Riječno korito

Riječno korito ili korito vodotoka je bilo koja duga, uska, ukošena depresija (kanal) na kopnu koju je napravio vodotok.[1]

Riječno korito
Korita Save i Dunava na ušću kod Beograda
Korita Save i Dunava na ušću kod Beograda
Korita Save i Dunava na ušću kod Beograda

Karakteristike

uredi

Širina korita može biti svega metar kod potoka do nekoliko kilometara kod najvećih rijeka. Korito može imati tekuću vodu, ali i ne mora - vadiji imaju vodu samo povremeno.[1]

Vodotoci mogu izdubiti svoja korita u čvrstim stijenama ili u pijesku, glini, mulju ili drugim nekonsolidiranim materijalima koji su najčešće rezultat prijašnjeg taloženja.[1]

Korita usječena u tvrdo tlo uglavnom su stabilnija i najčešće imaju strmije padine, manju širinu i veće lokalne varijacije nagiba. Ona često imaju brzake i slapove u svom gornjem toku. Većinom su ravnija (bez meandara) jer voda nastoji slijediti rasjede, spojeve ili druge slabe točke u strukturi tla.[1]

 
Presjek riječnog korita

Donji (nizvodni) tokovi rijeka ili potoka obično imaju aluvijalna korita, koja nisu toliko strma i imaju blaži nagib i nemaju kamene izbočine. Ta se korita neprestano mjenjanju kako po visini, tako i po širini, i meandriraju i vrlo su rijetko pravolinijska. Uska, vijugava aluvijalna korita imaju više mulja i gline od vertikalnijih i širih korita. Koritima od pijeska vegetacija stabilizira obale.[1]

Oblik ili presjek riječnog korita zavisi o istjeku vodotoka, količini i veličini nataloženog sedimenta i o otpornosti na eroziju tla na dnu i bokovima korita. U svom donjem toku, veći vodotoci (sa većim istjekom) imaju veći omjer širine i dubine. Bočne stranice im zavise o količini mulja i gline u sedimentima i erozivnoj snazi toka. Strme obale uglavnom imaju korita izdubljena u tlu bogatim glinom.

U brojnim slučajevima presjek korita vodotoka - je gotovo trapezoidan i postaje asimetričan na krivini, a najdublji dio pojavljuje se na vanjskoj strani krivine.[1]

Reference

uredi
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Streambed (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 14.9. 2020. 

Vanjske veze

uredi