Aldo Kliman

Aldo Kliman (Bitola, 9. studenog 1950.), hrvatski i makedonski pjesnik, novelist, književni i likovni kritičar, polemičar, antologičar, prevoditelj, novinar i nakladnik. Bavi se i grafičkim dizajnom. Godine 2005. snimio je dokumentarni film “Od Rovinja do Venecije s batanom Fiamitom” (“Da Rovigno a Venezia con la batana Fiamita”), premijerno prikazan 16. rujna 2005. u Rovinju. [1] Arhivirano 2007-09-26 na Wayback Machine-u

Životopis

Aldo Kliman diplomirao je književnost na Filološkom fakultetu Univerziteta „Kiril i Metodij“ u Skopju (1974.). Na istom fakultetu studira i povijest umjetnosti, no iz ekonomskih razloga poslije uspješno završene prve godine napušta studij. Piše na hrvatskom i makedonskom jeziku. Kao novinar radio je duži niz godina na Makedonskom radiju i televiziji te u pulskom dnevniku „Glas Istre“.

U makedonskoj se književnosti javlja 1970. pjesmama i kratkim prozama. Bio je član uredništva književnog podlistka “Koordinati” omladinskog tjednika “Mlad borec” (Skopje), zatim uredništva makedonskog časopisa za književnost “Sovremenost” (Skopje), član makedonske redakcije časopisa “Disov glasnik” (Čačak), glavni urednik “Istarske naklade” (Pula), glavni i odgovorni urednik književnog časopisa “Istra” (Pula, 1983.-1989. i 1993.) te godišnjaka i zavičajne revije „Jurina i Franina“ (izlazila u Puli i u zasebnim edicijama na hrvatskom, talijanskom, slovenskom i njemačkom jeziku). Godine 1986. utemeljio je Istarsku književnu koloniju “Grozd” (Pula) koja je u razdoblju 1987.-1990. organizirala četiri velika znanstvena skupa (“Polemike na jugoslavenskom književnom poprištu”, “Pismo i slika”, “Kultura kao represija” i “Balkanski mislilac”). U Puli je osnovao dvije nakladničke kuće: “Libar od grozda” (1989., s Armandom Debeljuhom), čiji je bio glavni i odgovorni urednik, i Zavičajnu nakladu “Žakan Juri” (1994.) čiji je vlasnik, direktor i glavni i odgovorni urednik. Bio je višegodišnji poslovni tajnik Čakavskog sabora i direktor i član Uredničkog vijeća antologijske edicije „Istra kroz stoljeća“ koju je osmišljavao i uređivao književnik Zvane Črnja. Početkom devedesetih, na tragu Črnjinih zamisli o objavljivanju sveobuhvatnog “Leksikona Istre” u okviru edicije “Istra kroz stoljeća”, Kliman je s Armandom Debeljuhom i Miroslavom Bertošom radio na pripremama za priređivanje “Leksikona istarske povijesti i kulture” za istarskog nakladnika “Libar od grozda”. Uz književnike Miroslava Sinčića, Stjepana Vukušića, Tatjanu Arambašin, Daniela Načinovića i prvog izabranog predsjednika Borisa Biletića, Kliman je bio jedan od članova Inicijativnog odbora i organizatora Osnivačke skupštine Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika, održane u Puli 2. srpnja 1990. Godine 1995. pokrenuo je i uređuje reprezentativan niz znanstvenih knjiga “Povijest Istre”. Njegovom uredničkom brigom publicirano je kritičko izdanje značajnog hrvatskoglagoljskog spomenika “Istarski razvod” iz 1325. (priredio dr. Josip Bratulić), zatim (u suuredništvu s Marinom Budicinom) kritičko izdanje “Rovinjskog iluminiranog kodeksa iz XIV.-XV. stoljeća” (Translatio corporis beate Eufemie; priredili dr. Mate Križman i dr. Josip Barbarić), izabrana djela Fulvia Tomizze u 5 knjiga i dr.

U hrvatskoj je književnosti, paralelno s makedonskom, prisutan od 1982. godine. Zastupljen je u više antologija i pregleda hrvatske i makedonske književnosti: Mirjana Strčić: “Istarska pjesmarica” (Hrvatsko pjesništvo Istre 19. i 20. stoljeća), Borislav Pavlovski: “Gospodari labirinta” (Antologija snova, maštarija i fantastičnih priča iz makedonske književnosti), Boris Biletić: “I ča i što i kaj” (Iz suvremene hrvatskoistarske lirike), Danijel Načinović: “Priče iz Istre” (Hrvatski pripovjedači XX. stoljeća), Boris Biletić: “Glasi književne Istre” (Izbor studija, ogleda i kritika o suvremenoj hrvatskoj književnosti u Istri /do 2000/), Katica Ćulavkova: “Maketa” (savremena makedonska kratka priča), Suat Engüllü: “Yeni Makedon Önsüsü” (Novija makedonska proza /na turskom jeziku/), Savo Cvetanovski: “Anthology of the macedonian postmodern short story” i dr. Pojedine pjesme, pripovijetke, eseji i članci prevođeni su mu na engleski, njemački, francuski, talijanski, ruski, poljski, slovenski, rumunjski, turski i albanski, te s makedonskog na hrvatski i na srpski jezik.

Prevodi s hrvatskog i sa srpskog na makedonski i obrnuto, te s francuskog i talijanskog jezika. Član je Društva pisaca Makedonije (DPM) od 1975. i Društva hrvatskih književnika od 1987. Bio je jedan od osnivača Makedonskog kulturnog društva Istarske županije “Kočo Racin” u Puli i pokretač i dugogodišnji voditelj tradicionalne manifestacije “Dani makedonske kulture u Istri”. Na Racinovim susretima u Velesu 2001. dodijeljeno mu je “Racinovo priznanje” za kulturnu suradnju između Republike Makedonije i Republike Hrvatske. Živi i stvara u Puli.

Bibliografija

“Tamne igre” (“Темни игри”, Misla, Skopje, 1973.), pripovijetke,
“Zabranjena voćka” (“Забранета овошка”, Makedonska kniga, Skopje, 1974.), pjesme,
“Ugao” (“Агол”, Makedonska kniga, Skopje, 1980.), kratke proze,
“Tragači za zlatom” (“Трагачи по злато”, TRI, Skopje, 2001.), eseji i književne kritike, ISBN 9989-981-32-5 Uneseni ISBN nije važeći.
“Makedonska književnost u književnoj kritici I-V” (“Македонската книжевност во книжевната критика I-V”, Misla, Skopje, 1973.-1975.), antologija književne kritike (zajedno sa Sande Stojčevskim, Vele Smilevskim i Rade Siljanom). [2]^{[mrtav link]}

Prepjevi

Sande Stojčevski: “Abor gora” (Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1988.)