Klasična mehanika
Mehanika je područje fizike koje proučava kretanje tijela pod djelovanjem sila.
Osnove moderne mehanike su postavili Galileo Galilei (1564.-1642.) i Isaac Newton (1643.-1727.). Do kraja 19. stoljeća se smatralo da je ono što danas zovemo klasičnom mehanikom konačna fizikalna istina o svemiru. Međutim, na prijelazu 19. u 20. stoljeće, rađaju se nove ideje te se na stare probleme počelo gledati s novog stanovišta, što je urodilo stvaranjem kvantne mehanike i teorije relativnosti. Danas znamo da je klasična mehanika samo aproksimacija jedne više istine o materiji, prostoru i vremenu koja, unatoč uznapredovalim znanjima i tehnologiji, nije još ni izbliza u potpunosti otkrivena.
Najosnovnija podjela mehanike:
- Statika - proučava tijela u ravnoteži.
- Dinamika - proučava geometrijske aspekte gibanja i djelovanje sila.
Mehaniku možemo podijeliti i prema naravi predmeta proučavanja:
- Mehanika materijalne točke
- Mehanika krutog tijela - proučava gibanje i ravnotežu tijela kod kojih se međusobni položaj sastavnih čestica ne mijenja.
- Fizika čvrstog tijela
- Mehanika fluida
Primjena teoretskih znanja iz svih grana mehanike u građevinarstvu, strojarstvu, brodogradnji itd. se naziva primjenjena mehanika.
Sile kojima se klasična mehanika uglavnom bavi spadaju u kontaktne (sve vrste), gravitacijske i inercijalne. To, međutim ne znači da je problem djelovanja nekih drugih sila manje mehaničke prirode od upravo spomenutih - npr. gibanje elektrona u strujnom krugu pod razlikom potencijala električnog polja. Stvar je jednostavno u tome što druge pojave imaju dovoljnu kompleksnost i posebnost da ih se proučava kao odvojene grane znanosti.
Osnovni zakoni mehanike
urediVažniji pojmovi
urediVanjske veze
uredi- Web courseware Povijest fizike Arhivirano 2012-08-02 na Wayback Machine-u