Stane Kavčič (Ljubljana, 30. oktobar 1919. – Ljubljana, 27. mart 1987), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Slovenije. Od 1967. do 27. novembra 1972. godine obavljao je funkciju predsednika Izvršnog veća skupštine SR Slovenije.

Stane Kavčič
Stane Kavčič
Mesto rođenjaLjubljana
 Austrougarska
Datum smrti27. 3. 1987. (67 godina)
Mesto smrtiLjubljana,  SR Slovenija
 SFR Jugoslavija
Profesijapolitičar
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
U toku NOB-ačlan Centralnog komiteta
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Činpukovnik u rezervi
predsednik Izvršnog veća
Skupštine SR Slovenije
Period1967. - 27. novembar 1972.
PrethodnikJanko Smole
NaslednikAndrej Marinc
Odlikovanja
Orden narodnog oslobođenja
Orden narodnog oslobođenja
Šablon:Orden Republike
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden bratstva i jedinsta
Orden bratstva i jedinsta
Partizanska spomenica 1941.
Partizanska spomenica 1941.

Biografija uredi

Stane Kavčič rođen je 30. oktobra 1919. godine u Ljubljani. Pre Drugog svetskog rata delovao je u sindikatima. Član Komunističke partije Jugoslavije postao je u julu 1941. godine.

Za vreme rata bio je sekretar Okružnog komiteta KP Vrhnika, sekretar Pokrajinskog komiteta Saveza komunističke omladine Jugoslavije za Sloveniju, član Centralnog komiteta SKOJ-a i predsednik Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije. Bio je izabran za člana Slovenačkog narodnooslobdilačkog saveta i Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije 1943. godine.

Posle rata obavljao je mnoge društveno-političke i partijske funkcije:

Na Devetom kongresu SKJ 1969. godine, izabran je za člana Predsedništva. Bio je član Saveta narodne odbrane SFR Jugoslavije, član Republičke konferencije SSRN Sloveije, predsednik Komisije Izvršnog veća SR Slovenije za izradu nacrta dugoročnog ekonomskog i političkog razvoja Slovenije i predsednik Odbora Izvršnog veća za društveno-sistemska pitanja. Bio je poslanik Republičke skupštine i poslanik Savezne skupštine u dva saziva.

Krajem 60-ih i početkom 70-ih godina bio je jedan od glavnih slovenačkih zagovornika liberalizacije i reforme privrede, zbog čega je u novembru 1972. godine bio prisiljen dati ostavku na mestu predsednika Izvršnog veća skupštine SR Slovenije i istupiti iz Predsedništva Saveza komunista Jugoslavije. Ostatak života nije smeo da politički nastupa u javnosti.

Umro je 27. marta 1987. godine u Ljubljani.

Literarni rad i odlikovanja uredi

Njegovi radovi iz oblasti publicistike izdani su 1964, 1965. i 1967. godine u četiri knjige pod naslovom „Samoupravljanje“.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941., Ordena narodnog oslobođenja, Ordena Republike sa zlatnim vencem, Ordena zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Ordena bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem i ostalih odlikovanja.

Literatura uredi

  • Jugoslovenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Hronometar“, Beograd 1970. godina.