obudom i Peštom prerasta 1873. godine u današnju Budimpeštu.

Demografska istorija uredi

Prema podacima iz 1715. godine, u Budimu je bilo 1538 kuća, od čega su 769 pripadale Južnim Slovenima (većinom Srbima), 701 je bila nemačka, i 68 su bile mađarske. [1]

Prema podacima iz 1720. godine, broj stanovnika se smanjio na 30000 ljudi koji su naseljavali 1483 kuće, 851 je bila nemačka, 559 su bile južnoslovenske (većinom srpske), 68 je pripadalo Mađarima, a 5 Slovacima. [2]

Međunarodna saradnja uredi

Budim je zbratimljen sa sledećim gradovima:

Izvori uredi

  1. Dr. Dušan J. Popović, Srbi u Vojvodini, knjiga 2, Novi Sad, 1990.
  2. Dr. Dušan J. Popović, ibid.

Vidi još uredi

Vanjske veze uredi