Rafael Caldera
Rafael Antonio Caldera Rodríguez (španski izgovor: [rafaˈel anˈtonjo kalˈdeɾa roˈðɾiɣes]; San Felipe, 24. siječnja 1916. – Caracas, 24. prosinca 2009.) bio je utjecajni venezuelanski političar, koji je u dva navrata obnašao dužnost predsjednika države.
| Rafael Caldera | |
|---|---|
 | |
| Mandat 11. ožujka 1969. – 12. ožujka 1972. | |
| Prethodnik | Raúl Leoni |
| Nasljednik | Carlos Andrés Pérez |
| Mandat 2. veljače 1994. – 2. veljače 1999. | |
| Prethodnik | Ramón José Velásquez |
| Nasljednik | Hugo Chávez |
| Rođenje | 24. siječnja 1916. San Felipe, Venezuela
|
| Smrt | 24. prosinca 2009. Caracas, Venezuela
|
| Politička stranka | COPEI (1946–1993) Convergencia Nacional (1993–2009) |
| Supružnik | Alicia Pietri |
| Zanimanje | pravnik |
Potpis
| |
 | |
Ostavši rano bez roditelja, Caldera je usvojen od strane svoje tete, koja je bila udana za bogatog advokata, Tomása Liscana. Nakon završene osnovne i srednje škole, upisao se na Centralni univerzitet Venezuele, gdje je prvo diplomirao, a onda i doktorirao pravo i političke nauke. Iako ga je uloga vođe studenata tokom studija uvela u svijet politike, prije aktivnog pristupanja istom, Caldera je predavao pravo i sociologiju na nekoliko venezuelanskih univerziteta. Godine 1946., bio je jedan od osnivača demokršćanske stranke COPEI; Caldera je bio glavna ličnost svoje stranke tokom nekoliko desetljeća, sve do konačnog raskola početkom 90-ih godina. Caldera se 1947. godine po prvi puta kandidirao za predsjednika, ali je uvjerljivo izgubio od kandidata Demokratske akcije, Rómula Gallegosa. Caldera će se nastaviti kandidirati na svim sljedećim izborima, međutim redovito je gubio od kandidata Demokratske akcije sve do 1968. godine, kada je iskoristio raskol unutar vladajuće stranke i tijesnom većinom (oko 33,000 glasova) uspio pobijediti na izborima. Kada je u ožujku 1969. godina održana svečana prisega Caldere za predsjednika, bila je to prva mirna tranzicija vlasti između dvije stranke u historiji Venezuele.
Rafael Caldera je preuzeo vlast u periodu kada su gerilski pokreti u zemlji bili naglašeno aktivni i kada je centralna vlast imala ozbiljnih poteškoća s kontroliranjem istih. Međutim, Caldera je za svog prvog mandata uspio pacificirati zemlju i to tako što je ponudio amnestiju svim gerilskim borcima koji su desetljećima bili marginalizirani, omogućivši im tako reintegraciju u društvo i sudjelovanje u politici. Nakon isteka prvog mandata, čekao je desetogodišnji ustavom propisani period između dva reizbora te se nanovo kandidirao na izborima 1983. godine i izgubio. Nakon još jednog izbornog poraza i sukoba unutar stranke, Caldera je 1993. godine napustio COPEI i osnovao novu stranku, Convergencia Nacional, s kojom je, uz potporu manjih ljevičarskih stranaka, izašao na izbore 1993. godine.
Godinu dana ranije, Hugo Chávez je poveo neuspješni pokušaj puča protiv korumpirane vlade Carlosa Andrésa Péreza; Caldera je u govoru pred Kongresom, održanom 4. veljače 1992. godine, stao u podršku pučista te je oštro kritizirao neoliberalnu politiku Andrésa Péreza, ali i njega samoga. Na krilima tog govora, koji mu je donio enormnu podršku, Caldera je ponovo pobijedio na izborima i 1994. godine prisegnuo za svoj drugi mandat. Ipak, njegov drugi mandat bio je osjetno turbulentniji; suočen s teškom ekonomskom krizom, Caldera nije uspio iznaći konkretno rješenje i to je dovelo do jačanja nezadovoljstva među pukom. S druge strane, tokom prve godine mandata je ispunio svoje ranije obećanje i dao amnestiju svim sudionicima puča iz 1992., uključujući i Chávezu.
Upravo će ga Chávez 1999. godine naslijediti na mjestu predsjednika te mu, paradoksalno, uputiti snažne kritike. Nakon drugog mandata, Caldera se postepeno povlačio iz politike sve dok mu Parkinsonova bolest nije potpuno onemogućila aktivno bavljenje istom. Umro je 24. prosinca 2009. godine oko 2:00 sata, u dobi od 93 godine. Pokopan je 26. prosinca 2009. godine u Caracasu.
Vanjske veze uredi
- (es) Rafael Caldera Arhivirano 2005-10-29 na Archive.is-u — Official biography.
- (es) Rafael Caldera Arhivirano 2006-06-16 na Wayback Machine-u — Biography from National Convergence webpage.
- (es) Speeches and Biography
- (es) Extended bio by CIDOB Foundation Arhivirano 2013-02-17 na Wayback Machine-u
- (es) Interview to Rafael Caldera (RCTV, 19 September, 1993) - YouTube
- (es) Rafael Caldera´s message to Venezuelan Youth in 1998 na YouTube
- Rafael Caldera — Daily Telegraph obituary
| Političke funkcije | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Raúl Leoni |
56. predsjednik Venezuele 11. ožujka 1969. – 12. ožujka 1974. |
Slijedi: Carlos Andrés Pérez |
| Prethodi: Ramón J. Velásquez |
62. predsjednik Venezuele 2. veljače 1994. – 2. veljače 1999. |
Slijedi: Hugo Chávez |