John Maynard Keynes

John Maynard Keynes, baron Keynes od Tiltona[1] (5. jun 1883 - 21. april 1946) je bio engleski ekonomista čije su radikalne ideje imale ogroman uticaj na modernu ekonomiju i političku teoriju. Posebno je zapamćen kao zagovarač vladine politike intervencionisanja, po kojoj bi vlada mogla koristiti fiskalne i monetarne mere da bi ciljano ublažila efekte ekonomske recesije, depresije i eksplozija. Mnogi ga smatraju osnivačem moderne makroekonomije.[2][3][4][5] Njegove ideje su osnova škole mišljenja poznate kao Kejnsova ekonomja i njenih raznih ogranaka.[6]

John Maynard Keynes
Keynesijanska ekonomija
Keynes godine 1933.
Rođen/a(1883-06-05)5. 6. 1883.
Cambridge, Engleska
Umro/la21. 4. 1946. (dob: 62)
Tilton, East Sussex, Engleska
Nacionalnostbritanska
PoljePolitička ekonomija, vjerojatnost
Alma materKing's College, Cambridge
Uticaj odAdam Smith, David Ricardo, John Stuart Mill, Thomas Malthus, Silvio Gesell, G. E. Moore, Alfred Marshall, Knut Wicksell, Dennis Robertson
Opozicija premaKarl Marx, Alfred Marshall, Arthur C. Pigou, Dennis Robertson, Friedrich Hayek
Uticaj naT. K. Whitaker, Patrick Lynch, Michał Kalecki, Simon Kuznets, Paul Samuelson, John Hicks, G. L. S. Shackle, William Vickrey, John Kenneth Galbraith, Karl Schiller, Joseph Stiglitz, Paul Krugman, James K. Galbraith
DoprinosiMakroeconomika, keynesijanska ekonomija, Preferenca likvidnosti, Množenje troška, Model agregatne ponude i potražnje

Tokom 1930-tih, Kejns je predvodio revoluciju ekonomskog razmišljanja, osporavajući ideje neoklasične ekonomije koja je tvrdila da bi slobodna tržišta, u kratkim do srednjoročnih termina, automatski pružila potpunu zaposlenost, dokle god su radnici fleksibilni u pogledu njihovih platnih zahteva. On je umesto toga zastupao stav da agregatna potražnja određuje sveukupni nivo ekonomske aktivnosti i da neadekvatna agregatna potražnja može da dovede dugačkih perioda visoke nezaposlenosti. Sledstveno Kejnsovoj ekonomiji, državna intervencija je neophodna da bi se regulisali ciklusi „brzog rasta i raspada“ ekonomske aktivnosti.[7] Kejns se zalagao za primenu fiskalne i monetarne politike kojom bi se ublažili negativni efekti ekonomskih recesija i depresija. Nakon izvijanja Drugog svetskog rata, Kejnsove ideje u pogledu ekonomske politike su našle primenu u vodećim Zapadnim ekonomijama. Godine 1942, Kejnsu je dodeljena titula naslednog plemića, te je postao baron Kejns od Tiltona u okrugu Saseks.[8] Kejns je umro 1946. godine. Tokom 1950-tih i 1960-tih, uspeh Kejnsove ekonomije je doveo do toga da su skoro sve kapitalističke vlade prihvatile njegove stavove.

Kejnsov uticaj je opao tokom 1970-tih, delom kao posledica problema sa inflacijom koja je počela da se ispoljava u angloameričkim ekonomijama od početka dekade, a delom zbog kritika Miltona Fridmana i drugih ekonomista koji su bili pesimistični u pogledu sposobnosti vlada da regulišu ekonomske cikluse putem fiskalne politike.[9] Međutim, nastup globalne finansijske krize iz 2007–08 je uzrokovao ponovni uspon Kejnsovog gledišta. Kejnsova ekonomija pruža teoretsku osnovu za ekonomsku politiku koju je Predsednik Barack Obama preduzeo u SAD u odgovoru na krizu, kao i premijer Gordon Brown u Ujedinjenom Kraljevstvu, i drugi državnici u njihovim zemljama.[10]

Godine 1999, Time magazin je uvrstio Kejnsa u spisak 100 najvažnijih i najuticajnijih ljudi 20. veka, komentarušući da je to bila: „njegova radikalna ideja da vlade trebaju da potroše novac koji nemaju da bi spasle kapitalizam.“[11] Njega je žurnal The Economist opisao kao „najpoznatijeg britanskog ekonomistu 20. veka.“"[12] Osim što je bio ekonomista, Kejns je takođe bio u državnoj službi, kao direktor Engleske banke, pripadnik Blumsburske grupe intelektualaca,[13] patron i sakupljač umetnosti, direktor Britanskog eugenskog društva, savetnik nekoliko dobrotvornih družtava, uspešni privatni investitor, pisac, filozof, i farmer.

Biografija uredi

Obrazovanje uredi

Džon Majnard Kejnz je bio sin Džona Nevila Kejnza, ekonomskog lektora pri Kembridž univerzitetu, uspešnog autora i socijalnog reformatora. Kejns se prvo obrazovanje dobio na Itonu, gde je pokazao talenat za skoro svaku oblast njegovih širokih interesa. Upisao je Kraljevski koledž pri Kembridžu da bi studirao matematiku, ali su ga njegova interesovanja prema politici odvela na polje ekonomije koju je studirao na Kembridžu.[6][14][15][16][17][18][19][20][21][22][23][24]

Karijera uredi

Da bi našao neki izvor prihoda, Kejnz je odložio pisanje disertacije na Kembridžu i, umesto toga, uzeo servis civilnog istraživanja, na kome je bio drugi.[25] Interesantno, u ekonomskom delu je dobio najmanju ocenu, za koju je posle rekao: „Istraživači najverovatnije znaju manje od mene“. Najpoželjnije mesto u britanskom trezoru je bilo namenjeno prvoplasiranom, tako da je Kejnz prihvatio posao u kancelariji Indije. Za sve to vreme, radio je i na disertaciji, koja, na njegovu žalost, nije bila prihvaćena kada ju je predao što je značilo da ni doživotno mesto na Kembridžu nije, takođe. Umesto toga, prihvatio je lekturat iz ekonomije osnovan lično od strane Alfreda Maršala, sa koje pozicije je i počeo da gradi svoju reputaciju kao ekonomista. Uskoro je ukazan kraljevskoj komisiji za valutu i finansije Indije gde je mogao da iskaže svoj talenat primenjujući ekonomsku teoriju na praktične probleme. Pošto je to i uspeo, njegove usluge su tražene i posle Prvog svetskog rata. Posle rata je bio zadužen za kreiranje uslova kredita između Britanije i njenih kontinentalnih saveznika za vreme rata. Postigao je znatne uspehe koji su, na kraju, doveli do mesta finansijskog predstavnika blagajne na Pariskoj mirovnoj konferenciji 1919.

Kejnzova karijera se uzdigla mestom savetnika finansija Velike Britanije od 1915 do 1919 za vreme Prvog svetskog rata, i kao njihovog predstavnika na Pariskoj mirovnoj konferenciji 1919. Ta poseta je rezultovala u publikaciji Ekonomske posledice mira (The Economic Consequences of the Peace), iste godine praćena Revizijom ugovora (A Revision of the Treaty). Ova dela su predviđala da će popravke koje je Nemačka trebala da plati pobednicima rata biti toliko velike da će uništiti Nemačku ekonomiju. Ova predviđana su se i ostvarila 1923 kada se nemačka ekonomija urušila u hiperinflaciji, sa samo malim delom popravki ikada plaćenim.

Kejnz je više puta u svojim delima upozoravao na to da je Srbija proporcionalno najviše stradala u Prvom svetskom ratu. S obzirom na to da je Srbija siromašna poljoprivredna zemlja, osnov njene ekonomije je ljudska radna snaga. S obzirom na ogromne ljudske žrtve, Srbija je proporcionalno najviše izgubila u ratu, a posle nje Francuska. Sistem repracija zasnovan na uništenim materijalnim sredstvima koji su savezničke snage uvele ne može, po Kejnzu, adekvatno da nadoknati srpske gubitke.[26][27]

Do 1942. godine, Kejnz je već bio ugledni ekonomista kada je dobio titulu baron Kejnz od Tiltona. Za vreme Drugog svetskog rata, Kejnz je raspravljao u Kako platiti rat (How to pay for the war) da bi se rat trebao finansirati većim taksama (pre nego trošenjem deficita), da bi se izbegla inflacija. Kada je pobeda saveznika već izgledala sigurno, Kejns je bio u pregovorima koji su ustanovili Bretonvudski sistem (Bretton Woods system), kao predstavnik britanske delegacije i predsedavajući komisije Svetske banke.

Investitor uredi

Kejnzov briljantni rekord kao investitora je demonstriran preko javno dostupunih podataka fonda koji je on vodio za Kraljevski koledž pri Kembridžu.

Između 1928 i 1945, Kejnzov fond je doživeo prosečni rast od 13,2% u poređenju sa ukupnim tržištem Velike Britanije koje je opadalo 0,5% na godišnjem nivou.

Pristup koji je generalno Kejnz usvojio sa njegovim investicijama može se svesti na:

  • 1. Pažljivu selekciju nekoliko investicija uzimajući u obzir njihovu jeftinoću u poređenju sa aktuelnim i potencijalnim realnim vrednostima u periodu godina, kao i alternativnim inesticijama u vremenu;
  • 2. Čvrsto držanje ovih relativno velikih jedinica, moguće i na nekoliko godina, dok ne ispune svoja očekivanja, ili dok ne bude očigledno da su bila greška, i;
  • 3. Balansirana pozicija u investiranju, tj. različit izbor rizika individualnih deonica koje su velike, i ako je moguće, suprostavljenih rizika (npr. držanje deonica zlata među ostalim jednakostima, jer je vrlo moguće kretanje u suprotnom pravcu zbog fluktuacija)

Dela uredi

Najvažnije Kejnzovo delo je Opšta teorija zaposlenosti, kamate i novca (The General Theory of Employment, Interest and Money), 1936. U njemu je tvrdio i pokušao da dokaže da slobodan tržišni sistem ne teži ravnoteži, uključujući i punu zaposlenost, već baš neravnotežama izraženim krizama i privrednim ciklusima. Ovom knjigom Kejns je izvršio revoluciju u ekonomskoj nauci, budući da je doveo u pitanje centralnu propoziciju (do)tadašnje makroekonomske teorije. Iz Kejnzove teorije vrlo brzo je izvedena potreba široke državne intervencije, a fiskalne politike pre svega.[28]

Kejnzijanizam je vladao makroekonomskim mišljenjem oko pola veka, da bi njegovu dominaciju ugrozila tzv. nova klasična ekonomija 1980-tih godina. Današnji neokejnsijanizam vrlo malo podseća na svog utemeljivača.

2

Kritika uredi

Rad Rasprava o novcu (Treatise on Money) u 2 toma je smatran Kejnsovim najboljim delom od njegovog čestog intelektualnog protivnika, Miltona Fridmana. Fridman i ostali monetaristi su raspravljali da kejnezijanski ekonomisti (Keynesian Economists) ne obraćaju dovoljno pažnje na stagflaciju i ostale probleme inflacije.

Fridrih Hajek je tako žestoko iskritikovao Raspravu o novcu (Treatise on Money) da je Kejnz odlučio da postavi Pjera Srafu da iskritikuje (ništa manje žestoko) Hajekovo konkurentsko delo. Kejns-Hajek konflikt je bila prava mala bitka na liniji Londonska ekonomska škola - Kembridž.

Reference uredi

  1. Jenkins, Nicholas. „John Maynard Keynes 1st Baron Keynes (I7810)”. W. H. Auden – 'Family Ghosts'. Stanford University. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-26. Pristupljeno 18 October 2011. 
  2. Daniel Yergin and Joseph Stanislaw. „book extract from The Commanding Heights (PDF). Public Broadcasting Service. Pristupljeno 13 November 2008. 
  3. „How to kick-start a faltering economy the Keynes way”. BBC. 22 October 2008. Pristupljeno 13 November 2008. 
  4. Cohn, Steven Mark (2006). Reintroducing Macroeconomics: A Critical Approach. M.E. Sharpe. str. 111. ISBN 0-7656-1450-2. 
  5. Davis, William L, Bob Figgins, David Hedengren, and Daniel B. Klein. "Economic Professors' Favorite Economic Thinkers, Journals, and Blogs," Econ Journal Watch 8(2): 126–146, May 2011.[1]
  6. 6,0 6,1 Skidelsky, Robert (2003). John Maynard Keynes: 1883–1946: Economist, Philosopher, Statesman. Pan MacMillan Ltd. str. 14, 43–46, 456, 263, 834. ISBN 0330488678. 
  7. Time Value of Money. „How John Maynard Keynes Changed the World of Economics”. InvestingAnswers. Arhivirano iz originala na datum 2015-02-21. Pristupljeno 2 October 2013. 
  8. London Gazette: no. 35586. p. 2475. 5 June 1942. Pristupljeno 4 August 2009.
  9. „To Set the Economy Right”. Time magazine. 27 August 1979. Arhivirano iz originala na datum 2012-11-04. Pristupljeno 13 November 2008. 
  10. Chris Giles in London, Ralph Atkins in Frankfurt and Krishna Guha in Washington. „The undeniable shift to Keynes”. Financial Times. Arhivirano iz originala na datum 2009-05-27. Pristupljeno 23 January 2009. 
  11. Robert Reich (29 March 1999). „The Time 100: John Maynard Keynes”. Time (magazine). Pristupljeno 18 June 2009. 
  12. „The IMF in Britain: Toothless truth tellers”. Economist.com. 11 May 2013. Pristupljeno 2 October 2013. 
  13. „The Bloomsbury Group”. Therem.net. 22 August 2007. Pristupljeno 26 May 2012. 
  14. Deane, Phyllis (2001). The Life and Times of J. Neville Keynes: A Beacon in the Tempest. Edward Elgar Publishing. str. 168–. ISBN 978-1-84064-534-7. 
  15. Skidelsky, Robert (1983). John Maynard Keynes: Hopes Betrayed, 1883–1920 Vol 1. Picador. str. 69–73. ISBN 978-0333115992. 
  16. Felix, David (1999). Keynes: A Critical Life. Greenwood Press. str. 22. ISBN 978-0-313-28827-2. 
  17. Harrod, Roy F. (1951). The Life of John Maynard Keynes. Macmillan. str. 10. ISBN 1-125-39598-2. 
  18. Moggridge, Donald (1992). Maynard Keynes: An Economist's Biography. Routledge. str. 47. ISBN 978-1-134-79866-7. 
  19. Hession, Charles Henry (1984). John Maynard Keynes: A Personal Biography of the Man Who Revolutionized Capitalism. MacMillan Ltd. str. 12-. ISBN 0025513109. 
  20. Dostaler, Gilles (2007). Keynes and His Battles. Edward Elgar Publishing. str. 262–. ISBN 978-1-78100-837-9. 
  21. J J O'Connor and E F Robertson (October 2003). „John Maynard Keynes”. School of Mathematics and Statistics, University of St Andrews, Scotland: MacTutor History of Mathematics. Pristupljeno 25 January 2014. 
  22. „John Maynard Keynes – Timeline”. Pristupljeno 26 May 2012. 
  23. Gümüş, Erdal (2003), „J. M. Keynes; Liberalism and Keynes; Keynes's Personal Life; Keynes's School Years”, Dumlupinar University Journal of Social Sciences (Eskisehir Osmangazi University) 5 (9): 81–100, MPRA Paper No. 42373, pristupljeno 25 January 2014  (cites Skidelsky)
  24. 130 years of Perse Girls – Stephen Perse Foundation, 2011, p. 8, arhivirano iz originala na datum 2015-08-22, pristupljeno 25 January 2014  includes a photograph that is said to show Keynes as a child at the Perse School Kindergarten
  25. McGee, Matt (2005). Economics – In terms of The Good, The Bad and The Economist. S.l.: IBID Press. str. 354. ISBN 1-876659-10-6. OCLC 163584293. 
  26. Kejnz, DŽ. M, Ekonomske posledice mira, 1919, poglavlje 5, posebno fusnota 20 u kojoj se kaže da je preko milion stanovnika Srbije izginulo tokom rata.
  27. Spiegel, Henry William (1991). The Growth of Economic Thought. Durham, UK: Duke University Press. str. 602. ISBN 0-8223-0973-4. 
  28. Aschheim, J.; Tavlas, G. S.; Heinsohn, G.; Steiger, O.; Wood (editor), John Cunningham (1994). „The Monetary Thought-Ideology Nexus: Simons verses Keynes; Marx and Keynes – Private Property and Money”. John Maynard Keynes: Critical Assessments, pp. 101–120, 135. Second. Routeledge and Google Books. ISBN 978-0-415-11415-8. 
  29. See Keynes, John Maynard (1913). Indian Currency and Finance. London: Macmillan & Co.. 

Literatura uredi

  • Backhouse, Roger E. and Bateman, Bradley W.. Capitalist Revolutionary: John Maynard Keynes. 2011
  • Barnett, Vincent. John Maynard Keynes. London: Routledge, 2013. ISBN 978-0415567695.
  • Beaudreau, Bernard C.. The Economic Consequences of Mr. Keynes: How the Second Industrial Revolution Passed Great Britain By. iUniverse, 2006, ISBN 0-595-41661-6
  • Clark, Barry. Political Economy: A Comparative Approach. Westport: Greenwood Publishing Group, 1998, ISBN 0-275-96370-5
  • Clarke, Peter. Keynes: The Twentieth Century's Most Influential Economist. Bloomsbury, 2009, ISBN 978-1-4088-0385-1
  • Clarke, Peter. Keynes: The Rise, Fall and Return of the 20th Century's Most Influential Economist, Bloomsbury Press, 2009
  • Davidson, Paul. John Maynard Keynes (Great Thinkers in Economics). Palgrave Macmillan, 2007, ISBN 1-4039-9623-7
  • Harrod, R. F.. The Life of John Maynard Keynes. Macmillan, 1951, ISBN 1-125-39598-2
  • Markwell, Donald. John Maynard Keynes and International Relations: Economic Paths to War and Peace. Oxford University Press, 2006, ISBN 0-19-829236-8, ISBN 978-0-19-829236-4
  • Keynes, Milo (editor). Essays on John Maynard Keynes. Cambridge University Press, 1975, ISBN 0-521-20534-4
  • Moggridge, Donald Edward. Keynes. Macmillan, 1980, ISBN 0-333-29524-2
  • Patinkin, Don. "Keynes, John Maynard", The New Palgrave: A Dictionary of Economics. v. 2, 1987, pp. 19–41. Macmillan ISBN 0-333-37235-2 (US Edition: ISBN 0-935859-10-1)
  • Skidelsky, Robert. John Maynard Keynes: Hopes Betrayed 1883–1920. Papermac, 1992, ISBN 0-333-57379-X (US Edition: ISBN 0-14-023554-X)
  • Skidelsky, Robert. John Maynard Keynes: The Economist as Saviour 1920–1937. Papermac, 1994, ISBN 0-333-58499-6 (US Edition: ISBN 0-14-023806-9)
  • Skidelsky, Robert. John Maynard Keynes: Fighting for Britain 1937–1946 (published in the United States as Fighting for Freedom). Papermac, 2001, ISBN 0-333-77971-1 (US Edition: ISBN 0-14-200167-8)
  • Skidelsky, Robert. Keynes: The Return of the Master. PublicAffairs, 2009, ISBN 1-58648-897-X
  • Wapshott, Nicholas. Keynes Hayek: The Clash That Defined Modern Economics. 2011
  • Wolfe, Alan. The Future of Liberalism. New York: Random House, Inc., 2009, ISBN 0-307-38625-2
  • Yergin, Daniel with Stanislaw, Joseph. The Commanding Heights: The Battle for the World Economy. New York: Simon & Schuster, 1998, ISBN 0-684-82975-4
  • Bateman, Bradley (2010). The return to Keynes. Harvard University Press. ISBN 0-674-03538-0. 
  • Blaug, Mark (September 1994), „Recent Biographies of Keynes”, Journal of Economic Literature (University of Exeter: American Economic Association) 32 (3): 1204–1215 
  • Dillard, Dudley (1948). The Economics of John Maynard Keynes: The Theory of Monetary Economy. Prentice-Hall, Inc. str. 384. ISBN 978-1-4191-2894-3. 
  • Keynes, John Maynard (1998). The Collected Writings of John Maynard Keynes (30 Volume Hardback izd.). Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-30766-6. 
  • Markwell, Donald. Keynes and Australia. Reserve Bank of Australia, 2000.
  • Pecchi, Lorenzo and Gustavo Piga (2010). Revisiting Keynes. MIT Press. ISBN 0-262-51511-3. 
  • Skidelsky, Robert (2010). Keynes: A Very Short Introduction. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-959164-0. 
  • Syll, Lars Pålsson (2007). John Maynard Keynes. SNS Förlag. str. 95. ISBN 9789185695270. 
  • Temin, Peter & David Vines. Keynes: Useful Economics for the World Economy. MIT Press, 2014.

Vanjske veze uredi