Mudrost (budizam)

U budizmu, mudrost (sanskrit: prajñā, pali: paññā) je ključni činilac oslobođenja uma. Tek uvidom, znanjem, mudrošću u stanju smo da potpuno iskorenimo nečistoće u umu i zaustavimo svaku dalju patnju uzrokovane neznanjem.[1]

Dio serije članaka na temu
Budizam


Historija budizma
Darmičke religije
Kronologija budizma
Budistički sabori

Temelji
Četiri plemenite istine
Plemeniti osmokraki put
Pet pouka
Nirvāna · Tri dragulja

Ključni termini
Tri oznake bića
Skandha · Kozmologija · Dharma
Samsara · Rebirth · Shunyata
Pratitya-samutpada · Karma · Nesopstvo

Vodeće ličnosti
Gautama Buddha
Nagarjuna · Dogen
Budini sljedbenici · Porodica

Praksa i postignuća
Buddhastvo · Bodhisattva
Četiri stadija prosvjetljenja
Paramiji · Meditacija · Laici

Budizam po regijama
Jugoistočna Azija · Istočna Azija
Tibet · Indija · Zapad

Budističke škole
Theravāda · Mahāyāna
Vajrayāna · Rane škole

Tekstovi
Pali kanon
Pali Sutte · Mahayana Sutre
Vinaya · Abhidhamma

Komparativne studije
Kultura · Popis tema

Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi

Pošto sve nečistoće nastaju iz neznanja, um se čisti razvojem mudrosti. Međutim, mudrost nastaje samo u pročišćenom umu, pa prvo moramo stvoriti mesta za nju.[2] Oslobađanje od predrasuda i unapred formiranih ideja, razvijanje svesnosti, kao i um koji nije pretrpan, već smiren, pomaže u razvoju mudrosti.[3]

Mudrost se ponekad određuje kao sposobnost donošenja razboritih odluka i izvlačenja tačnih zaključaka, zasnovanih na iskustvu i znanju.[3]

Etimologija uredi

Glavni članak: Prađna

Prađna ili pana (sanskrit: prajñā, pali: paññā; iz sskt korena đna - zna) je pojam indijske filozofije koji znači "pra znanje", mudrost, odnosno spoznaju u dubljem smislu, spoznaju osnovnih činjenica sveta.[4] U tom smislu je u nju uključeno i obično znanje (đnana), kojoj može biti i sinonim.[4]

Budino učenje uredi

Svojstva mudrosti uredi

Buda raznim poređenjima pokušava da dočara šta podrazumeva pod mudrošću. Tako njen značaj prevazilazi čak i značaj koji za nas ima Sunce:

Postoje četiri vrste svetlosti. Svetlost Meseca, svetlost Sunca, svetlost vatre i svetlost mudrosti. Od te četiri vrste svetlosti, najbolja je svetlost mudrosti.[5]

– Buda

Mudrost mora imati analitički kvalitet, koji Buda poredi sa oštricom noža: kao što nož odvaja kožu od mesa, tako i mudrost treba da odvaja dobro od lošeg, korisno od štetnog.[1]

Mudar čovek zna način da razluči dobro od lošeg u vezi i sa unutrašnjim i sa spoljašnjim svetom.[6]

Karakteristika mudraca je i uviđanje istine, što je isključivo plod individualnog napora:

Ako neki čovjek tvrdi: ‘To je moje uvjerenje', a izjava mu je dosljedna istini, iz toga još ne slijedi jednostran zaključak samo je ovo istina, a sve je ostalo zabluda', jer istinu uviđaju samo mudraci, i to svaki pojedinačno, sam za sebe.[7]

Nasuprot mudracu, Buda stavlja neznalicu, koji je pun strahova:

Koji god strahovi da nastanu, svi oni nastaju u neznalici, ne u mudrom čoveku.[8]

Prema Budinim rečima, naspram gubitka mudrosti, svaki gubitak neznatan:

Gubitak srodnika jeste neznatan gubitak. Od svih gubitaka, najveći je gubitak mudrosti.[9]

Razvoj mudrosti uredi

Poput ostalih veština, mudrost se razvija postupno, upornim radom:

Postepeno, malo po malo, povremeno, kao što kovač pročišćava srebro, tako i mudrac treba odstraniti mane iz samoga sebe.[10]

Buda navodi četiri stvari koje vode razvoju mudrosti:

Četiri stvari vode ka rastu mudrosti. Druženje sa čestitim ljudima, slušanje o darmi, pomno razmatranje stvari i postupanje u skladu sa darmom.[11]

Na drugom mestu, Buda navodi osam uslova za razvoj mudrosti. Prvi čine iskusan učitelj i učenik koji ima osećaj poštovanja prema učitelju, ali i prema sebi. Drugi predstavlja znatiželja učenikova, želja za učenjem i otvorenost uma. Treći čini život u osami, telom i umom. Četvrti uslov je vrlina kao osnov mudrosti: bez moralnog življenja sticanje mudrosti je nemoguće.[12]

Mudrost se pročišćuje vrlinom, a vrlina se pročišćuje mudrošću. Gde postoji jedno, tu je i drugo. Čestita osoba poseduje mudrost, a mudra osoba poseduje čestitost. Ovakva kombinacija vrline i mudrosti naziva se najvišom stvari na svetu.[3]

– Buda

Stoga, za mudrog čoveka je potrebno da izbegava razvrat:

Mudar čovek treba da izbegava razvrat kao što bi izbegavao i da upadne u rupu punu užarenog uglja. Ako nije u stanju da održava celibat, ne bi barem trebalo da odlazi tuđoj ženi.[13]

Peti uslov za razvoj mudrosti je dobro poznavanje učenja, stečeno podukom i sopstvenim istraživanjem. Šesti uslov čini pretakanje naučenog u iskustvo kroz primenu i meditaciju, a sedmi potpuno odustajanje od bavljenja nevažnim stvarima i koncentrisanje na sâmo učenje. Poslednji uslov je praksa kojom se direktno stiče uvid u prirodu stvari.[12]

Budističke teorije uredi

 
Buda

Shvatanje Seng-Čaoa uredi

U ogledu pod naslovom „O mudrosti, koja nije znanje“, Seng-čao opisuje prađnu kao mudračko znanje, ali veli da to nije pravo znanje. Jer spoznaja jedne stvari sastoji se u odabiranju jednog svojstva te stvari i uzimanju tog svojstva za predmet spoznaje. Međutim, mudračka spoznaja se sastoji u spoznaji onog što se zove nebiće (wu), a to „prevazilazi oblike i odlike“ i nema svojstava, te nikad ne može biti predmet spoznaje.[14] Spoznati nebiće znači biti s njime sjedinjen. Ovo stanje poistovećenosti sa nebićem zove se nirvana. Nirvana i prađna dva su vida jednog istog stanja stvari.[14] Kao što nirvana nije nešto što valja spoznati, tako je mudrost spoznaja koja nije spoznaja (Chao Lun, gl. 3).

Tri vrste mudrosti uredi

U komentarima Pali kanona se ističu tri vrste mudrosti. Prva nastaje na osnovu slušanja mudrih (sutta-maya paññā). U Budino vreme nema knjiga, a zapisivanje učenja se smatra degradacijom, tako da se mišljenje prenosilo usmeno. Potom treba da razmisli o tome što je čuo, da analizira i proceni kakve implikacije ima po njegov život. Time se formira druga vrsta mudrosti, rođena iz dubokog promišljanja (ćinta­-maya paññā). To je začetak ispravnog gledišta, i na toj tački počinjemo da razvijamo i druge vrline plemenitog osmostrukog puta. Na kraju, kada dovoljno ojačaju, te vrline će uticati na negovanje uma, što kao rezultat donosi mudrost na osnovu iskustva (bhavana-maya paññā). To je prodorna mudrost ili uvid koji donosi probuđenje.[15]

Literatura uredi

  • Ju-Lan, Fung (1977). Istorija kineske filozofije. Beograd: NOLIT. 
  • Iveković, Rada (1977). Rana budistička misao. Sarajevo: IP Veselin Masleša. 
  • Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd. 

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 Kovačević 2014: str. 266
  2. Bhikkhu Bodhi, Pročišćenje uma
  3. 3,0 3,1 3,2 Budizam od A do Ž
  4. 4,0 4,1 Rada Iveković, Rana budistička misao ), Biblioteka Logos, IP Veselin Masleša, Sarajevo. 1977. pp. 131-152
  5. Kovačević 2014: str. 278
  6. „Govor asketi Sabhiyi”. Arhivirano iz originala na datum 28. 10. 2009. Pristupljeno 21. 08. 2015. 
  7. „Čedomil Veljačić, NEKOLIKO SPORNIH TEMA U BUDDHINU STAVU PREMA RELIGIJI”. Arhivirano iz originala na datum 14. 06. 2012. Pristupljeno 21. 08. 2015. 
  8. „Budala”. Arhivirano iz originala na datum 28. 10. 2009. Pristupljeno 21. 08. 2015. 
  9. „Dobri prijatelji”. Arhivirano iz originala na datum 28. 10. 2009. Pristupljeno 21. 08. 2015. 
  10. „Put ispravnosti”. Arhivirano iz originala na datum 18. 07. 2011. Pristupljeno 21. 08. 2015. 
  11. Apattibhaya vaggo[mrtav link]Šablon:Mrtva veza
  12. 12,0 12,1 Kovačević 2014: str. 266–267
  13. „Govor Dhammiki”. Arhivirano iz originala na datum 28. 10. 2009. Pristupljeno 21. 08. 2015. 
  14. 14,0 14,1 Fung Ju-Lan, Istorija kineske filozofije ), NOLIT, Beograd. 1977. pp. 271-285
  15. Kovačević 2014: str. 199–200

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi

Reference uredi