Nogomet u Rijeci

Nogomet je u Rijeku stigao relativno rano. Moderni se nogomet širio uglavnom u dva pravca: jedan je išao preko morskih luka (Hamburg, Le Havre, Bilbao, Marseille, Barcelona, Genova, Indija, Sjeverna i Južna Amerika), a drugi evropskim kontinentom onuda gdje se gradila željeznica. Rijeka je spadala u one privilegirane gradove tog doba koji su, nekako istovremeno, bili zahvaćeni s oba ta pravca.[1]

Spomen ploča na Piopima gdje je održana prve nogometne utakmice na teritoriju današnje Hrvatske

PovijestUredi

Prva nogometna utakmica na području današnje Hrvatske odigrana je u Rijeci. Godine 1873. na inicijativu Roberta Whiteheada, inženjera i vlasnika tvornice Torpedo, utakmicu su odigrale ekipe sastavljene od djelatnika Mađarskih željeznica s jedne i engleskih radnika s druge. Englezi su radili u tadašnjem Riječkom tehničkom zavodu (Stabilimento Tecnico di Fiume) koji kasnije postaje tvornica Torpedo, a utakmica je odigrana na području poznatom kao Piopi ili Pod Jelšun, između ulaza u bivšu tvornicu Torpedo i Riječke rafinerije na Mlaki.

Početkom stoljeća nogomet je bio glavni sport i najrasprostranjeniji u gradu i okolici. Od različitih vrsta lopte i različitih terena do igrališta i trgova igrao se nogomet i bio prethodnik osnivanja klubova.

Atletico FiumanoUredi

Klub Atletico Fiumano 1903. osniva svoju nogometnu ekpu koja 1905. odigrava prvu međunarodnu nogometnu utakmicu s engleskom posadom broda. za rječki 'Atletico' su nastupali: Singer, Mathiasko, Fleischman, Fiorello La Guardia, Naschitz, Szemere, Hoelczh, Diamant,Morini, Fink i Schoen,

Dana 3. XI. 1905. godine, u Rijeci odigrava druga međunarodna utakmica kada su iz Hrvatske gostovali zagrebački nogometaši - Prvi nogometni i športski klub Zagreb. PNIŠK Zagreb pobijedio je »Atletico Fiumano« rezultatom 4:3. [2]

Godine 1920. i 1921. osim prijateljskih utakmica igra se i prvenstvo Slobodne Države Rijeke i regije Venezia Giulia. U prvenstvu sudjeluju: Olympia, Gloria, Grion Pula, Edera Trisete. Finale: Olympia – Edera 7:0. Prvak je Olympia.

1904.: OlympiaUredi

Godine 1904. u Rijeci (Fiume) osniva se klub Olympia.

Među osnivačima bili su braća Mittrovich, Carlo Colussi, Antonio Marchich, Aristodemo Susmel i Agelasio Satti. Olympia je imala sekcije biciklizma, plivanja, lake atletike i boks.

Momčad: Mihalich I, Goacci, Kusmann, Paulinich III, Diosy, Simcich, Ossoinak, Kregar, Pauletig, Pillepich, Gugnali.

1908.: SSK / HŠK VictoriaUredi

Na Sušaku 1908. učenici Sušačke gimnazije utemeljuju Srednjoškolski sportski klub koji 1910. godine mijenja ime u Hrvatski športski klub Victoria.

Victorija je prvu utakmicu odigrala 4. X. 1911. Protivnik je bila Olimpija iz Karlovca, a rezultat 12:0 u korist Victorije. Ovo je bila i prva utakmica koja se igrala po pravilima nogometne igre.[3]

Nogometaši HSK Victorie 1. VI 1913. ne igraju svoju prvu utakmicu na Sušaku, već u Rijeci na novom atletskm i nogometnom igralištu Atletica Fiumana (izgrađenom 1911.) na prostoru kave Kantrida s ekipom HAŠK Građanski iz Zagreba. Ta je utakmica završila rezultatom 3:0 za Victoriju.

1917.: Doria / GloriaUredi

30. IV. 1917. u Rijeci se osniva klub Doria koji ubrzo mijenja ime u Gloria. Stalni gosti kafića Marittimo na Piazza Dante počinju s aktivnostima 17. I. 1918. i već 1919. osvajaju kup Grazioli. Stvarne vođe bili su Delfino, Host i Vescia. Upravi kluba se pridružuju: Marot, Tominovich, Orsetti, Stebel, Thonon, Locatelli, Ravalico i Toglian. Momčad u sastavu Milautz, Romeo Milinovich, Negrich I, Dobrievich, Volk, Spadavecchia, Negrich II. Financijski solidna sa brojnim navijačima 1920./21. osvaja regionalno prvenstvo i ulazi u Drugu ligu. Poznata je i pobjeda nad Virtus Veneziom od 7:1.

Ekipu su činili: Varglien, Giacchetti I i II, Gregar, Ossoinack, Paulinich, Diossy, Crulcich, Schmidt, Sega, Pillepich, Reich i Tarlao.

 
Spomenik sušačkom sportskom radničkom klubu

1919.: NK OrijentUredi

Glavni članak: NK Orijent

NK Orijent je osnovan na Sušaku 1919. g. pod imenom Orient. Ime klubu je dao pomorac F. Matković i u svojim počecima Orijent je bio klub radničke i đačke omladine. U prvoj ekipi Orijenta 1919. godine igrali su: Tone Stipčić, Francele Malovac, Pere Spicjerić, Mavro Stipčić, Roko Ladišić, Perušić, Dukić, Delo Bolha, Fran Matrljan, Grozdanić i Ivić Marač.[4]

Poslije rata Orijent je navan NK Budućnost, da bi se uskoro vratio stari naziv.

Stadion Orijenta se nalazi na Krimeji.

Navijači: Red fuckers, osnovani 1988.

1919: C. S. FiumeUredi

Godine 1919. osniva se C. S. Fiume koji su osnovali radnici tvornice Torpeda.

Prvo vodstvo kluba činili su: Jugo, Barbinich i Racchetta, uz kasnije pridošle Sternissa I, Sega, Calcih, Zamparo, Vale, Puhar, Ghisdavcich i Contento. Jedini problem bio je novac jer se klub financirao samo od članarina.

Momčad: Andreis, Serdoz, Pinter, Battaia, Stiglich, Racchetta, Libero, Dobrievich, Tomaz, Slave, Stradiot, Grabner, Slavich, Battaia, Colazio, Calcich, Ghisdavcich, Coffau II, Blocher, F. Dobrievich, Sternissa i Burattini; Trener: Zamparo; Liga: II i III

1926.: U. S. FiumanaUredi

 
US 'Fiumana' 1928/29.

Unione Sportiva Fiumana (Sportska unija Fiumana) nastala je nakon aneksije Slobodne Države Rijeka Italji 2. IX. 1926. spajanjem nogometnih klubova Gloria i Olympia. Fiumana je objedinila najbolje igrače dviju momčadi, prije svega braću Varglien i Milinovich. [5] U.S. Fiumana naslijedila je od kluba Atletico Fiumano stadion Kantridu, koji se u to vrijeme zvao Stadio Comunale del Littorio. Igrač Fiumane Rodolfo Volk kasnije je za Romu postigao 103 gola u pet prvenstava i još uvijek je četvrti na klupskoj ljestvici strijelaca svih vremena[1], a obilježilo ga je vrijeme fašizma, kada je grad bio dio Kraljevine Italije. Prvu utakmicu U.S. Fiumana odigrala je na stadionu Kantrida (tada Stadio Comunale del Littorio) 20. IX. 1926. s ekipom Bologne F.C. u prijateljskom susretu, a slavili su gosti rezultatom 2:3[6].

Prva garnitura igrača u tamnocrvenim majicama (amaranto), žutim hlačicama i plavim čarapama (boje povijesne riječke zastave) bila je: Marietti, Romeo Millinovich, Pillepich, Narciso Millinovich, Ossoinak, Mario Varglien, Francesco Nerich, Serdoz, Tarlao, Mihalich i Spadavecchia[5].

  • Od tada se klub 'Fiumana' natječe u talijanskoj prvoj ligi (izuzetak su bile sezone 1929/30 i 1941/42 kada je u drugoj ligi)).

1946.: SD-SS Kvarner-Quarnero / NK RijekaUredi

Glavni članak NK Rijeka

NK 'Rijeka', tada kao Sportsko društvo - Società sportiva 'Kvarner-Quarnero' osnovana je krajem srpnja 1946. Dvadesetak rukovodilaca riječkog sporta raspravljali su o budućnosti riječkog nogometa. Odlučivalo se između dva prijedloga, okupiti najbolje nogometaše u klub Lučki Radnik (prvak Rijeke u sezoni 1945./46.) ili osnovati novo društvo. Usvojen je drugi prijedlog i navodno je osnovan novi klub imena "Kvarner-Quarnero", a radilo se o prozirnoj politikantskoj igri jer od barbara počinje povijest: kak se ne bi zamjerila promjena imena kluba 'Fiumana', vlast Okupacione zone B gasi "Fiumanu" te se preuzimaju igrači Fiumane kao i njihovo igralište na Kantridi tako da su Kvarner i NK Rijeka de facto slijednici Fiumane.

'Kvarner-Quarnero' je počeo u velikom stilu. U prijateljskom susretu, 1. VIII. 1946. pred 6.000 gledalaca pobijedio je s 2:0 splitski NK Hajduk. Prvi gol u povijesti Kvarnera (Rijeke) postigao je Rinaldo Petronio. Za ulazak u Prvu ligu morao se odigrati dvostruki susret izmedu Kvarnera i Unione sportiva operaia iz Pule. Kvarner je u Rijeci izgubio 1:2, ali je u Puli pobijedio 4:1, te je izborio svoj prvi ulazak u Prvu ligu.

Slavne momčadi tog razdoblja:

  • 1946/47. Gino Gardassanich, Tibljaš, Blasich, Pavanello, Macorin, Bertok, Nori, Laurencich, Burattini, Petronio, Cergnar
  • 1948/49. Ravnic I, Tomljenovic, Kivela, Legan, Ljubacev, Sinosich, Zikovic, Gredelj, Košak, Car, Krkovic, Osojnak, Chinchella, Stetka, Pavletic, Miculinic, Crisman, Vakanjac.

U valu kroatiacije Rijeke 1954.godine, 3. VI. Kvarner-Quarnero mijenja ime u Rijeka.[7].

Navijači: Armada, osnovani 1987.

1998.: ŽNK Rijeka-Jack PotUredi

Glavni članak: ŽNK Rijeka-Jack Pot

Ženski nogometni klub Rijeka-Jack Pot osnovan je 27. kolovoza 1998. godine pod imenom Jack Pot, a od 2007. godine nosi naziv Rijeka-Jack Pot. Osnovale su ga sestre Brankica Lukanić, Ružica Gregov, Hermina Trošelj i Ankica Kovačić.

Ostali kluboviUredi

1938. u Fijumi (Rijeci) djeluje 48 nogometnih klubova. To su bili: U.S. Fiumana, Magazzini Generali (kasnije "Lučki Radnik"), Arx. Concordia, Esperia, Edera, Juventus Enea, Libertas, Tarsia, Veloce, Iride, Aurora, Abbazia, Cantrida FC, CS Cantrida, Ricreatorio, Borgomarina, Leonida, Audace, Atlantica, Carnaro, Oratorio Salesiano, Circolo Impiegati, Aziendale, Toretta, Drenova, ASPM, Italia, Enea, Libia, Elcctra, Eneo, GUF, Ligiium, Dinamo, Romsa, Portuale, Torpedo, Cantieri Navali, Adria (Kantrida), Metallurgica, KIC, Titania, Semprc Uniti, Edison, Giovine Mlacca, Giovine Fiume, Istriano. Igrajući na raznim turnirima bili su izvor igrača za velike klubove.

Masovniji klupski nogomet Rijeke nastavlja se u doba prosperiteta za vrijeme SFRJ do 1990. da bi se broj klubova naglo smanjio drastičnim propadanjem i uništenjem riječke privrede, a time i grada (od 1991. do danas)

Kvarnerska rivijeraUredi

17. VI. 1953. 17. održano je prvo izdanje međunarodnog omladinskog nogometnog turnira za igrače do 19 godina, "Kvarnerska rivijera" pod organizacijom NK Rijeke. To je bio treći najstariji omladinski turnir u Evropi. U svom prvom izdanju Rivijera je okupila 16 momčadi iz cijelog svijeta. Pravo nastupa na turniru imaju igrači koji su do 1. januara tekuće godine navršili 19 godina. Prva inozemna momčad koja je stigla na turnir bio je München 1860, prvi pobjednik bio je splitski Hajduk, a Kvarnerska rivijera je nakon Bellinzone i Viareggija, postala treći najstariji turnir za ovo godište i ubrzo jedan od najkvalitetnijih u cijeloj Europi.[8] Turniri su se održavaju na stadionima Kvarnera i Istre (Kantrida, Krimeja, Labin, Kostrena, Crikvenica)

Ovaj turnir mladih nogometaša postiže veliku reputaciju te sudjeluju predstavnici najeminentnijih evropskih i svjetskih klubova, ali na žalost od 1990-ih, kao i u svemu, dolazi do pada kvalitete Kvarnerske rivijere.

Pobjednici turniraUredi

NK Rijeka, NK Hajduk, NK Dinamo, FK Crvena zvezda, FK Partizan, Atletico Mineiro (Bra), Burevestnik, Leeds United A.F..C., Vasas, Dukla, Japan, NK Orijent, FK Sutjeska, NK Varteks

Istaknuti igračiUredi

Do 1945. - prve generacijeUredi

Istaknuti riječki nogometaši[8] koji su svojim nogometnim znanjem oduševljavali do Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega, osvajači niza trofeja i članovi raznih reprezentacija (Kraljevina Jugoslavija, Italija, SAD):

 

1945. - 1990. - SFRJUredi

Nogometaši koji su za vrijeme Jugoslavije nastupali za "A", "B", (amatersku i olimpijsku reprezentaciju) [8]:

   

Nakon 1990.Uredi

U Republici Hrvatskoj za "A" reprezentaciju su nastupali[8]:

   

NogometašiceUredi

Od Riječanki i igračica "Rijeka-Jack Pota" za hrvatsku žensku nogometnu "A" reprezentaciju nastupale su [8]:

 

Istaknuti treneriUredi

Najistaknutiji treneri koji su djelovali u Rijeci[8] su:

   

PovezanoUredi

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 Ferruccio Burburan i Zlatko Moranjak, Kratka povijest riječkog nogometa, SUŠAČKA REVIJA broj 58/59 (pristupljeno 20. rujna 2013.)
  2. Cvijanović, Mišo: Vječna Kantrida, Rijeka info studeni 2005. - Grad Rijeka
  3. Ferruccio Burburan i Zlatko Moranjak, Igrala se, pikala se, SUŠAČKA REVIJA broj 61 (pristupljeno 20. rujna 2013.)
  4. Matovinović, Izidor, Pola stoljeća "Orijenta" 1919-1969, SD Orijent, Rijeka, 1970., Tipograf, Rijeka
  5. 5,0 5,1 Lazzarich, Marinko: Kantrida bijelih snova, HNK Rijeka, Rijeka 2008.
  6. FC Bologna statistika[mrtav link]
  7. Povijest HNK Rijeke
  8. 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 8,5 Mikulić, Zoran, Iz povijesti riječkog nogometa: Omladinski nogomet Rijeka danas

Vanjske povezniceUredi