Neznanje (budizam)
Neznanje ili ne-vid (sanskrit: अविद्य avidyā, pali: avijjā) u budizmu označava temeljno nerazumevanje stvarnosti. Smatra se izvorom svega rđavog, jer sprečava čoveka da raspozna istinsku prirodu stvari.[1]
U zakonu „uslovnog nastanka", Buda svaki kosmički proces izvodi iz neznanja, a sveukupno spasenje iz prestanka neznanja.[2] Iako je po obliku negativno, “ne-znanje” nije puko odsustvo znanja. Ono je pre jedan podmukao i nestabilan faktor koji neprekidno dejstvuje, tako što se ubacuje u svaki deo našeg unutrašnjeg života. Ono iskrivljuje kogniciju, dominira voljom i daje ton čitavom našem iskustvu.[3]
Neznanje se sastoji u pridavanju sopstva i suštine prolaznim pojavama. Kada se ono prevaziđe uvidom, nađemo se pred golom činjenicom nepostojanosti i nesopstva. Za suštinu pojavnosti se kaže da je ništa, prazno (šunjata).[4]
Prema budističkom učenju, neznanje je uslov nastanka nečistoća uma, a same nečistoće – u koje spada i neznanje – su uslov neznanja. Tako je neznanje u ovom životu uslovljeno neznanjem iz prethodnog. Nije moguće utvrditi početak neznanja, jer je samsara, tok preporađanja, bez vidljivog početka.[5]
Neznanje se otklanja postupnim i upornim razvojem mudrosti.
EtimologijaUredi
Pored sanskritskog pojma avidja (neuvid, nevid), za neznanje se takođe koristi i reč ađnana (ajnana), suprotnost od đnana, što doslovno znači neznanje.[6]
Budino učenjeUredi
Buda je govorio: “Elemenat neznanja je zaista jedan moćan element” (SN 14:13).[3] On je učio da neznanje stoji u osnovi svih rđavih dela i sveukupne patnje, i zbog toga je prva karika u lancu uslovnog nastajanja.[4] Žudnja i mržnja su takođe ukorenjeni u neznanju, koje je najpostojanije od ova tri korena zla.[1]
Buda je govorio da ljudi čine najteža zlodela iz neznanja:
Inače, neznanje je čoveku prirođeno i zato je tako teško rešiti ga se i — pre svega — uopšte ga uočiti.[4] Međutim, dok čovek ne uoči i iskoreni neznanje, svi njegovi napori su uzaludni:
TumačenjaUredi
Neznanje se infiltrira u naša opažanja, misli i gledišta, tako da na kraju potpuno pogrešno razumemo svoje iskustvo, prekrivajući ga sa više slojeva obmane. Najvažnije među tim obmanama su tri sledeće: obmana da vidimo trajno u onome što nije trajno, obmana da nas zadovoljava ono što nas ne može zadovoljiti i obmana sopstvu tamo gde ga nema.[3]
Među kognitivnom iskrivljenjima, najukorenjenija i najupornija je iluzija o sopstvu, ideja da postoji jedno istinski utvrđeno “ja”, sa kojim se poistovećujemo. Pošto je preuzimamo kao tačku iz koje posmatramo svet, u umu sledstveno nastaju dvojstva “ja” i “ne-ja”, “moje” i ono što nije “moje”. Zarobljeni u tim dihotomijama, postajemo žrtvom mentalnih nečistoća, nagona da nešto zgrabimo samo za sebe ili uništimo, a onda i žrtvom patnje koja iz svega toga neizbežno proizlazi.[3] Ova zabluda se prevazilazi uviđanjem nesopstva.
LiteraturaUredi
- Iveković, Rada (1977). Rana budistička misao. Sarajevo: IP Veselin Masleša.
- Elijade, Mirča (1996). Vodič kroz svetske religije. Beograd: Narodna knjiga.
- Njanatiloka, Bhikhu (1996). Budistički rečnik. Beograd: Pešić i sinovi.
- Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd: Srednji put.
IzvoriUredi
- ↑ 1,0 1,1 Njanatiloka, Budistički rečnik (odrednica: avijja), Pešić i sinovi, Beograd, 1996.
- ↑ Elijade 1996, str. 40-59.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 Bhikkhu Bodhi, Razvijanje mudrosti
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Rada Iveković, Rana budistička misao. Biblioteka Logos, IP Veselin Masleša, Sarajevo. 1977. pp. 131-152
- ↑ Kovačević 2014, str. 291.
- ↑ ajnana | Indian philosophy | Britannica.com
- ↑ "Neznanje". http://www.yu-budizam.com/canon/samyutta/sn45-001.html.
- ↑ "Nemoguće". http://www.yu-budizam.com/canon/anguttara/an01-268.html.
- ↑ "Jedna jedina stvar". http://www.yu-budizam.com/canon/anguttara/an01-296.html.