Otmica u Štrpcima
Otmica u Štrpcima je naziv za zločin od 27. februara 1993. godine kada su pripadnici srpskih paravojnih jedinica pod komandom Milana Lukića, oteli grupu putnika iz voza 671 na relaciji Beograd–Bar.[1]
Otmica u Štrpcima | |
---|---|
Lokacija | Štrpci, okolica Rudog |
Datum | 27. 2. 1993. |
Meta | Bošnjaci |
Vrsta napada | Otmica |
Mrtvih | 19 |
Počinitelji | paravojna formacija "Osvetnici" |
Osumnjičeni počinitelj(i) | Nebojša Ranisavljević |

Oteti putnici, 18 Bošnjaka i jedan Hrvat, su potom likvidirani. Većina ubijenih su bili državljani SR Jugoslavije i bili su uglavnom iz Priboja, Prijepolja, Beograda i Podgorice. Među njima je bilo i državljana Bosne i Hercegovine. Posmrtni ostaci 16 putnika još nisu pronađeni, dok su posmrtni ostaci Ćorić Rasima i Rastoder Jusufa pronađeni u jezeru Peruċac. Nekompletni ostaci trećeg putnika Zubčević Halila su takođe pronađeni u jezeru Peruċac.[2] Među izvedenima iz voza je bio i jedan crnac čija je sudbina nepoznata.[3]
Iako je nekoliko direktnih izvršilaca osuđeno, još uvek se ne znaju imena onih koji su naredili i organizovali ovaj zločin.[4]
OtmicaUredi
Postoje dokumenta koja ukazuju da je ova otmica bila unapred pripremana i da su ŽTP, MUP Srbije i Vojska Jugoslavije bili upoznati sa tim da će "pripadnici Srpske vojske opštine Rudo izvršiti zaustavljanje voza i odvođenje putnika".[5][6] Prema izjavama svjedoka, nakon polaska voza iz Beograda, kondukter je, u pratnji dvojice policajaca, pregledao karte, i upisivao svačije ime na kartama, navodno zbog šverca.[1] Pruga Beograd-Bar jednih kratkim delom prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu, blizu mesta Štrpci, ali voz tu inače ne staje. Kako se voz bližio bosanskoj granici, policija i vojska je započela legitimisanje po hodnicima, odvajajući muslimane, dok su ostale tjerali u kupee.[1] Voz je nakon toga, mimo reda vožnje, zaustavljen u Štrpcima i grupa kidnapovanih civila je izvedena iz voza.
Svjedočenja putnika ukazuju da je između vojnika koji su bili u vozu i onih koji su voz zaustavili u Štrpcima postojala saradnja.[7] Kidnapovani civili su odvezeni u selo Prelovo kod Višegrada, gde su ih u fiskulturnoj sali osnovne škole postrojili, prilikom pretresanja oduzeli novac, nakit i druge vredne stvari, a zatim tukli. Posle toga, oteti putnici iz voza su vezani žicom, ubačeni u kamion, potom odvedeni u pravcu Višegrada i likvidirani u jednom selu nedaleko od Drine.
Imena žrtavaUredi
Žrtve zločina u Štrpcima su:[8]
- Esad Kapetanović (19),
- Ilijaz Ličina (43),
- Fehim Bakija (43),
- Šećo Softić (48),
- Rifet Husović (26),
- Senad Đečević (16),
- Ismet Babačić (30),
- Halil Zubčević (49),
- Adem Alomerović (59),
- Muhedin Hanić (27),
- Safet Preljević (22),
- Džafer Topuzović (55),
- Rasim Ćorić (40),
- Fikret Memović (40),
- Favzija Zeković (54),
- Nijazim Kajević (30),
- Zvezdan Zuličić (23),
- Jusuf Rastoder (45) i
- Toma Buzov, vojni penzioner iz Beograda.
SuđenjaUredi
Sud u Bijelom Polju je osudio Nebojšu Ranisavljevića na kaznu od 15 godina zatvora za učešće u ovom ratnom zločinu protiv civilnog stanovništva.
Milan Lukić je osuđen od općinskog suda u Beogradu na 20 godina zatvora zbog kidnapovanja i ubistva 16 civila u otmici u Sjeverini. Iako na osnovu validnih dokaza utvrđeno da je on bio glavni akter obe otmice i likvidacije pripadnika bošnjačke nacionalnosti, njemu nikada nije suđeno za otmicu u Štrpcima. On je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, za zločine u Višegradu osuđen na doživotnu robiju.
Svedok otmice u Štrpcima Duško Petrović smatra da je sud dosta pogrešio jer su glavni organizatori zločina ostali sa strane. On tvrdi da je Vojislav Šešelj jedan od odgovornih za ovaj zločin, jer Milan Lukić, pripadnik šešeljevaca "ništa nije radio dok mu nije naredio Šešelj".[9]
EpilogUredi
U Prijepolju, pored starog mosta na Limu, 2009. godine je otkriveno spomen obeležje žrtvama otmice. Na belom mermernom kamenu u obliku tradicionalnog muslimanskog nadgrobnog spomenika nišana ispisana je poruka:
- "Ko u ovoj zemlji zaboravi 27. februar 1993. i stanicu Štrpci odustao je od budućnosti."
Izgradnju spomen kompleksa finansirala je Skupština opštine Prijepolje.
U Bijelom Polju, u februaru 2016. postavljen je spomenik u obliku muslimanskom nadgrobnog spomenika posvećen žrtvama Otmice u Štrpcima.
Civilno društvoUredi
Otmicom u Štrpcima bavile su se nevladine organizacije Fond za humanitarno pravo, Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda, Žene u crnom, te bosanskohercegovačko Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije.[10] Koordinator UDIK BiH-a Edvin Kanka Ćudić je 2014. izjavio:
IzvoriUredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Feljton: Otmica u Štrpcima 1993. godine (1)
- ↑ [1]
- ↑ Feljton: Otmica u Štrpcima 1993. godine (6)
- ↑ Država duguje istinu o zločinu
- ↑ Država organizovala zločin
- ↑ Na meti razularene države
- ↑ Feljton: Otmica u Štrpcima 1993. godine (3)
- ↑ Obeleženo 17 godina od otmice u Štrpcu
- ↑ Otmica u štrpcima, svedočanstvo
- ↑ Akcija sjećanja u Sarajevu: Štrpci su dokaz da je Srbija učestovala u ratu u BiH
- ↑ Štrpci 671-Sat šutnje u čast žrtavama