Zoran Vulić
Zoran Vulić (Split, 4. listopada, 1961.) bivši je hrvatski nogometaš, danas nogometni trener.
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Napomene | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima |
Igračka karijera
urediKao nogometaš nastupio je 25 puta za reprezentaciju Jugoslavije u razdoblju od 1985. do 1991. te zabilježio 1 pogodak. Dres hrvatske reprezentacije obukao je 2 puta, uključujući i na prvoj utakmici protiv SAD-a 1990. Kao igrač Mallorce nastupio je na svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji. Karijeru je započeo i završio u splitskom Hajduku gdje je kasnije imao zapažene rezultate kao trener. Nastupao je i u francuskom Nantesu, a kao igrač znao je zaigrati na svim pozicijama od libera do centarfora.
Trenerska karijera
urediPrvi put je sjeo na mjesto trenera voljenog mu kluba sezone 1997./98. kao treći trener te sezone, ali otišao nakon zadnjeg kola. Opet je postao trenerom Hajduka 3 godine poslije, te nakon 5 godina vladavine zagrebačke Croatije donio je Hajduku naslov prvaka. Nije ostao trener, a naslijedio ga je Nenad Gračan. Vratio se opet brzo nakon toga i u klubu proveo čitavu sezonu 2002./2003. osvojivši 2. mjesto u ligi i nacionalni kup, dok je slijedeće godine u Kupu UEFA nesretno ispao od talijanske Rome. I te je sezone uspješno vodio splitske bile, ali je 3 kola prije kraja otišao iz kluba zbog neslaganja sa upravom. Nasljednik Petar Nadoveza samo je dovršio posao osvajanja prvenstva. Vulića je takav rasplet događaja jako pogodio, te i danas ne priznaje kada mu netko spomene da je osvojio samo 1 naslov prvaka, kazajući da mi je to bilo: "kao majci oduzeto tek rođeno dijete".
Zabilježena je kratka avantura u Segesti iz Siska gdje je vodio klub tek 1 utakmicu. Ostatak je vremena provodio većinom čekajući angažman u Hajduku. Jednom ga je i Zdravko Mamić poželio na klupi Dinama.
Krajem (za Hajduk izuzetno neuspješne) sezone - 2006. godine postao je šefom omladinskog pogona kluba, no, neočekivanom ostavkom trenera seniora Luke Bonačića, po četvrti put je sjeo za kormilo splitskog kluba. Vulić je uspio preporoditi momčad, koja je postala kompaktnija i karakternija. Ponajviše zahvaljujući desetki Kranjčaru (otišao nakon 5. kola), igrao se ljepši nogomet. Nakon ostvarenja rekordnih 7 pobjeda u prvih 7 kola, Vuliću je na Poljudu počela skandirati, inače vrlo zahtijevna, splitska publika, čime je Vulić postao jedan od rijetkih sa takvim "priznanjem". Međutim, do sredine drugog dijela sezone, forma je padala, a ta ista publika zamjerila je očajne igre sa Dinamom, te nedavanje više prilika mlađim igračima poput Drage Gabrića, te je nakon prvog domaćeg poraza u sezoni ( NK Pula 0:1 ), na sam Uskrs 8. travnja podnio ostavku. Nakon toga trebao je dobiti posao šefa omladinskog pogona Hajduka, međutim, kasnije su mu ponudili samo vođenje jedne od momčadi u omladinskoj školi, što je Vulić odbio. Na početku 2008. preuzeo je mjesto trenera ruskog prvoligaša Luč-Energije iz Vladivostoka. Od 22. rujna 2009. trener je hrvatskog prvoligaša NK Rijeke, u kojem se zadržao samo do 10. studenog iste godine.
Njegov idući klub postala je NK Istra 1961, koju je vodio od veljače 2010. do ožujka 2011. godine.