Arne Garborg

Arne Garborg (Rugedalen, 1851. – Asker, 1924.) bio je norveški književnik i pjesnik.

Arne Garborg Aadne Eivindsson Garborg
Biografske informacije
Rođenje	(1851-01-25)25. 1. 1851. Thime (Rugedalen)
Smrt	14. 1. 1924. (dob: 72) Asker (Oslo)
Nacionalnost	Norvežanin
Obrazovanje
Zanimanje	novinar, književnik
Opus
Književni pravac	Naturalizam
Književne vrste	roman
Jezik	norveški
Znamenita djela
Inspiracija
Od Vinje, Ibsen, Bjørnson
Na Hamsun, Kjaer

Život

Odrastao je u siromašnom poljoprivrednom okruženju obalne ravnice Jærena, blizu Stavangera, kao sin jednog pijetističkog vlasnika farme. Sa šesnaest godina napustio je porodicu kako bi nastavio studij. Njegov otac je počinio samoubojstvo u 1870. i taj je događaj je snažno uticao na odluke i na razvoj mladića. Bio je prezreo učenik, već sposoban za učiteljstvo, ali je se rano odlučio za svoj književni poziv. U 1872. je naime odlučio otputovati u Christianiju kako bi stekao diplomu. U velikom gradu je stekao brojna poznanstva u književnim krugovima i sklopio prijateljstvo sa Henrikom Ibsenom i Bjørnstjernom Bjørnsonom. Po završetku univerzitetskih studija bavio se radikalnim novinarstvom i od 1876. radio je za list Aftenbladet. To iskustvo mu je bilo korisno pa je 1877. osnovao novine Fedraheimen, koje je sam vodio do 1882. Godine 1878. je objavio svoju prvu zbirku članaka – Slobodni mislilac – u kojoj se očituje njegov stav oštre oporbe prema norveškom kleru i crkvenoj ortodoksiji. Prije 1880-ih posjećivao je boemske krugove u Christianiji i objavio dva romana – Ein Fritenkjar i Bondestudentar – koji su izazvali skandal, dva djela jasno povezana stilom i pristupom naturalizma. Boravio je u Parizu u godinama 1884/1885., zadivljen francuskom književnošću i naturalističkom strujom. Zatim je odselio u Dresden, gdje je neko vrijeme živio.

Garborg u Knudaheju (1909)

Kada je 1884. u Norveškoj pobjedila ljevica, on je dobio mjesto u ministarstvu, ali ga je izgubio nakon skandala u kome je proglasio svoje stavove o slobodnoj ljubavi i seksualnom moralu, u vezi sa aferom Jæger. Godine 1886. objavio je roman Ljudi (Mannfolk), u kojem su sažeta njegova mišljenja o slučaju. Javno mnijenje ga je označilo kao anarhistu i zasipalo uvredama.

U godini 1887. oženio je Huldu Bergersen. Par se iste godine preselio u malu kolibu (Kolbotn i Tynset) kod Savalena, gdje su živjeli devet godina. Par se do kraja života nikada nije razdvojio a 1888. rodilo im se prvo dijete. U Savalenu je napisao snažne političke satire i nekoliko komada za pozorište.

Potkraj 1890-ih vratio se u Christianiju, gdje je figurirao kao patrijarh norveške književnosti, nepokolebljivi branitelj nynorska. Tokom ovih godina postao je prijatelj sa guruom Sri Anandom Acharyom i njihova plodna intelektualna razmjena trajala je čitavu deceniju. Od godine 1898. je sudjelovao pri časopisu Ringeren, politička i literarna reviji, koju je osnovao Sigurd Ibsen.

Bio je šest puta nominovan za Nobelovu nagradu za književnost. Umro je 1924. u Askeru, u svojoj 73. godini, pri čemu je priređena svečana državna sahrana.

Djela

Arne i Hulda

Arne Garborg je bio autor koji se pripisuje naturalističkom književnom pokretu, intelektualac posebno osjetljivo na kršćanske vrijednosti, u kome postoji naporna umjetnička metodičnost povezana sa neuobičajenom intelektualnom otvorenošću. Nakon očevog samoubistva, mladi Garborg je reagovao protiv pijetističke vjere i protiv načina života na farmi. Kao mislilac radikalno posvećen promjeni društva, dosegao je socijalističke te anarhističke pozicije, stajališta bliska slobodnoj ljubavi, iako je se tim idejama protivio kada su naginjali na dogmatizam. U njegovom javnom životu i u njegovom književnom djelu ostaje težnja prema društvenom reformom. Njegov prvi roman (Slobodni mislilac, 1878) fokusirao se na sukob između znanosti i vjere, koji će biti razriješen pobjedom vjere u romanu Umorni ljudi (Trætte Mænd, 1891). Bio je jedan od prvih velikih pisaca koji je pokazao književne mogućnosti nynorska, jezika koji je dio norveške inteligencije želio da uspostavi mjesto standardnog dansko-norveškog koji se koristo u norveškoj književnosti.

Njegovo remek-djelo je ciklus pjesama Vještica s planine (Haugtussa, 1895), napisan u Nynorsku i nadahnut prirodom i vjerovanjima njegove zemlje. Priča je o vjeri mlade djevojke u natprirodno, a djelo je uglazbio Edvard Grieg.

Garborg je bio vrstan prevodilac, prevodeo je Odiseju (1918), jedan dio Mahabharate (1921) i Jeppe pa bjerget (1921) sa danskog, klasičnu dramu barona Ludviga Holberga za predstavljanje u Ninorsk teatru koji su on i njegova supruga osnovali.

Romani

• Ein Fritenkjar (1878)
• Bondestudentar (1883)
• Mannfolk (1886)
• Hjaa ho Mor (1990)
• Trætte Mænd (1891)
• Fred (1892)
• Den burtkomme Faderen (1899)

Zbirke poezije

• Haugtussa (1895)
• I Helheim (1901)

Kazalište

• Uforsonlige (1888)
• Læraren (1896)

Druga djela

• Den ny-norske Sprog- og Nationalitetsbevægelse (1877)
• Forteljingar og Sogar (1884)
• Knudahei-brev (1904)
• Jesus Messias (1906)
• Kolbotnbrev (1890)
• Jonas Lie. En Udviklingshistorie (1893)
• Dagbok 1905-1923 (1925-1927)
• Tankar og utsyn (1950)
• Odyssevskvædet (1918, prijevod)
• Han Lars i Lia