Pio II
Pio II., rođen kao Enea Silvio Piccolomini (Pienza, 1405 – Ancona, 1464), bio je 210. papa. Njegov pontifikat je trajao od 19. augusta 1458. do 15. augusta 1464. godine.
| Pio II. Pius Secundus | |
|---|---|
 Portret iz njemačkog bakroreza iz 18. stoljeća
| |
| Pravo ime | Enea Silvio Bartolomeo Piccolomini |
| Papinstvo počelo | 19. august 1458. |
| Papinstvo završilo | 14. august 1464. (5 godina i 361 dana) |
| Prethodnik | Kalist III. |
| Nasljednik | Pavao II. |
| Rođen | 18. 10. 1405. Corsignano (Republika Siena) |
| Umro | 15. 8. 1464. (dob: 58) Ancona (Marche, Papinska Država) |
| Ostali pape imena Pio | |
Isticao je se svojim diplomatskim vještinama, toliko da je igrao važnu ulogu u političkim zbivanjima u prvoj polovici 15. stoljeća. Iako kratak, njegov je pontifikat ostavio važan trag, bilo u energičnom pokušaju suprotstavljanja osmanskom napredovanju, bilo u tvrdoglavom potvrđivanju papinskog vrhovništva protiv bilo kojeg oblika koncilijarizma, čime je papinskoj instituciji dao snažan autokratski pečat i potpuno poricao svoju prošlost kao zagovornika ograničenja papinih ovlasti.
Bio je istaknuti humanist i jedan od najkulturnijih učenjaka svoga vremena. Ističe se kao izuzetno vješt pisac, toliko da se mnoga njegova djela spominju među najvažnijim književnim djelima 15. stoljeća. Zbog njegovih prokoncilskih ranih spisa, njegovo je ime više od tri stoljeća bilo uključeno u Indeks zabranjenih knjiga.
Život
urediEnea Silvio Piccolomini[a] rođen je 1405. godine u Corsignanu, naselje u južnoj Toskani. Bio je prvo od osamnaestero djece Silvija Piccolominija i Vittorije Forteguerri. Piccolomini su bili pala plemićka porodica iz Siene, povezana sa porodicom Amidei iz Firence, dok su Forteguerri iz Pistoie. Enea Silvio je dobio obrazovanje visoke razine za svoje vrijeme. Godine 1423. porodica je ga poslala na Univerzitet u Sieni da studira pravo, ali on je nerado pohađao nastave, radije je posvetio svoje napore proučavanju latinskih i grčkih klasika (osobito Platona, Cicerona, Seneke), šalama s prijateljima i strasti prema ženama. Otac ga je 1429. poslao na dovršetak studija u Firencu, gdje se mogao družiti sa humanistima kao što su Filelfo, Bruni i Bracciolini. Francesco Filelfo je posebno utjecao na njegovo obrazovanje.
Postao je tajnik kardinala Domenica Capranica[b] i pratio ga je na saboru u Baselu (1432) podupirući „koncilijaristički” nauk. Zatim je prešao u službu Bartolomea Viscontija[c] koji ga je poslao u logor Niccola Piccinina[d] sa misijom da zarobi Eugena IV, ali taj pokušaj nije uspio. Kasnije je bio u službi kardinala Albergatija[e], pa tajnika Bazelskog koncila (1436) sa veleposlaničkim dužnostima. Sudjelovao je u izboru savojskog vojvode Amedea VIII.[f] i bio je njegov kancelar.
Godine 1442. car Fridrik III. okrunio ga je pjesnikom laureatom.
Kalist III.[g] je umro 6. augusta 1458 u svojoj 80. godini života.
Enea Silvio Piccolomini je izabran za papu 19. augusta 1458. godine.
Pontifikat Pija II. trajat će šest godina, period koji se ipak razvija u ključnom trenutku u historiji srednjovjekovne Europe.
Dana 26. aprila 1463. objavio je svoje najpoznatije opovrzanje u buli „In Minoribus Agentes”, upućenoj rektoru i članovima Univerziteta u Kölnu. U njemu je povukao svoju raspravu protiv pape Eugenija IV i u korist Bazelskog sabora. Sadržao je poznatu opasku „odbaci Eneju, zadrži Pija” (Aeneam rejicite, Pium recipite). Unatoč groznici, papa je 18. juna 1464. napustio Rim za Anconu, gdje je stigao je 18. jula uz nadu da će povećati moral križarske vojske. Međutim, oružane snage su se rastopile u Anconi zbog nedostatka transporta i izbijanja kuge, a kada je konačno stigla venecijanska flota, predvođena duždom Cristoforom Morom, prikaz dolaska je umirući papa mogao vidjeti samo s prozora. Umro je dva dana kasnije, 14. augusta 1464. godine.
Književno djelo
uredi- Cinthia (1423-1442)
- Libellus dialogorum de generalis concilii auctoritate et gestis Basileensium (1440)
- Chrysis (komedija; Nürnberg, 1444)
- Historia de duobus amantibus (1444; tisk. 1469)
- De rebus Basileae vel stante vel dissoluto concilio gestis commentariolum (1450)
- De liberorum educatione (1450)
- Historia rerum Frederici III imperatoris (1452-1458)
- Dialogorum libellus de somnio quodam (1453-1455)
- Historia Austrialis (1453-1455)
- Germania (1457)
- De Europa (1458)
- Cosmographia (1458; nedovr.)
- Historia Bohemica (1458)
- De Asia (1461)
- Commentarii rerum memorabilium quae temporibus suis contigerunt (1462-1464)
- Epistole; Epistola ad Mahometem
- De viris illustribus (nedovr.)
Povezano
urediVanjske veze
uredi- Commentarii rerum memorabilium quae temporibus suis contigerunt
- (it) Historia de duobus amantibus(Preveo na talijanskom Alessandro Braccio, 1445-1503)
- (fr) Historia de duobus amantibus(Preveo na francuskom Octavien de Saint-Gelais, 1468-1502)
- ((lat.)) De duobus amantibus Euryalo et Lucretia ; De remedio amoris
- ((lat.)) De Viris Illustribus
- ((lat.)) Epistolae familiares
- ((lat.)) Epistolae in pontificatu editae
- (en) Collected Orations of Pope Pius II. (Sakupio i preveo Michael von Cotta-Schönberg)
(PDF) - ((lat.)) Epistola ad Mahumetem
Napomene
uredi- ↑ Puno ime: Enea Silvio Bartolomeo Piccolomini.
- ↑ Domenico Capranica (1400-1458), kardinal, biskup i humanist, protivnik pape Eugena IV.
- ↑ Bartolomeo Visconti (1402-1457), biskup Novare.
- ↑ Niccolò Piccinino (1386-1444), vođa i vojnik.
- ↑ Niccolò Albergati (1373-1443), biskup Bologne.
- ↑ Amedeo VIII. iz Savojske dinastije (1383-1451), vojvoda od Savoje, poznat kao »protupapa Feliks V«.
- ↑ Alfons de Borja (Xàtiva, 31. decembar 1378 – Rim, 6. august 1458).
Reference
urediBibliografija
uredi- Sacchi, Bartolomeo (1674). Le vite dei pontefici. Venezia: Abondio Menafoglio. str. 1247.
| Rimokatoličke crkvene titule | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Callistus III |
Papa 1458 – 1464 |
Slijedi: Paulus II |