Oktobarska diploma

Oktobarska diploma (njemački: Oktoberdiplom, mađarski: Októberi diploma, češki: Říjnový diplom, poljski: Dyplom październikowy) bila je povelja od 20. oktobra 1860. kojim je car Franjo Josip obznanio novi ustav austrijske monarhije[1] i time obilježio kraj svoje devetogodišnje apsolutističke vladavine.

Carska povelja od 20. oktobra 1860. o uređenju unutrašnjeg državno-pravnog uređenja monarhije
Oktobarska diploma
Osnovne informacije
Država  Austrijsko Carstvo
Skraćenica Oktoberdiplom
Prihvaćanje i stupanje na snagu
Stupanje na snagu 20. 10. 1860.[1]
Ukidanje 1861.

Puni naslov tog dokumenta bio je zapravo; Carska povelja od 20. oktobra 1860. o uređenju unutrašnjeg državno-pravnog uređenja monarhije (njemački: Kaiserliches Diplom vom 20. Oktober 1860 (R.G.Bl. 226/1860) zur Regelung der inneren staatsrechtlichen Verhältnisse der Monarchie.

Iako i danas ima tumačenja da je njome car vratio svojim narodima ustav, Oktobarska diploma i nije bila ustav u današnjem smislu te riječi, jer je zapravo ponovno osnažila moć konzervativnog plemstva dajući mu veće ovlasti nad svojim zemljama kroz program aristokratskog federalizma (Zemaljske dijete).

Pored svih njenih nedostataka, većina historičara se slaže da je Oktobarska diploma označila početak razdoblja ustavnih reformi carstva.

HistorijaUredi

Pozadina nastanka Oktobarske diplomeUredi

Teški porazi od Kraljevine Pijemont-Sardinije koje je Austrijsko Carstvo doživjelo 1859. u Austrijsko-sardinijskom ratu, jasno su pokazali svu slabost austrijske birokracije i vojske, te označili kraj neoapsolutističke vladavine.[1] Car Franjo Josip, nije imao više kud, pa je morao početi neke reforme da nekako smiri naraslo nezadovoljstvo svih društvenih slojeva u carstvu, prije svega da ponovno dobije podršku bogate buržuazije i plemstva, te tako spasi svoje carstvo.

Već je od marta 1860. car počeo jačati svoje Reichsrat (Carevinsko vijeće), proširujući njegov sastav i dajući mu sve veću ulogu (i nadalje samo savjetodavnu) nad velikim financijskim i zakonodavnim problemima koja su tištila zemlju, uključujući i izradu novog ustava. U tom proširenom Reichsratu sastavljenom od manje više od visokog plemstva, prevladavala je federalističko-autonomaška frakcija[1] koja je načelno bila protiv drastičnih ustavnih reformi (demokracija, parlament, slobodni izbori) već je zapravo tražila restauraciju prijašnjeg stanja i obnovu plemićkih Dijeta.

Kratkotrajni život Oktobarske diplomeUredi

Oktobarska diploma vratila je stare feudalne Dijete po krunskim zemljama carstva (pokrajinske parlamente) i predvidila zajednički centralni parlament Reichstag od sto članova, koji bi bio sastavljen od delegiranih poslanika iz pokrajinskih Dijeta. On je i nadalje trebao imati samo savjetodavnu funkciju, sa proširenim ovlastima po pitanju financija. On praktički uopće nije zaživio jer su pokrajinske Dijete odbile raticifirati njegov status.

S druge strane ni rad proširenog Reichsrata (Carevinskog vijeća) nije zadovoljio nikog, jer su državne financije i nadalje su tonule, austrijska strana nije bila zadovoljna količinom ovlasti koje su dane pokrajinskim dijetama, a ugarsko -slavenski dio je bio razočaran količinom vlasti koja je ostala u rukama cara.

Za provedbu Oktobarske diplome bio je zadužen ministar unutrašnjih poslova grof Agenor Gołuchowski, koji ni sam nije bio u potpunosti zadovoljan njome,[1] pa je njena provedba i s te strane šepala.

Kraj Oktobarske diplomeUredi

Od samog početka taj novi ustav dočekan je na nož od strane austrijskih liberala, ali i ugarskog stanovništva, koji su masovno u znak protesta prestali plaćati porez.

Kad je krajem 1860. Anton von Schmerling postao državni sekretar, njemu je car povjerio zadatak revizije Oktobarske diplome u novi ustav koji je trebao zadovoljio sve. Tako da je ubrzo Oktobarsku diplomu zamjenio novi centralistički ustav nazvan Februarski patent objavljen 1861.[1]

PovezanoUredi

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 "Oktoberdiplom 1860" (engleski). Encyclopedia of Austria. http://www.aeiou.at/aeiou.encyclop.o/o363636.htm. Pristupljeno 9. 9. 2012. 

Vanjske vezeUredi