Državni udar u Dahomeju 1972.

Državni udar od 26. listopada 1972. godine bio je vojni puč u tadašnjem Dahomeju što ga je podigao časnik Mathieu Kérékou i kojim je preuzeo vlast u državi, svrgnuvši prethodno tročlano Predsjedničko vijeće.[1] Neophodna stabilizacija civilne vlasti nakon godina vojne vladavine u Dahomeju nije stigla s Predsjedničkim vijećem, čiji su se članovi - Justin Ahomadégbé-Tomêtin, Hubert Maga i Sourou-Migan Apithy - nastavili prepirati unutar vijeća, što je bio direktni povod da Kérékou podigne svoj garnizon i ponovo uspostavi vojnu vladavinu.

Državni udar u Dahomeju 1972.
Datum 26. listopada 1972.
Lokacija Benin Republika Dahomej
Ishod Svrgavanje Predsjedničkog vijeća i osnivanje Narodne Republike Benin
Sukobljene strane
Predsjedničko vijeće Oružane snage Dahomeja
Komandanti i vođe
Justin Ahomadégbé-Tomêtin
Hubert Maga
Sourou-Migan Apithy
Mathieu Kérékou
Žrtve i gubici
Nije prijavljeno žrtava ni na jednoj strani

Puč je izveden relativno jednostavno. Kérékou je podigao svoj garnizon u Ouidi, komandu nad kojim mu je prethodno dao upravo Hubert Maga,[2] došao u Porto-Novo i naoružan upao na sastanak između Mage i Ahomadégbéa-Tomêtina (Apithy je u tom trenutku bio na službenom putu u Parizu);[3] ispaljeno je nekoliko metaka,[2] međutim nitko nije ozlijeđen.[4] Uz podršku svojih trupa, Kérékou je objavio kraj Predsjedničkog vijeća[5][6] te se ubrzo obratio narodu preko radija, javno obznanivši da je izveo državni udar uz riječi: "troglavo stvorenje je doista [bilo] čudovište obilježeno urođenom malformacijom, zloglasnom neefikasnošću i neoprostivom nesposobnošću".[6] Slično kao što je bilo i sa Sogloovim pučom iz 1963. godine, narod je u velikoj mjeri podržao puč.[7]

Mathieu Kérékou je sebe proglasio predsjednikom te je imenovao vojnu vladu sastavljenu od sebi lojalnih časnika. Članovi Predsjedničkog vijeća su redom pohapšeni i stavljenu u kućni pritvor sve do 1981. godine,[8] nakon čega su prebjegli u Pariz.[9] Iako je inicijalno zagovarao autonomaški pristup baziran na dahomejskom nacionalizmu, Kérékou je 1975. godine preimenovao zemlju u Narodna Republika Benin i uveo marksizam-lenjinizam kao državnu ideologiju te jednopartijski sistem u kojemu je jedina legalna stranka bila njegova Partija narodne revolucije Benina.

ReferenceUredi

  1. "Après 29 ans de pouvoir, le Président Kérékou tire sa révérence", IRIN, 6 April 2006 (fr).
  2. 2,0 2,1 Johnson, Thomas A. (28 October 1972), „Eleven-Officer Rule in Dahomey Is Set Up Following Army Coup” (PDF), The New York Times (The New York Times Company): 3, pristupljeno 2008-12-14 .
  3. „Army Takes Power in Dahomey Coup”, The Washington Post (The Washington Post Company): A22, 27 October 1972, arhivirano iz originala na datum 2011-05-25, pristupljeno 2008-12-24 .
  4. Decalo 1973: str. 476.
  5. Ronen 1975: str. 217
  6. 6,0 6,1 Decalo 1973: str. 476
  7. Houngnikpo 2001: str. 181–182
  8. Lea 2001
  9. Le Vine 1997: str. 190

LiteraturaUredi

  • Decalo, Samuel (April 1973), „Regionalism, Politics, and the Military in Dahomey”, The Journal of Developing Areas (College of Business, Tennessee State University) 7 (3), JSTOR 4190033 .
  • Ronen, Dov (1975). Dahomey: Between Tradition and Modernity. Ithaca: Cornell University Press. 
  • Houngnikpo, Mathurin C. (2001). Determinants of democratization in Africa: a comparative study of Benin and Togo. University Press of America. 
  • Lea, Chris (2001). Political Chronology of Africa. Routledge. str. 40. ISBN 978-1-135-35666-8. 
  • Le Vine, Victor T. (1997). „The Fall and Rise of Constitutionalism in West Africa”. Journal of Modern African Studies 35 (2): 181–206. DOI:10.1017/s0022278x97002395.