Za ostala značenja, vidi Jabuka (razvrstavanje).

Jabuka (lat. Malus) je rod drvenastih biljaka iz porodice Rosaceae kao i ime za njihov plod (naučno ime ploda je pomum). Postoji između 25 i 50 vrsta u ovom rodu i preko 7500 kultivara domaće jabuke.

Jabuka
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Rod: Malus
Tourn. ex L.

Domaća jabuka je listopadno drvo visine i do 12 m, sa gustom krošnjom. Listovi su naspramno raspoređeni, ovalni sa izraženim vrhom i nazubljenom ivicom. Cvetovi su bijele boje (početkom cvetanja rozikasti), sa 5 kruničnih i 5 čašičnih listića. Plod sazrijeva krajem leta i tokom jeseni.

Porijeklo domaće jabuke uredi

Domaća jabuka (Malus domestica) je vjerovatno hibridnog porijekla, a nastala je u centralnim dijelovima Azije. Njoj najsrodnija vrsta, Malus sieversii, se još uvijek može naći na planinama u Kazahstanu, Kirgistanu, Tadžikistanu i nekim dijelovima Kine, na nadmorskim visinama između 1200 i 1800 m. Kako su kroz ovaj predeo prolazili putni pravci koji su povezivali Kinu sa Bliskim Istokom i Evropom, vjerovatno su putnici ti koji su doprinijeli rasprostiranju jabuke van svoje domovine. Postoje arheološki primerci jabuka iz Anadolije koji su stari nekih 85000 godina, mada se još uvijek sa sigurnošću ne može govoriti otkuda tu jabuke i da li su ih ljudi uzgajali. Prvi podaci o kultivaciji jabuke govore o uzgoju u Anadoliji i sjevernoj Mezopotamiji u drugom milenijumu pne. Do 500. pne. jabuka je vjerovatno bila uzgajana širom Perzijske Monarhije. Kada je Aleksandar Makedonski zavladao tim područjima oko 330. pne. uzgoj jabuke se proširio kroz grčki (helenski) svijet. Teofrast je razlikovao slatku domaću jabuku i kiselkaste divlje.

Usponom Rimskog Carstva razvilo se i voćarstvo, a domaća jabuka se proširila prema Zapadnoj i Sjevernoj Evropi. Sa širenjem svog areala, domaća jabuka je dolazila u kontakt sa divljim vrstama roda Malus i često je hibridima obogaćivala svoj genotip. Isto tako je jako brzo zamijenila ove divlje vrste u životu ljudi, tako da su one najpre potisnute a potom i vjerovatno iščezle. Ovo bi značilo da jabuke koje su jeli Kelti, Franci, Gali i druga germanska plemena, kao i stari Slaveni, više ne postoje na planeti.

Od 13. vijeka jabuke su postale veoma uzgajana vrsta širom Evrope. Tokom 16. i 17. vijeka evropski kolonisti prenose jabuku u Amerike, sredinom 17. vijeka prenose je u Južnu Afriku, a krajem 18. vijeka počinje uzgoj jabuke u Australiji i na Tasmaniji. Tako domaća jabuka može zahvaliti napretku civilizacije na širenju areala.

Vanjske veze uredi