Vuteks (Vukovarska tekstilna industrija Vuteks), nekadašnji div tekstilne industrije SFR Jugoslavije i Hrvatske.[1]

Vuteks
Vrsta Organizacija udruženog rada (OUR)
od 1945. do 1991.
Dioničko društvo (d.d.)
od 1991. do 2000.
Osnovana 1930.
(kao "Tvornica pokrivača i frotirne robe Theodor Müller")
1945.
(kao "Tvornica pokrivača 12. IV. 1945.")
1951.
(kao "Vukovarska tekstilna industrija Vuteks")
Prestala postojati 2000.
Osnivač(i) Theodor Müller
Sjedište Vukovar, SFR Jugoslavija
(do 1991)
Vukovar, Hrvatska
(od 1991)
Pokriveno područje tekstil-konfekcija i ostalo
Djelatnost(i) industrija
Proizvodi deke, roba široke potrošnje
Broj zaposlenih 1.457 (početkom 90-ih)

Povijest

uredi

Počeci rada Vukovarske tekstilne industrije "Vuteks" sežu do 1930 godine i Kraljevine Jugoslavije, kada je s radom započela "Tvornica pokrivača i frotirne robe Theodor Müller". Nakon Drugog svjetskog rata i podržavljenja imovine tokom FNR Jugoslavije, tvrtka je poslovala pod nazivom "Tvornica pokrivača 12. IV. 1945.", a sjedište joj je bilo u Proleterskoj ulici b.b. u Vukovaru. Asortiman izrade tekstilnih proizvoda se povećao idućih godina, kada je spajanjem Tvornice pokrivača i Tvornice čarapa 1951 godine osnovana Vukovarska tekstilna industrija "Vuteks". Idućih godina "Vuteksu" su pripojena i druga vukovarska poduzeća, kao što su Vukovarska trikotaža i predionica "VTP" i Tvornica konfekcije "Srem". "Vuteks" je potom počeo bilježiti znatne uspjehe u proizvodnji tekstila, a svrstana je i među najveće europske proizvođače deka.[2] Glavno je tržište bilo njemačko, kuvajtsko, američko i povremeno Sovjetskog Saveza (SSSR). "Vuteks" je na svome vrhuncu godišnje proizvodio 2 milijuna pokrivača, 1,6 milijuna četvornih metara netkanog tekstila te 1,4 milijuna kvadrata trikotaže.[1] Pred kraj proizvodnje, uoči ratnih zbivanja 1991 godine tj. raspada Jugoslavije i rata u Hrvatskoj, "Vuteks" je zapošljavao 1.457 radnika, raspodijeljenih u slijedeće pogone: Proizvodnja pokrivača i tkanina, Proizvodnja netkanih tekstilnih proizvoda, Proizvodnja velura i autopresvlaka, Maloprodaja, Uslužne djelatnosti i Zajedničke službe. U jeku ratnih zbivanja u Vukovaru "Vuteks" je u augustu 1991 godine prestao s radom, a nakon pada i za vrijeme okupacije grada, tj. za vrijeme tkz. Republike Srpske Krajine, tamošnje su vlasti odlučile nastaviti proizvodnju u postojećim objektima, koji su u velikoj mjeri reducirani uslijed ratnih razaranja.[2] Tvrtka je prozvana "Vuteks s.p.o." Vukovar, a proizvodnja je započela u aprilu 1992 godine sa 600 radnika, ponajviše srpske nacionalnosti.[2][1] U isto vrijeme, u Republici Hrvatskoj postupno dolazi do stvaranja ideje o obnovi vukovarske tekstilne industrije, što je dijelom realizirano otvaranjem pogona u Vinkovcima pod nazivom "Vuteks-Feniks" d.o.o., koji je proizvodio dio nekadašnjeg asortimana "Vuteks"-a. Nakon provedene mirne reintegracije okupiranoga područja u Podunavlju početkom 1998 godine dolazi do preuzimanja uprave u vukovarskom pogonu, te započinje njegova integracija u postojeći hrvatski gospodarski sustav, čime se dotadašnje društveno poduzeće transformira u dioničko društvo. Zbog nelikvidnosti, nad "Vutkesom" je 2000 godine otvoren stečaj.[2] Cjelokupna je imovina u stečajnom postupku prodana. Polovica je pogona u stečaju prodana zainteresiranim poduzetnicima i za potrebe Podunavske slobodne zone, a drugu je polovicu kupio vinkovački "Vuteks-Feniks" d.o.o..[1]

Reference

uredi
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Zid šutnje oko sudbine propalog tekstilnog diva. Jutarnji list (20. 2. 2007). Preuzeto 2. 1. 2016
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Državni arhiv u Vukovaru (Arhivski sabirni centar u Vinkovcima); Stjepan Prutki; "Vuteks" Vukovar 1964/2003; stranica 1, 2, 3, 4; 2008, Vinkovci.