Canaletto

Canaletto
Canaletto
Rokoko
	Canalletov portret nepoznatog autora
Biografske informacije
Rođenje	18. oktobar 1697; Venecija
Smrt	20. april 1768; Venecija
Opus
Polje	crtež, slikarstvo, grafika
Praksa	Venecija, Rim, London
Znamenita djela
	Povratak Bucintora na mol; Canal Grande; Duždeva palača; Riva degli Schiavoni; Obala Temze
Influencija
	Od Anthonis van Dyck, Antoine Watteau, Jacob van Ruisdael, William Hogarth i drugi;
	Na Francesco Guardi, Bernardo Belloto i druge.;

Giovanni Antonio Canal, poznat kao Canaletto (Venecija, 18. oktobar 1697. – Venecija, 20. april 1768),^[1] bio je venecijanski slikar; najpoznatiji vedutist rokokoa poznat po prizorima Venecije, Rima i Londona.

Biografija

Povratak Bucintora na mol, 1730, ulje na platnu, 182 × 259 cm, muzej u Mailandu, Njemačka.

Canaletto je bio učenik i suradnik svojeg oca, slikara kazališnih dekoracija Bernarda Canala i L. Carlevarisa u Veneciji. Neko vrijeme školovao se u Rimu, gdje je slikao pejzaže iz rimske okolice, a zatim se oko 1719 vratio u Veneciju i posvetio gotovo fotografskom načinu prikazivanja prizora iz stvarnoga života rodnog grada.^[1] Njegovo djelo je uskoro doživjelo uspjeh, a engleska se elita pokazala njegovim najoduševljenijim pokroviteljem. Zato se Canaletto 1746 godine seli u London, te idućih deset godina slika brojne pejzaže, gradske vedute i prikaze seoskih kuća. Tokom tog razdoblja počinju se zapažati promjene u rasponu boja kojima se služi. Tu hladniju i tamniju paletu boja više koriste njegovi učenici: Francesco Guardi i njegov nećak, Bernardo Belloto (također poznat kao Canaletto).

Djela

Trg Svetog Marka, 1750ih, ulje na platnu, 114 × 153 cm, Nacionalna galerija, Washington.

Canaletto originalno toplim magličastim koloritom vješto slika perspektive i vjerno, gotovo scenografski raproducira arhitekturu i detalje s pročelja kuća i crkava. Znao je impresivno dočarati atmosferu, a često gradske eksterijere oživljava grupama likova.

Da postigne što veću točnost sa slikanim prizorom, u radu se služio camerom obscurom, jednoj vrsti fotoaparata tadašnjeg vremena kojom se uz pomoć konveksne leće smještene u otvoru projiciralo sliku željenog prizora na slikarsku podlogu. Camerom obscurom tehničkim koristili su se i brojni slikari prije njega i to nimalo ne umanjuje njegovu vještinu slikanja, kao ni neposrednost njegovih likova koje prikazuje sa svega nekoliko poteza kistom.^[2] Kasnije se toliko izvještio, da je zbog brzine radije slikao prema svojim starim predlošcima s crteža.

Canaletto je naslikao brojne vedute (Canal Grande, Duždeva palača i Riva degli Schiavoni, Obala Temze, Pogled na Whitehall), često ponavljajući teme, ali uvijek na drugi način, pa mu je stil zato lako prepoznatljiv, pored toga što su ga mnogi slikari imitirali ili slikali u istoj maniri.

Mali izbor Canalettovih slika

Veduta s Duždevom palačom
Canal Grande, 1738., Nacionalna galerija, London.
Dolazak Francuza u Veneciju, 1740., 181 × 259,5 cm, Ermitaž, Sankt Petersburg
Pogled na Temzu, 1747., ulje na platnu, 105 x 117,5 cm, West Sussex.

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 Pedrocco, Filippo (1995) Canaletto "Giunti". 48 str. ISBN 88-09-76198-7.
↑ Fletcher, C. A. and Spencer, T. (2005) Flooding and Environmental Challenges for Venice and Its Lagoon Cambridge University Press. 718 str. ISBN 0-521-84046-5.

Vanjske veze

Canalettovi radovi na Web Gallery of Art
335 Canalettovih slika na portalu Fundacija Canaletto Arhivirano 2020-11-05 na Wayback Machine-u.
Canaletto i historija vedute Arhivirano 2009-07-25 na Portuguese Web Archive-u (en)

[Pedrocco-1] 1,0 ^1,1 Pedrocco, Filippo (1995) Canaletto "Giunti". 48 str. ISBN 88-09-76198-7.

[Fletcher-2] Fletcher, C. A. and Spencer, T. (2005) Flooding and Environmental Challenges for Venice and Its Lagoon Cambridge University Press. 718 str. ISBN 0-521-84046-5.

[1]

[2]