Lik (mitologija)
Lik (starogrčki: Λύκος, Lúkos, "vuk)" ime je više ličnosti u grčkoj mitologiji:
- Lik, egipatski princ i jedan od Egiptovih sinova. Doživeo je istu sudbinu kao i njegova braća, osim Linkeja iz Arga, kada su ih u noći nakon njihovog venčanja sve poubijale njihove nove neveste na zapovest njihova oca Danaja. Lika je Egiptu rodila Argifija, žena kraljevske krvi, te je stoga bio brat Linkeja, Proteja, Enkelada, Busirida i Dajfrona. Oženio se Danaidom Agavom.[1]
- Lik, sin Prometeja i Kelene, brat Himerov. Braća su navodni imala grob u Troadi, no inače se o njima ništa ne zna.[3]
- Lik, jedan od četiri sina Pandiona II i Pilije. Nakon Pandionove smrti, Lik i njegova braća (Egej, Nis i Palant) preuzeli su vlast nad Atinom od Metiona, koji je pak bio zauzeo presto od Pandiona. Podelilu su među sobom vlast, ali Agej je postao kralj.[4] Prema Herodotu,[5] po njemu je nazvana zemlja Likija u Maloj Aziji, koja se prethodno zvala "Tremilida" (Tremilis) ili "Tremila" (Termilae),[6] kako spominje i Strabon.[7] Prema Pausaniji, nakon što ga je njegov brat Egej proterao iz Atine, Lik je otišao Afareju i njega i njegovu porodicu podučio običajima Velike Boginje.[8] "Predanje o Liku je verovatno relativno nov pseudo-mit, kako je nemački naučnik Treuber tvrdio na osnovu toga što nema dokaza o postojanju nekog porodičnog stabla u atinskoj genealogiji; Treuber sugeriše da su to predanje podstakli politički motivi", kako navodi T. R. Bryce.[9]
- Lik (Niktejev brat), sin Hirijeja i Klonije. Postao je skrbnik Labdaka i Laja. Niktej, budući da nije uspeo osloboditi svoju kćerku Antiopu od Epopeja iz Sikiona, poslao je svog brata Lika da je dovede. On je napao Sikion, ubio Epopeja i predao Antiopu kao robinju vlastitoj supruzi Dirki.[10][11]
- Lik, sin Daskila iz Mizije ili Marindine. Pružio je gostoprimstvo Argonautima[15][16][17] i Heraklu, koji je osvojio zemlju Bebrika (tj. Herakleju Pontsku).[18] Izgleda da je istovetan sa Likom koji se spominje kao sin Titije, brata Priolaja i eponima grada.[19]
- Lik, drugo ime za Likurga iz Nemeje.[20]
- Lik, smrtnik čija je ljubavnica bila Koronida, majka Asklepijeva.[21][22] Inače je poznat kao Ishije, sin Elatov.
- Lik, kentaur na venčanju Piritoja i Hipodamije, koga je ubio Piritoj.[24]
- Lik, jedan od Telhina,[26] koji su se borili pod Dionisovom komandom u njegovom pohodu na Indiju.[27] Navodi se i da je podigao hram Apolonu Likiju na obali reke Skamandra.[28]
- Lik, jedan od branilaca Tebe tokom pohoda Sedmorice protiv Tebe.[30]
- Lik i Perenida navode se kod Higina kao roditelji Askalafa i Ijalmena,[31] koji su inače poznati kao sinovi Aresa i Astiohe.
- Lik, jedan od prijatelja Diomedovih koji su u Italiji pretvoreni u ptice.[33]
Reference
uredi- ↑ Pseudo-Apolodor, Biblioteka, II, 1, 5.
- ↑ Pseudo-Apolodor, Biblioteka, III, 10, 1.
- ↑ Jovan Ceces, sholija uz Likofrona, 132.
- ↑ Pseudo-Apolodor, Biblioteka, III, 15, 5-6.
- ↑ Herodot, Istorije, I, 173.
- ↑ Herodot, Istorije, VII, 92.
- ↑ Strabon, Geografija, XII, 8, 5.
- ↑ Pausanija, Opis Helade, IV, 2, 6.
- ↑ Bryce, T. R. "The Arrival of the Goddess Leto in Lycia" Historia: Zeitschrift für Alte Geschichte 32.1 (1983:1-13), str. 4.
- ↑ Pseudo-Apolodor, Biblioteka, III, 5, 5; III, 10, 1.
- ↑ Higin, Fabulae, 7–8.
- ↑ Euripid, Herakle.
- ↑ Higin, Fabulae, 31.
- ↑ Jovan Ceces, sholija uz Likofrona, 38.
- ↑ Pseudo-Apolodor, Biblioteka, I, 9, 23.
- ↑ Apolonije Rođanin, Argonautika, II, 776.
- ↑ Higin, Fabulae, 18.
- ↑ Pseudo-Apolodor, Biblioteka, II, 5, 9.
- ↑ Sholija uz Apolonija Rođanina, Argonautika, II, 780.
- ↑ [Higin]], Fabulae, 74 i 273.
- ↑ Laktancije Placid, komentar uz Stacijevu, Tebaidu, III, 506.
- ↑ Drugi vatikanski mitograf, 128.
- ↑ Pausanija, Opis Helade, I, 27, 6.
- ↑ Ovidije, Metamorfoze, XII, 332.
- ↑ Nono, Dionysiaca, XIV, 106 sqq.
- ↑ Jovan Ceces, sholija uz Hesiodovu Teogoniju, 80.
- ↑ Nono, Dionysiaca, XIV, 36 sqq.
- ↑ Diodor Sicilijski, Historijska biblioteka, V, 56, 1.
- ↑ Nono, Dionysiaca, XXVI, 250 sqq.
- ↑ Stacije, Tebaida, IX, 107.
- ↑ Higin, Fabulae, 97.
- ↑ Plutarh, Parallela minora, 23.
- ↑ Ovidije, Metamorfoze, XIV, 504.
- ↑ Vergilije, Eneida, I, 122.
- ↑ Vergilije, Eneida, IX, 544, 559.
- ↑ Sholija uz Euripida, Resa, 509