Wikipedija

Večići (Kotor Varoš)

Večići su naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini, Republika Srpska, opština Kotor Varoš.[1][2] [3]

Večići
Osnovni podaci
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Republika Srpska
Opština/Općina Kotor Varoš
Stanovništvo
Stanovništvo ((1991)) 1.744
Geografija

Nakon duge opšte stagnacije, intenzivan razvoj počinje šezdesetih godina prošlog stoljeća, nakon masovnijeg "privremenog odlaska na rad" u Njemačku i druge zapadne zemlje. Nasilno je prekinut 1992.

Geografski položaj

uredi

Večići su na lijevoj obali Vrbanje, a lokalitet „Mlâve“ (od davnina „gaz“ za stoku, zaprege i ljude) ih razdvaja od Vrbanjaca, koji su na njenoj desnoj obali. Kroz Vrbanjce prolazi magistralna cesta M-4 (Banjaluka – Matuzići), koja se uključuje na M-17. Središte mjesne zajednice je u Vrbanjcima.

Naselje je smješteno između istočne uzvisine zvane Brižine (373 m n/v, u vijencu Klinića brda, 650 m n/v) i Bajrića brda (460 m n/v) na padini Doca. Večićko polje se, preko Vrbanjaca širi u relativno prostrano polje, sve do južnih planinsskih obronaka Uzlomca.

Posebna turistička i vjerska atrakcija regije su redovni Aliđunski (Ilindanski, Sveti Ilija) vašari na Većićkom polju svakog 2. augusta. Vjerojatno je to bilo tradicionalno zborište starobosanskih obreda, a potom i dovište u znak sjećanja na davnu bitku i njene šehide. Drevno turbe u središnjici zborišta ima status nacionalnog spomenika kulture u BiH.[4]. U poratnom periodu pažnju u ljetnom periodu privlače Vilen(j)ske vode i kanjon Cvrcke.

Priroda i ekologija

uredi

Na riječnim nanosima Vrbanje i Cvrcke, na večićko–vrbanjskoj zaravni je formirano plodno tlo, na kojem su poljodjelci vijekovima umješno proizvodili hranu za sopstvene i tržišne porebe. Na padinama okolnih uzvisina formirale su se životne zajednice listopadnih (hrastovo-grabovih) šuma, livada i pašnjaka. Na višim pozicijama, posebno uz kanjon Cvrcke javljaju se i čiste hrastove (uzvisina Hrastik) listopadno-četinarske sastojine. Osobito je atraktivan kanjonski tijek rijeke, u kojem se nakon prekrasnih „Vilen(j)skih vrela“ susreću kaskade bukova, brzaca i mnogih „kotlâcâ“.

Povećan interes za ljepote ovog krajolika, već ozbiljno narušava prirodne ekološke prilike. Potočne pastrmke je sve manje, a povremena poribljavanja (upitnog uspjeha), između ostalog, dovode u pitanje autohtonost lokalne pastrmske populacije. Klima ovog područja je predplaninska umjerenokontinentalna.

Istorija

uredi

U starijoj povijesti ovog kraja zbila se velika bitka na Večićkom (Vrbanjskom) polju, tj. oko Mlâvâ, gdje su se sukobile turske i probosanske snage iz gotovo cijele tadašnje države Bosne. Prema historijskom kontekstu, to je bilo oko 1463., tj. pada Bosne pod osmanlijsku okupaciju. Legendu o tri poginula brata (šehida) u toj bici, koji su mrtvi nosili sopstvene glave sve do Večića – i do našeg doba – održava „usmena književnost“, a tri turbeta u Večićima navodno su podignuta njima u spomen. U lokalnimi širim narodnim predanjima se, i bez toga, već stoljećima veliča junaštvo bosanske vojske, unatoč velikom broju izginulih boraca na obje sukobljene strane.

U II. svjetskom ratu, šire područje Vrbanjaca, u više navrata su naizmjenično zauzimali i gubili partizani (Treća i Četvrta proleterska brigada) i njemački okupatori, u suradnji sa (četnicima i ustašama. 1942., zbog ubojstva dvojice njemačkih vojnika u selu Staza, svo stanovnistvo Večića i okolice bilo zarobljeno i odvedeno u koncentracioni logor Jasenovac. Na intervenciju jednog katoličkog čelnika iz Banjaluke, većina zarobljenika je vraćena. Prema vjerodostojnim izvorima, pred kraj tog rata, Vrbanjci su bili mjesto odakle je pripremano oslobađanje Kotor-Varoša, jednog od posljednjih uporišta pridošlih ustaško-domobranskih snaga, koje su se povlačile prema zapadu.[5][6].

U proljeće 1992. srpske (para)vojne i policijske anage su započele „etničko čisćenje“ u cijeloj Bosanskoj krajini. Bošnjaci i Hrvati su masovno ubijani, a preostali su prognani. Njihova naselja su „do temelja" devastirana, a tako je bilo i u ostalim dijelovima vrbanjske doline, od Kruševa Brda do ušća rijeke u Vrbas.

Zahvaljujući zaštićenosti nepristupačnog klanca Cvrcke, Većići su, na sjeverozapadu srednje Bosne, najduže odolijevali neravnopravnim napadima srpskih snaga, a zatim su se, uz ogromne žrtve, povukli prema travničkoj teritoriji. Iako u potpunom okruženju, Većićani i pridošli prognanici iz okolnih sela, organizuju snažan otpor suprotstavljajući se višestruko nadmoćnijem neprijatelju. Avioni Ratnog zrakoplovstva bivše JNA su višekratno nadlijetali i bombardovali područje sela – projektilima velike razorne moći. Nakon pola godine teških borbi, opterećeni velikim brojem ranjenika, u hroničnoj nestašici hrane i municije, oko 500 boraca kreće u proboj. Uz njih je bio i veliki broj civila. Na dugom putu (oko 80 km) prema (slobodnoj) travničkoj teritoriji upadali su zasjede i minska polja. Jedna od grupa (oko 200 ljudi), u proboju je zarobljena i odvedena u zgradu Osnovne škole u Grabovici, gdje joj se gubi svaki trag. Prema do sada dostupnim podacima (sa svjedočenja u ICTY sudu u Hagu), većina njih brutalno je pogubljena.[7][8][9][10]. Kolona od njih preko 180 je zarobljena na području Grabovice, gdje im se gubi svaki trag; njihovi posmrtni ostaci još uvijek nisu pronađeni[11].

Tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992. - 1995.), srpske (para)vojne i policijske snage su počinile zločine nad civilnim stanovništvom Vrbanjaca i okolnih naselja.[12][28][13][29][mrtav link][30] Arhivirano 2015-12-26 na Wayback Machine-u</ref>[14][15][16][17][18]. To se posebno odnosi na Večiće, Hrvaćane, Hanifiće, Gariće, Orahovu, Rujevicu. Sva okolna hrvatska i bošnjačka sela, također su devastirana, a lokalno stanovništvo ubijano ili prognano. Za zločine nad stanovnicima spomenutih naselja još niko nije osuđen, unatoč brojnim dokazima.[31] Arhivirano 2015-12-26 na Wayback Machine-u</ref>[19][19][20][21][22][22][23][24][25][26]

Bošnjačka djeca, u Osnovnoj školi „Sveti Sava“ u Vrbanjcima, zbog opstrukcije lokalne vlasti, još uvijek ne ostvaruju svoja osnovna ljudska prava po međunarodnim i ustavnim odredbama i nemaju nastavu na maternjem bosanskom jeziku[27][28][29][30][31]. Malobrojniji hrvatski povratnici nisu imali sličnih zahtijeva.

Stanovništvo

uredi
Večići[32][33]
Godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani[n 1] 1.110 (63,64%) 989 (95,46%) 771 (95,18%)
Srbi 409 (23,45%) 1 (0,09%) 0
Hrvati 221 (12,67%) 46 (4,44%) 37 (4,56%)
Jugoslaveni 1 (0,05%) 0 1 (0,12%)
Ostali i nepoznato 3 (0,17%) 0 1 (0,12%)
Ukupno 1.744 1.036 810

Zaseoci

uredi

Zaseoci u Večićima su: Draguljići, Marjanovići, Rastik, Staza, Večići i Vukovice.

Povezano

uredi

Napomena

uredi
  1. ↑ Do Popisa stanovništva u SFRJ 1991. godine, Bošnjaci su se izjašnjavali kao Muslimani

Izvor

uredi

Reference

uredi
  1. ↑ Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Prnjavor (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
  2. ↑ Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
  3. ↑ Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo.
  4. ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-18. Pristupljeno 2012-07-18. 
  5. ↑ Petrić N., Ur. (1985): Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Radnički univerzitet "Đuro Pucar Stari", Kotor Varoš.
  6. ↑ Samardžija S. (1983): Četrnaesta srednjobosanska NOU brigada. Skupština opštine Prnjavor, Banja Luka.
  7. ↑ Gutman R. (1993): A witness to genocide: The 1993 Pulitzer Prize-Winning Dispatches on the "Ethnic Cleansing" of Bosnia. Macmillan Publishing Company, Inc., New York, ISBN 9780020329954
  8. ↑ [1] Arhivirano 2015-12-26 na Wayback Machine-u[2] Arhivirano 2014-05-12 na Wayback Machine-u[3] Arhivirano 2014-10-28 na Wayback Machine-u
  9. ↑ [4][mrtav link][5] Arhivirano 2014-10-28 na Wayback Machine-u[6] Arhivirano 2014-05-12 na Wayback Machine-u[7] Arhivirano 2014-05-12 na Wayback Machine-u
  10. ↑ [8][9] Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u
  11. ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2014-05-12. Pristupljeno 2014-07-25. 
  12. ↑ Beč J. (1997): Pucanje duše. Samizdat B92, Beograd, ISBN 86-7208-010-6.
  13. ↑ Fena, Agencija (2013): Obilježavanje 21. godišnjice stradanja Bošnjaka u Kotor-Varoši–Još se traži 277 osoba, Avaz, 03. 11. 3013.
  14. ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2015-12-26. Pristupljeno 2014-07-25. 
  15. ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-03. Pristupljeno 2021-08-13. 
  16. ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2014-10-28. Pristupljeno 2014-07-25. 
  17. ↑ [10] Arhivirano 2014-10-28 na Wayback Machine-u[11] Arhivirano 2014-10-28 na Wayback Machine-u
  18. ↑ [12] Arhivirano 2014-11-04 na Wayback Machine-u[13] Arhivirano 2014-05-12 na Wayback Machine-u[14] Arhivirano 2014-05-12 na Wayback Machine-u[15][16] Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u
  19. ↑ 19,0 19,1 [17]
  20. ↑ [18]
  21. ↑ [19]
  22. ↑ 22,0 22,1 „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2014-05-24. Pristupljeno 2014-07-25. 
  23. ↑ [20] Arhivirano 2014-05-24 na Wayback Machine-u[21] Arhivirano 2015-12-26 na Wayback Machine-u
  24. ↑ [22][23]
  25. ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2014-05-24. Pristupljeno 2014-07-25. 
  26. ↑ [24]
  27. ↑ EU: Evropska konvencija o ljudskim pravima (prijevod na bosanski)
  28. ↑ Council of Europe, European Commission, F-67o75, Strasbourg
  29. ↑ [25][mrtav link]
  30. ↑ Office of the High Representative (1995): Ustav Bosne i Hercegovine (prijevod na bosanski). OHR, Sarajevo.
  31. ↑ [26][27].
  32. ↑ Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
  33. ↑ internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/Podaci/nacion%20po%20mjesnim.pdf Arhivirano 2009-05-20 na Wayback Machine-u
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Večići_(Kotor_Varoš)&oldid=41371439