Santa Maria Novella
Santa Maria Novella je jedna od najvažnijih crkava u Firenci i Toskani.[1] Ta samostanska bazilika izasla je početkom srednjeg vijeka, u njenoj gradnji i opremanju izredali su se najveći majstori renesense; Giotto, Duccio, Brunelleschi, Botticelli, Masaccio, Ghilrlandaio, Filippino Lippi, Vasari, Uccello pa čak i Michelangelo.[2]
.jpg)
| |
|---|---|
| Lokacija | Firenca, Toskana |
| Koordinate | 43° 46′ 28.56″ N, 11° 14′ 57.48″ E |
| Godine izgradnje | 1279-14. vijek |
| Godina završetka | 1420. |
| Religija | Katolička crkva |
| Patron | sv. Marija |
| Fasada | Leon Battista Alberti |
| Arhitektonski stil | gotika- renesansa |
Historija i karakteristike
urediHistorija te bazilike počela je kad je prvih dvanaest dominikanskih fratara stiglo je u Firencu iz Bologne - 1219. Njima je dodijeljena crkva izvan gradskih bedema. Prema tadašnjim pravilima dominikanskog reda njihove građevine trebale su biti skromne i male, samostanski zidovi nisu smjeli biti duži od 30 metara, a stropovi crkava bez svoda. Firentinskim Dominikancima je to očito bilo premalo, zbog velikog broja vjernika, pa su tražili i dobili dopuštenje od pape da svoju novu crkvu - novelu, podignu znatno veću. Čak im je dopušteno da donatorima gradnje daju oprost.[3]
Kamen temeljac svečano je postavljen 18. oktobra 1279., radovi su završeni u prvoj polovici 14. vijeka, pod vodstvom Jacopa Talentija. Nekoliko godina kasnije podignut je veliki trg ispred crkve.[3]
Bazilika je za ono vrijeme imala neobično visoke brodove, enterijer je djelovao kao jedna velika dvorana. Razmak između stupova, je sve kraći kako ide prema oltaru, time je naglašen osjećaj dubine. Iako je naizgled arhitektonski jednostavna i stroga, ona na spektakularan način veliča moć dominikanskog reda.[3]
Krajem 13. vijeka samostan Santa Maria Novella postao je sjedište srednjovjekovnog univerziteta (Studium Generale).[4]
Pretpostavlja se da je donji dio fasade od mramora, u romaničkom stilu podigao dominikanski arhitekt fratar Jacopo Talenti.[1] Gornji dio fasade podigao je Leon Battista Alberti.[1] Ali datum dovršenja nije posve siguran, vjerojatno se to nije desilo prije 1458. Ideja da se dovrši rođena je za Firentinskog koncila (1439.-1442.), jer su se koncilske komisije sastajale u Santa Maria Novelli, ispočetka pod predsjedanjem pape Eugena IV. a kasnije mladog Leon Battiste Albertija.[5]
Enterijer
urediEnterijer bazilike djeluje prostrano, zahvaljujući korištenju obojanih lukova u centralnom brodu, ta se ideja pripisuje Brunelleschiju.[1]
Crkva je u početku bila podijeljena na dva dijela - gornji je bio pregrađen zidom i rezerviran za fratre, dok je donji dio bio otvoren za vjernike koji su ulazili kroz portal. Zid prema istoku srušio je Vasari u 16. vijek, ali se ta podjela na dva dijela još uvijek može vidjeti kod Giottova raspela.[1] Vasari je zatvorio i bočna vrata, koja su ponovno otvorena 2000. za jubilej, kako bi se omogućio bolji pogled na Masacciovo Sveto Trojstvo.[1]
Bazilika je orginalno bila oslikana freskama koje je u 16. vijeku prekrio Vasari, za vrijeme radova koje je naručio Cosimo de' Medici. Tako da je Masacciovo Sveto Trojstvo ponovno otkriveno tek oko 1860. kad su izvođeni novi radovi.[1]
Enterijer je prava riznica remek-djela od masacciovog Svetog Trojstva, ghilrlandajovih freski u Kapeli Tornabuoni dogiottovog raspela.[1]
Giottovo raspelo
urediGiottovo raspelo nalazi se u centralnom brodu, to djelo umjetnik je naslikao krajem 13. vijeka kao vrlo mlad. To raspelo mnogi smatraju prekretnicom u sakralnoj ikonografiji, njegov Krist pati od boli kao svaki čovjek, i šalje poruku nove religioznosti.[3]
Sveto Trojstvo
urediNa samom kraju bazilike nalazi se Masacciovo Sveto Trojstvo (1424-25) jedno je od prvih djela sa potpuno svladanom perspektivom. Masaccio je napravio i ikonografski obrat njegova Djevica Marija više nije tradicionalna djevojka već odrasla žena.[1] Pored tog i likovi donatora koji kleče sa strane scene, su normalne veličine, dotad su uvijek slikani znatno manji od svetih likova. Ta freska bila je posljednje poznato djelo umjetnika, koji je nedugo nakon toga umro, sa samo 27 godina.[3]
Kapela Strozzi
urediKapela Strozzi desno od glavnog oltara, posvećena je sv. Ivanu Evangelistu, a događaje iz njegova života oslikao je freskama Filippino Lippi. On je na freskama počeo raditi 1487., ali su tad Medici protjerali iz Firence naručitelje familiju Strozzi. Kapela je dovršena tek 1502. kad su se Strozziji vratili u grad. To je bio posljednji Lipijev rad, koji je nedugo nakon tog umro 1504.[1]
Kapela Tornabuoni
urediKapela Tornabuoni je glavna kapela u crkvi, orginalno je oltar bio manji i nalazio se u centru, a nakon tog je u 19. vijeku povećan velikim mramornim dodatcima. Lijeva strana kapele posvećeno je kao i crkva sv. Mariji a desna sv. Ivanu Krstitelju. Freske su djelo Domenica Ghirlandaia i njegove bottege, u kojoj je mladi Michelangelo bio učenik. Pretpostavlja se da su tri mladića okrenuta leđima na dnu freske Vizitacija Marije sv. Elizabeti, rad njegovih ruku. Uostalom to je bila i Ghirlandajova manira da su likovi na biblijskim freskama zapravo portreti njegovih poznanika.[1]
Izvori
uredi- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 „Santa Maria Novella” (engleski). Visit Florence. Pristupljeno 29.1.2022.
- ↑ „ARTWORKS” (engleski). Opera per Santa Maria Novella. Pristupljeno 29.1.2022.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 „Church of Santa Maria Novella” (engleski). Visit Florence. Pristupljeno 29.1.2022.
- ↑ „The Dominicans and Santa Maria Novella” (engleski). Opera per Santa Maria Novella. Pristupljeno 29.1.2022.
- ↑ „The facade” (engleski). Opera per Santa Maria Novell. Pristupljeno 29.1.2022.
