Hrvoje Šarinić

Hrvoje Šarinić (Sušak, 17. veljače 1935. – Zagreb, 21. srpnja 2017.), hrvatski političar i građevinski inženjer. Bio je predsjednik Vlade Republike Hrvatske i predstojnik ureda predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana.

Hrvoje Šarinić
Hrvoje Šarinić

Biografija
Datum rođenja (1935-02-17)17. 2. 1935.
Mesto rođenja Sušak (Jugoslavija)
Datum smrti 21. 7. 2017. (dob: 82)
Mesto smrti Zagreb (Hrvatska)
Državljanstvo  Hrvatska
 Francuska
Narodnost Hrvat
Diploma sa Sveučilište u Zagrebu
Profesija građevinski inženjer
Popis predsjednika vlada Hrvatske
Mandat(i)
4. predsjednik Vlade Republike Hrvatske
7. kolovoz 19923. travanj 1993.
Predsednik Franjo Tuđman
Prethodnik Franjo Gregurić
Naslednik Nikica Valentić

Biografija uredi

Rođen je na Sušaku kod Rijeke od oca Marijana i majke Vile. Šarinićev otac obogatio se između dva svjetska rata na obnovi Sušaka. Bio je vlasnik kamenoloma zvanog Šarinića kafa, član Hrvatske seljačke strankea i gradonačelnik Sušaka, što ostaje i po dolasku Talijana. Krajem Drugog svjetskog rata počinio je samoubojstvo. Majka mu se kasnije udala za uglednog arhitektu Lea Babića koji je radi nje ostavio suprugu i troje maloljhetne djece.[1]

Nakon završetka gimnazije, u Zagrebu je upisao Arhitektonsko-građevinsko-geodetski fakultet, smjer mostogradnja. Po završetku studija zaposlio se se u zagrebačkom preduzeću Hidroprojekt, odakle je 1962. poslan na specijalizaciju u Francusku. Umjesto tri mjeseca, koliko je planirao provesti u Francuskoj, ostao je 25 godina. Prvi veliki posao bila mu je izgradnja nuklearne elektrane u Bordeauxu, koju je preuzeo 1971. Tri godine kasnije, od 1974. do 1980. u Južnoafričkoj Republici, usprkos ekonomskim sankcijama protiv režima, vodio je izgradnju dviju nuklearnih elektrana u okolini Capetowna. U međuvremenu je od 1980. do 1984. godine u Zagrebu, kao naturalizirani Francuz, predstavljao kompaniju koja će planirati izgradnju nuklearnih centrala, ali bez uspjeha. Nakon toga, 1984. godine zaposlio se u Casablanci kao direktor najveće marokanske građevinske kompanije. U 1987. godini, cijela obitelj Šarinić vratila se u Zagreb, nakon njegovog umirovljenja.[1]

Bio je predsjednik Nadzornog odbora zagrebačke Industrija nafte (INA) od 1995. do 1999. godine.[2]

Bio je oženjen Erikom s kojom je imao tri sina: Marija (poginuo u prometnoj nesreći), Marka i Andreja. Govorio je i pisao francuski te talijanski i engleski jezik.

Politička karijera uredi

Krajem 1989. godine ušao je u politiku. Bio je jedan od osnivača Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i bliski suradnik Franje Tuđmana. Nakon pobjede HDZ-a na izborima 1990. godine surađivao je s Ivom Latinom, bivšim predsjednikom Predsjedništva SR Hrvatske, oko prijenosa vlasti i ustrojava kabinet predsjednika Republike Hrvatske po francuskom modelu. U Kabinetu Predsjednika od 1992. do 1995. godine bio je u više navrata predstojnik ureda i član savjetodavnih odbora.

Poslije drugih parlamentarnih izbora 7. kolovoza 1992. godine dobio je od predsjednika Republike mandat za sastav hrvatske Vlade i na tom mjestu ostao do 3. travnja 1993. godine, kad ga je Tuđman odučio zamijeniti Nikicom Valentićem.[3] Novinari nisu pozdravljali njegove česte izjave na mjestu premijera kako tek sprovodi politiku Franje Tuđmana, a do izražaja je dolazilo i njegovo slabije poznavanje makroekonomske teorije i prakse. Nakon skandala sa Dalmacijacementom, kada su ga mediji optužili za uzimanje provizije od talijanskog partnera, pretvorbe Slobodne Dalmacije, prijema Hrvatske u Međunarodni monetarni fond i izbora za Županijski dom 1993. godine (kada je HDZ izgubio u njegovoj rodnoj Primorsko-goranskoj županiji) podnio je ostavku na mjesto premijera.[1] Nokon toga postao je šef novoosnovanog Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS) koji je vodio do 12. prosinca 1994. godine.[4]

Obavljao je i poslove voditelja Komisije Republike Hrvatske za odnose s Unproforom tokom 1993. godine. Bio je šef hrvatskog pregovaračkog tima za pregovore s Srbima iz Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema od 1995. godine i potpisnik je Erdutskog sporazuma. Godine 1996. vratio se na mjesto predstojnika Ureda predsjednika Republike Hrvatske gdje je zamijenio Ivu Sanadera.

Godine 1998. gurnut je iz kruga bliskih Tuđmanovih saradnika kada je novi predstojnik Ureda predsjednika postao Ivica Kostović. Nakon smrti Tuđmana i parlamentarnih izbora 2000. godine zajedno s Matom Granićem, Vesnom Škare-Ožbolt i Joškom Morićem izašao je iz HDZ-a i osnovao Demokratski centar.[5]

Bibliografija uredi

  • Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloševićem 1993-95, Zagreb, 1999.[6]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Hrvoje Šarinić Arhivirano 2004-05-31 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 29. 4. 2013.
  2. Hrvoje Šarinić - Politopedia[mrtav link], Pristupljeno 29. 4. 2013.
  3. Republika Hrvatska Arhivirano 2012-07-18 na Archive.is-u, Pristupljeno 29. 4. 2013.
  4. Soa - Uns, Pristupljeno 29. 4. 2013.
  5. Morić: DC razmišlja o kandidiranju Šarinića na predsjedničkim izborima - Vijesti.net - Index.hr, Pristupljeno 29. 4. 2013.
  6. Superknjižara Arhivirano 2011-02-23 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 29. 4. 2013.

Eksterni linkovi uredi