Firentinski koncil

Firentinski koncil (originalno Bazelski koncil) bio je ekumenski koncil biskupa i ostalih velikodostojnika Rimokatoličke crkve. Počeo je godine 1431. u Baselu, a kasnije postao poznat kao Koncil u Ferrari nakon što je papa Eugen IV. dekretom odredio da se nastavi u Ferrari . Koncil se godine 1439. preselio u Firenzu zbog prijetnje kuge i financijske podrške dinastije Medici. Prvotna lokacija u Baselu odražavala je želju reformski nastrojenih sudionika da se sretnu van teritorija Papske države, Svetog rimskog carstva ili kraljeva Aragona i Francuske, čiji se utjecaj nastojao izbjeći. Ambrogio Traversari je prisustvovao Bazelskom koncilu kao legat pape Eugena IV..

Koncil u Baselu-Ferrari-Firenzi
Datum1431-1445
Prihvaćen odkatoličanstvo
Prethodni koncilKoncil u Konstanzu
Sljedeći koncilPeti lateranski koncil
Sazvaopapa Martin V.
PredsjedaoKardinal Julian Cesarini, kasniji papa Eugen IV.
Sudionicivrlo malo u ranim sjednicima, kasnije 117 Latina i 31 Grk
Teme raspravehusiti, Istočno-zapadna šizma
Dokumenti i izjavenekoliko papskih bula, kratkotrajno pomirenje s pravoslavnim crkavam, pomirenje s delegacijom Armenaca
Kronološki popis ekumenskih sabora
Orginalna Papinska bula sjedinjenja Rima i Carigrada iz 6. jula 1439 sa podpisom pape Eugena IV. i Bizantskog cara Jovana VIII Paleologa
Papa Martin V. sazvao je 1431. Koncil u Baselu, on se 1438. preselio u Ferraru, a 1439. održan je u Firenzi

Koncil se sazvao u periodu kad je koncilski pokret bio snažan, a autoritet pape slab. Pod pritiskom zahtjeva za crkvenom reformom papa Martin V. odobrio je dekret Koncila u Konstanzu (9. oktobra 1417.) kojim se pape obavezalo da periodički sazivaju koncile. Na isteku prvog roka određenog tim dekretom, papa Martin V. je postupio u skladu s njim i sazvao koncil u Paviji. Zbog epidemije na tom području koncil se gotovo odmah preselio u Sienu (v. Koncil u Sieni) i raspustio—zbog još uvijek potpuno nerazjašnjenih okolnosti—upravo u trenutku kada je počeo raspravljati o reformama(1424).

Sljedeći je koncil sazvan tek nakon sedam godina (1431) u Baselu, po naredbi pape Martina, koji je za predsjedavajućeg odredio Juliana Cesarinija, vrlo poštovanog prelata. Sam Martin je međutim umro prije otvaranja koncila.

Koncil se raspadao i selio nekoliko puta. Reformatori su smanjivali ovlasti pape i sebe proglašavali višim autoritetom. Jedna je frakcija izabrala antipapu Feliksa V koji se deset godina predstavljao kao pravi papa.

Koncil je uspješno izglasao ponovno ujedinjenje sa Istočnim crkvama. Usuglašeni su stavovi o papinom primatu, čistilištu, i i spornoj riječi Nikejskog kreda. Dekret međutim nije imao odjeka po Bizantu i drugim pravoslavnim zemljama, pa tamo nije zaživio.

Vanjske veze uredi

Ekumenski sabori
Pravoslavni i katolici Prvi nicejski sabor | Prvi carigradski sabor | Efeški sabor | Kalcedonski sabor | Drugi carigradski sabor | Treći carigradski sabor | Sabor »Quinisextum« | Drugi nicejski sabor
Dio pravoslavnih Četvrti carigradski sabor | Peti carigradski sabor
Katolička Crkva Četvrti carigradski sabor | Prvi lateranski koncil | Drugi lateranski koncil | Treći lateranski koncil | Četvrti lateranski koncil | Prvi lionski koncil | Drugi lionski koncil | Koncil u Vienni | Koncil u Pisi | Koncil u Konstanzu | Firentinski koncil | Peti lateranski koncil | Tridentski koncil | Prvi vatikanski koncil | Drugi vatikanski koncil