Željko Königsknecht
Željko Konigsknecht (Vukovar, 12. 2. 1961.), hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac.
| Željko Konigsknecht | |
| Rođenje | 12. 2. 1961. Vukovar, FNR Jugoslavija |
|---|---|
| Zanimanje | glumac |
| Supruga/e | Lidija Königsknecht |
Biografija uredi
Podrijetlo, školovanje i porodica uredi
Željko Königsknecht je rođen 12. 2. 1961 u Vukovaru u porodici sindikalnog funkcionera Jakoba i Ljubice Königsknecht radnice koja je radila u tvornici tekstila Vuteks. Sa očeve strane je njemačko-talijanskog podrijetla, a sa majčine srpskog. Baka, talijanka djevojački Allberini, sa očeve strane je radila u Komunističkoj partiji Jugoslavije (KPJ), a deda, folksdojčer, je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio domobran. Partizani su ga htjeli strijeljati 1945 kao domobrana i folksdojčera. Već je bio pred streljačkim vodom, ali ga je u zadnji čas spasio jedan Srbin i komunist, zahvaljujući tome što je Željkova baka bila u KPJ.[1] Željko od 1971 godine živi u Zagrebu. Glumu je diplomirao 1983 godine na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.[2]
Karijera uredi
Odmah po završetku akademije dobio je stalni angažman u "Satiričkom kazalištu Kerempuh". Od 1993 djeluje kao samostalni umjetnik u mnogim hrvatskim kazalištima i trupama. 2003 godine, na vlastitu inicijativu, osnovao je "Teatar komedije Jazavac", u kojem je na vlastitu inicijativu izabran za umjetničkog voditelja. 2010 godine ponovo je postao član Kerempuha. Tokom karijere odigrao je 120 uloga u oko 58 naslova, odnosno preko 5.000 predstava.[2]
Filmografija uredi
Televizijske uloge uredi
- "Stipe u gostima" kao Buha (2011.)
- "Zakon!" kao Otac Klaudije (2009.)
- "Zauvijek mlad" kao Eduard (2009.)
- "Bibin svijet" kao Dino Garlić (2008.)
- "Kazalište u kući" kao Ante "Magla" Maglić (2006.-2007.)
- "Odmori se, zaslužio si" kao pijanac/urednik (2006.)
- "Naša mala klinika" kao Petar D. Valentić (2005.)
- "Dirigenti i mužikaši" kao Štefek (1990.)
- "Putovanje u Vučjak" kao Grigorij (1986.)
- "Lažeš, Melita" (1984.)
- "Nepokoreni grad" (1982.)
- "Smogovci" kao građevinski radnik (1982.)
Filmske uloge uredi
- "Koko i duhovi" kao taksist (2011.)
- "Šuma summarum" kao Sanjin (2010.)
- "Snivaj, zlato moje" kao Čovjek "Mrzla Piva" #1 (2005.)
- "Slučajna suputnica" kao Prgeša (2004.)
- "Ajmo žuti" kao Tafra (2001.)
- "Ante se vraća kući" kao Gazda (2001.)
- "Srce nije u modi" kao norveški novinar (2000.)
- "Bogorodica" kao major JNA (1999.)
- "Čaruga" kao bubnjar (1991.)
- "Fatal Sky" kao pilot u baru (1990.)
- "Povratak Katarine Kožul" (1989.)
- "Horvatov izbor" (1985.)
- "Ambasador" kao Roni (1984.)
- "Bobi" (1982.)
Reference uredi
- ↑ Ivana Mikuličin (2. 1. 2016). NEPOZNATI HOBI ČUVENOG HRVATSKOG GLUMCA 'Uživam u sudnici jer sve dobivam. Jednom sam banku tužio zbog 99 lipa i dobio 16.000 kuna'. Jutarnji list. Preuzeto 2. 1. 2016 „Moja baka po ocu, djevojački Allberini, bila je talijanskog podrijetla, potomkinja onih koji su ubili Čarugu. Baka je radila u Komunističkoj partiji, a deda, folksdojčer, za Drugog svjetskog rata bio je domobran. Htjeli su ga strijeljati 1945. kao domobrana i folksdojčera. Već je bio pred streljačkim vodom, ali spasio ga je jedan Srbin i komunist u zadnji čas, zahvaljujući tome što je baka bila u Komunističkoj partiji. Deda je bio genij… Nakon rata nije radio ništa, govorio je da je on svoje već odradio. Moja mama Ljubica, djevojački je bila Knežević, njeni su bili lički Srbi, radila je u tvornici tekstila u Vuteksu, to su najbolje deke bile. Tata Jakob Königsknecht, Hrvat, sin partizanke i domobrana, bio je sindikalni funkcioner. Eto, na tatu sam, sad sam i ja sindikalac u teatru - objašnjava zamršene obiteljske korijene i, što bi Bora Stanković rekao, "nečistu krv".”
- ↑ 2,0 2,1 Željko Königsknecht. Satiričko kazalište Kerempuh. Preuzeto 3. 1. 2016
Vanjske veze uredi
- Željko Königsknecht na sajtu IMDb
- Biografija na Kerempuhu Arhivirano 2007-06-11 na Wayback Machine-u