Državni udar u Dahomeju 1963.

Državni udar od 28. listopada 1963. godine bio je vojni udar u Dahomeju što ga je organizirao Christophe Soglo kako bi spriječio građanski rat u novonastaloj afričkoj republici. Tadašnji predsjednik, Hubert Maga, svrgnut je u puču, a na čelo zemlje došla je Privremena vojna vlada, na čijem je čelu bio Soglo. Puč je bio kulminacija višegodišnjeg nezadovoljstva Maginom politikom, koja je gospodarski devastirala zemlju, a cilj mu je bila stabilizacija političke situacije u Dahomeju.

Državni udar u Dahomeju 1963.
Datum 28. listopada 1963.
Lokacija Benin Republika Dahomej
Ishod Svrgavanje Huberta Mage i uspostava Privremene vojne vlade na čelu s Christopheom Sogloom
Sukobljene strane
Oružane snage Dahomeja Vlada Dahomeja
Komandanti i vođe
Christophe Soglo Hubert Maga
Snage
cca. 800 nepoznato

Dahomej je 1. kolovoza 1960. godine stekao punu nezavisnost od Francuske i postao samostalna republika. Na čelo države došao je Hubert Maga, koji je na unutarnjopolitičkom planu morao uspješno balansirati odnose sa svojim političkim rivalima, Sourou-Miganom Apithyjem i Justinom Ahomadégbéom-Tomêtinom. Naime, Dahomej je bio snažno obilježen regionalističkim rivalstvom trojice dominantnih političara, koji će, uz manje prekide, ostati dominantni faktor u dahomejskoj politici sve do 1972. godine. Iako je relativno stabilno održavao vlast, Maga je u godinama vlasti morao gušiti djelovanje opozicije,[1] dok je država gospodarski propadala; strane investicije su bile praktički nepostojane, nezaposlenost iznimno visoka, a vanjski dug je nekontrolirano rastao.

Nezadovoljstvo dahomejske populacije kulminiralo je 1963. godine, nakon afere koja je izbila po ubojstvu lokalnog političara Davida Dessoua;[2][3] potonjeg je otrovao drugi lokalni političar, Christophe Bokhiri, koji je ubrzo uhapšen za ubojstvo,[3] ali je nedugo zatim pušten jer mu Narodna skupština nije htjela ukinuti imunitet.[4] Maga je u tom periodu boravio u Parizu.[2] Kako su Dessou i Bokhiri bili iz različitih etničkih skupina, došlo je do velikih nemira na etničkoj osnovi,[2] ali koji su ubrzo prerasli u masovne prosvjede protiv Magine vlasti.[5] Maga se ekspresno vratio u Dahomej i apelirao na mir, međutim prosvjedi su su se samo proširili te došli do faze da je jedini uvjet za njihov prestanak bio odlazak Mage.[6]

Dana 28. listopada 1963. godine, načelnik stožera Dahomejske vojske, koja je tada brojala oko 800 časnika, Christophe Soglo preuzeo je vlast u državi kako bi spriječio građanski rat; Maga je istoga dana bio prisiljen potpisati ostavku.[4] Soglo je raspustio vladu i Narodnu skupštinu, suspendirao ustav i zabranio sve vrste prosvjeda te uspostavio Privremenu vojnu vladu sa sobom na čelu. Maga, Apithy i Ahomadégbé-Tomêtin su dobili funkcije ministara, međutim bez stvarne moći u vlasti. Razlozi za Maginu smjenu bili su "luksuzni život vođa, zlouporaba stalno rastućeg broja ministarskih funkcija, nezadovoljstvo društvenih slojeva, neodržana obećanja, porast životnih troškova te antidemokratske mjere koje su pretvarale narod u mučenike i reducirale ih do ničega".[7]

Privremena vojna vlada je najavila referendum o ustavu za kraj godine, ali on je održan tek u siječnju 1964. godine. Istovremeno, formirana je i komisija koja je trebala istražiti malverzacije Magine vladavine, iako je Soglo nedugo prije puča prisegnuo na lojalnost Magi te je tvrdio da su njih dvojica u dobrim odnosima.[5] Maga je ubrzo optužen za planiranje atentata na Sogloa, ali i za korupciju, nakon čega je podnio ostavku;[8] na koncu je osuđen samo za korupciju te je poslan u kućni pritvor u nepoznato selo u Dahomeju. Nakon ponovnog suđenja, Maga je pušten na slobodu,[9] nakon čega je pobjegao u Pariz.[10] Privremena vojna vlada ostala je na čelu Dahomeja do 25. siječnja 1964. godine, kada se Soglo, uvjeren da je dovoljno stabilizirao zemlju, povukao i prepustio vlast Sourou-Miganu Apithyju, koji je postao novi predsjednik.

Reference uredi

  1. Matthews 1966: str. 145
  2. 2,0 2,1 2,2 Matthews 1966: str. 151
  3. 3,0 3,1 Ronen 1975: str. 191
  4. 4,0 4,1 Keesing's Worldwide, LLC 1963: str. 19762
  5. 5,0 5,1 „Sounds in the Night”, Time (Time Inc.), November 8, 1963, arhivirano iz originala na datum 2013-08-24, pristupljeno 2008-11-09 
  6. „Army Chief Takes Over Control In Dahomey”, St. Petersburg Times (Times Publishing Company): 2, October 29, 1963, pristupljeno 2008-11-15 
  7. Ronen 1975: str. 193
  8. Reuters (December 4, 1963), „Maga resigns post”, The Washington Post (The Washington Post Company): B2, arhivirano iz originala na datum 2011-05-25, pristupljeno 2008-12-24 
  9. Matthews 1966: str. 157
  10. „Results of Election In Dahomey Voided By Military Regime” (PDF), The New York Times (The New York Times Company): 17, May 13, 1968, pristupljeno 2008-12-13 

Literatura uredi