Željko Königsknecht

Željko Konigsknecht (Vukovar, 12. 2. 1961.), hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac.

Željko Konigsknecht
Rođenje 12. februar 1961. (1961-02-12) (dob: 59)
Vukovar, FNR Jugoslavija
Zanimanje glumac
Supruga/e Lidija Königsknecht

BiografijaUredi

Podrijetlo, školovanje i porodicaUredi

Željko Königsknecht je rođen 12. 2. 1961 u Vukovaru u porodici sindikalnog funkcionera Jakoba i Ljubice Königsknecht radnice koja je radila u tvornici tekstila Vuteks. Sa očeve strane je njemačko-talijanskog podrijetla, a sa majčine srpskog. Baka, talijanka djevojački Allberini, sa očeve strane je radila u Komunističkoj partiji Jugoslavije (KPJ), a deda, folksdojčer, je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio domobran. Partizani su ga htjeli strijeljati 1945 kao domobrana i folksdojčera. Već je bio pred streljačkim vodom, ali ga je u zadnji čas spasio jedan Srbin i komunist, zahvaljujući tome što je Željkova baka bila u KPJ.[1] Željko od 1971 godine živi u Zagrebu. Glumu je diplomirao 1983 godine na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.[2]

KarijeraUredi

Odmah po završetku akademije dobio je stalni angažman u "Satiričkom kazalištu Kerempuh". Od 1993 djeluje kao samostalni umjetnik u mnogim hrvatskim kazalištima i trupama. 2003 godine, na vlastitu inicijativu, osnovao je "Teatar komedije Jazavac", u kojem je na vlastitu inicijativu izabran za umjetničkog voditelja. 2010 godine ponovo je postao član Kerempuha. Tokom karijere odigrao je 120 uloga u oko 58 naslova, odnosno preko 5.000 predstava.[2]

FilmografijaUredi

Televizijske ulogeUredi

Filmske ulogeUredi

ReferenceUredi

  1. Ivana Mikuličin (2. 1. 2016). NEPOZNATI HOBI ČUVENOG HRVATSKOG GLUMCA 'Uživam u sudnici jer sve dobivam. Jednom sam banku tužio zbog 99 lipa i dobio 16.000 kuna'. Jutarnji list. Preuzeto 2. 1. 2016 „Moja baka po ocu, djevojački Allberini, bila je talijanskog podrijetla, potomkinja onih koji su ubili Čarugu. Baka je radila u Komunističkoj partiji, a deda, folksdojčer, za Drugog svjetskog rata bio je domobran. Htjeli su ga strijeljati 1945. kao domobrana i folksdojčera. Već je bio pred streljačkim vodom, ali spasio ga je jedan Srbin i komunist u zadnji čas, zahvaljujući tome što je baka bila u Komunističkoj partiji. Deda je bio genij… Nakon rata nije radio ništa, govorio je da je on svoje već odradio. Moja mama Ljubica, djevojački je bila Knežević, njeni su bili lički Srbi, radila je u tvornici tekstila u Vuteksu, to su najbolje deke bile. Tata Jakob Königsknecht, Hrvat, sin partizanke i domobrana, bio je sindikalni funkcioner. Eto, na tatu sam, sad sam i ja sindikalac u teatru - objašnjava zamršene obiteljske korijene i, što bi Bora Stanković rekao, "nečistu krv".
  2. 2,0 2,1 Željko Königsknecht. Satiričko kazalište Kerempuh. Preuzeto 3. 1. 2016

Vanjske vezeUredi