Greed (sh. Pohlepa) je američki crno-bijeli nijemi film snimljen 1924. u režiji Ericha von Stroheima. Scenarij je napisao sam Stroheim po znamenitom naturalističkom romanu McTeague američkog književnika Franka Norrisa. Protagonist filma (koga gflumi Gibson Gowland) je McTeague, zubar iz San Francisca koji se ženi za Trinu Sieppe (čiji lik tumači ZaSu Pitts), djevojku svog najboljeg prijatelja Marcus Schoulera (čiji lik tumači Jean Hersholt). Radnja prikazuje kako se odnos između njih dramatično mijenja nakon što Trina na lutriji osvoji 5.000 US$, ali ih odbije trošiti, čak i nakon što ljubomorni Schouler prijavi McTeaguea za nadrizubarstvo i tako ga prisili da žive u prljavštini i siromaštvu; McTeague nakon toga utjehu traži u piću, postaje nasilan i na kraju ubije Trinu za novac te bježi pred vlastima, da bi ga u završnici filma Schouler progonio usred užarene Doline smrti.

Greed
Kino-poster
RežijaErich von Stroheim
ProducentErich von Stroheim
Irving Thalberg
ScenarioErich von Stroheim
June Mathis (na špici po ugovoru)
PredložakMcTeague; autor:
Frank Norris
UlogeGibson Gowland
ZaSu Pitts
Jean Hersholt
MuzikaWilliam Axt
FotografijaBen F. Reynold i William H. Daniels
MontažaErich von Stroheim & Frank Hull (verzije od 42 i 24 role)
Rex Ingram & Grant Whytock (verzija od 18 rola)
June Mathis & Joseph Farnham (verzija od 10 rola)
StudioThe Goldwyn Company / Metro-Goldwyn
DistribucijaMetro-Goldwyn-Mayer
Datum(i) premijere
4. 12. 1924 (1924-12-04)
Trajanje462 min. (originalna verzija)
140 min. (originalno kino-izdanje)
239 min. (restauracija)
Zemlja Sjedinjene Države
Jeziknijemi film
engleski međutitlovi
Budžet665.603,02 $
Bruto prihod274.827,55 $

Skraćivanje filma

uredi

Von Stroheim je snimio preko 85 sati materijala i bio opsjednut preciznošću svakog kadra. Čak dva mjeseca su provedena na autentinčnim lokacijama u Dolini smrti, gdje se zbog nesnosnih vrućina veći dio ekipe razbolio. Greed je bio jedan od rijetkih filmova svog doba koji se u potpunosti snimao na lokacijama. Von Stroheim je u njemu koristio napredne filmske tehnike kao što su snimanje dubokim fokusom i ekspresivna montaža koju su počeli popularizirati tadašnji sovjetski filmaši. Von Stroheim je svoj film smatrao suvremenim ekvivalentom antičke tragedije u kome su okolina i nasljedna svojstva određivala sudbine likova i svodila ih na primitivne "bête humaines" ("ljudske zvijeri"). Derek Malcolm je napisao da je film "moralna priča o dehumanizirajućem utjecaju novca".[1]

Za vrijeme snimanja Greed je Stroheimova matična kuća prolazila kroz nekoliko spajanja s drugim poduzećima, i na kraju postala studio Metro-Goldwyn-Mayer, a Irving Thalberg je postao direktor produkcije. Thalberg je nekoliko godina ranije bio otpustio von Stroheima iz studija Universal Pictures. U svom originalnom obliku Greed je bio dug između osam i deset sati (ovisno o izvoru), ali je protiv von Stroheimove volje srezan na dva i pol sata.[2] Puna verzija se danas smatra izgubljenom, a vidjelo ju je samo 12 ljudi, prema čijim svjedočanstvima je predstavljao "najveći film ikada snimljen". Sam Von Stroheim je smatrao Greed svojim najpotpunijim ostvarenjem te je u profesionalnom i ličnom smislu bio duboko povrijeđen njegovim skraćivanjem.[3]

Odjek, priznanja i utjecaj

uredi

Neizrezana verzija filma se često naziva "svetim graalom" filmskih arhivista, a česte su lažne vijesti o tome da se uspio pronaći nestali materijal. Godine 1999. je Turner Entertainment, koristeći fotografije, napravio rekonstrukciju Greeda u trajanju četiri sata. Originalna verzija je pak nakon premijere predstavljala neuspjeh kako kod publike, tako i kod kritike. Međutim, već 1950-ih se počelo smatrati jednim od najboljih filmova svih vremena; brojni sineasti i filmski historičari ga hvale zbog uticaja koga je imao na kasnija filmska ostvarenja.

Damir Radić je zapisao o filmu:

Opsjednut težnjom za autentičnošću, von Stroheim je u naturalističkom romanu F. Norrisa, kao i u samomu buntovnom autoru, vidio vlastitu težnju da društvo koje ga okružuje beskompromisno suoči s njegovom brutalnom prirodom. Suprotstavljena griffitovskom sentimentalizmu, ali i glamuroznom eskapističkom duhu »ludih dvadesetih«, Pohlepa, gotovo u cijelosti snimana na stvarnim lokacijama, pruža oporu i turobnu sliku egzistencije kroz prikaz pripadnika nižih klasa (tradicionalno nepopularna tema u holivudskoj kinematografiji). Protagonisti su žrtve vlastite primitivne i patološke prirode te spleta okolnosti, pri čemu redatelj nastoji, podrobnijim narativnim izlaganjem, slojevitije postaviti likove: McTeague je sirov i nasilan čovjek koji ipak posjeduje crtu tankoćutnosti (nježnost prema ptičicama, pa i prema Trini), Trina je patološki vezana za novac, ali posljedica je to i njezina ranijeg siromaštva te braka bez ljubavi, dok Marcus ispod prijazne vanjštine licemjerno krije mržnju[4]

Izvori

uredi
  1. Derek Malcolm (30. rujna 1999). „Erich von Stroheim: Greed”. Guardian. Pristupljeno 29. lipnja 2013. 
  2. Jonathan Rosenbaum (31. kolovoza 2002). „The cruellest cut”. Pristupljeno 29. lipnja 2013. 
  3. Weinberg 1972: str. 17–18
  4. Damir Radić. „Pohlepa (1924)”. Filmski leksikon. Pristupljeno 29. lipnja 2013. 

Literatura

uredi

Vanjske veze

uredi