Drago Gervais
Drago Gervais (Opatija, 18. travnja 1904. - Sežana, 1. srpnja 1957.), hrvatski književnik i pjesnik
Život uredi
Rodna kuća u Opatiji mu je nosila adresu: Abbazia 227, a u matičnoj knjizi rođenih upisan je pod imenom Carolus Iulius Oscar Gervais. Srednje škole polazio je u Opatiji i na Sušaku, dok je Sveučilište (Pravni fakultet) završio u Zagrebu.
Služio je kao odvjetnički pripravnik u Bjelovaru i Beogradu. Odmah i poslije rata vratio se u svoju oslobođenu domovinu, da bude pri ruci narodnim vlastima oko sređivanja prilika u Istri, iz koje je za vrijeme krute fašističke vladavine morao emigrirati kao brojni istarski Hrvati. U Drugom svjetskom ratu, za vrijeme NDH, službovao je u Bjelovaru. Zbog straha je prešao u Beograd[1], gdje je sreo druge poznate Hrvate Istrane i Primorce kao što su Ivan Matetić Ronjgov, Mate Balota (Mijo Mirković) i David Kabalin. Djelovao je u ediciji Oko Trsta.[2] Neko je vrijeme radio u Tanjugu, zatim u Ministarstvu vanjskih poslova u Beogradu. Kuriozitet je da su mu pjesme na čakavskom narječju objavili u izdanjima Između dva rata - novija hrvatska lirika iz 1942. godine (ur. Vinko Nikolić), Hrvatska majka u pjesmi iz 1941. godine te Četrdeset dvojica iz 1942. godine (ur. Ljubo Wiesner) dok je bio u emigraciji, iako nije za to znao.
Nakon oslobođenja se opet vratio u Rijeku, gdje je pokrenuo hrvatski tisak. Preuzeo je funkciju direktora drame Hrvatskog narodnog kazališta »Ivan Zajc«, kojemu nešto kasnije dolazi na čelo kao intendant, te ostaje na tom položaju sve do svoje nenadane i tragične smrti, 1. srpnja 1957., u Sežani.
Pisao je pripovijesti, feljtone i komedije (Reakcionari, Brod je otplovio, Radi se o stanu, Karolina riječka), ali je u književnost ušao prije svega kao čakavski pjesnik. Već prvom zbirkom Čakavski stihovi (1929.) postigao je velik uspjeh i postao ne samo pjesnik svoga zavičaja nego i jedan od naših najboljih dijalektalnih pjesnika. Još 1929. izdaje u Crikvenici svoje Čakavske stihove, koje mu kasnije u različitim izdanjima izlaze ponovo više puta (1935 i 1940, 1949, 1951, 1955, 1964. i 1987); zbirka iz 1964. godine najpotpunija je. Godine 1951. »Zora« mu je izdala i zbirku Istarski kanat.
Djela uredi
- Čakavski stihovi (1929.)
- Istarski kanat (1951.)
Pjesme uredi
Nepotpun popis:
- Moja zemja (Pod Učkun)
- Sunce
- Nonići stari
- Tri nonice
- Trešete
- Briškule
- Pipa
- Boći
- Na kafe
- Tri kraji
- Barufa
- Barke faren
- Kmeti
- Stari zakon
- Bog domovina
Komedije uredi
- Radi se o stanu (1951)
- Karolina Riječka (1952)
- Duhi (komedija u tri čina)(1953)
- Reakcionari
- Brod je otplovio
- Čudo od djevice Ivane
- Palmin List
- Ujak iz Amerike
Filmografija uredi
- Barba Žvane (scenarij, 1949.)
Izvori uredi
- ↑ Klub Sušačana - Sušačka revija 53 David Kabalin
- ↑ „Kolo Višnja Višnjić Karković:Prilozi Draga Gervaisa u periodičkim publikacijama od 1925. do 1987.”. Arhivirano iz originala na datum 2011-05-19. Pristupljeno 2011-06-10.
Vanjske veze uredi
- Djela Drage Gervaisa Arhivirano 2005-11-03 na Wayback Machine-u
- Rondo Histriae ženski zbor iz Pule izvodi uglazbljene stihove ’’Pod Učkun kućice bele’’ - (video)