Nicholas Ray (Nikolas Rej, 7. avgust, 1911. – 16. jun, 1979) bio je američki reditelj, najpoznatiji po svom filmu Rebel Without a Cause.

Nicholas Ray
Biografske informacije
RođenjeRaymond Nicholas Kienzle
(1911-08-07)7. 8. 1911.
Sjedinjene Američke Države Galesville, Wisconsin, SAD
Smrt16. 6. 1979. (dob: 67)
Sjedinjene Američke Države New York, New York, SAD
Profesionalne informacije
Zanimanjefilmski režiser
Znamenita djela

Biografija uredi

Rođen je kao Raymond Nicholas Kienzle u Galesvilleu. Pohađao je univerzitet u Wisconsinu, gde je ušao u svet medija, baveći se radiom. Tu je upoznao i dva čoveka koji su ga ispirisali da se bavi filmom: Frank Lloyd Wright i dramaturg Thornton Wilder, koji je tada bio profesor. Ray je dobio stipendiju da radi sa Wrightom kao njegov učenik.[1]

Budući da je došao iz sveta radija, Ray je režirao samo jednu broadwaysku predstavu, mjuzikl Duka Ellingtona, Beggar's Holiday, 1946. godine. Godinu dana kasnije režirao je svoj prvi film, They Live By Night. Film je prikazan tek dve godine kasnije, zbog haotične situacije nastale preuzimanjem kuće RKO Pictures od strane Howarda Hughesa. Ovaj film noir je bio prepoznatljiv po empatičnom stavu prema mladim društvenim autsajderima, što je kasnije postao stalni motiv u Rayjevim filmovima. New York Times je dao pozitivne kritike, premda je kritikovao njegove simpatije prema buntovnicima i kriminalcima.

Ray je dao nekoliko filmskih doprinosa žanru film noira, među kojima su najznačajniji In A Lonely Place (1950) sa Humphrey Bogartom i policijski triler On Dangerous Ground.

Njegov najproduktivniji i najuspešniji period bile su 1950-e. Tokom sredine 50-ih napravio je dva filma po kojima je ostao upamćen. Johnny Guitar (1954) je western sa Joan Crawford i Mercedes McCambridge u akcionim ulogama koje su obično igrali muškarci, što je bilo veoma ekscentrično za to vreme. Godine 1955. Ray je snimio Rebel Without a Cause sa James Deanom, koji se pojavio u svojoj drugoj i najpoznatijoj ulozi. Film je objavljen ubrzo nakon Deanove smrti i imao je revolucionarni uticaj na stvaranje kulture mladih. Gledano van njegovog društvenog i pop-kulturalnog značaja, Buntovnik je najčistiji izraz Rayjevog stila i vizije, sa ekspresionističkom upotrebom boja, dramatičnim korišćenjem arhitekture i empatijom prema neprilagođenima.

Rebel Without a Cause je bio Rayjev najveći komercijalni uspeh i označio je proboj u karijeri mladih glumaca Natalie Wood i Sala Minea. Ray je probudio latentnu homoseksualnost Minea i njegov lik Platoa je postao prvi lik gej tinejdžera na filmu. Tokom snimanja filma kružile su glasine da je u vezi sa Woodovom, koja je bila 27 godina mlađa od njega, što je stvorilo napetu atmosferu između njega i Dennisa Hoppera, koji je bio u vezi sa glumicom u to vreme, ali su kasnije izgladili odnose.

Godine 1956. Ray je snimio melodramu, Bigger Than Life u kojoj je James Mason glumio nastavnika u malom gradu koji je poludio zbog korišćenja nove droge. Godine 1957. režirao je True Story of Jesse James, u kome je uloga, koju je trebalo da igra Dean, poverena Robertu Wagneru.[2][3]

Kasniji život uredi

Zbog toga što je bio biseksualac[1], kao i zbog upotrene droga i alkohola, hollywoodska filmska industrija je počela da se zatvara prema njemu tokom 1960-ih. Radio je i dalje, ali nije dobijao dovoljno pažnje za filmove koje je snimao. Filmovi kao što su The Savage Innocents i priča o Isusu iz Nazareta, King of Kings, bili su ocrnjeni u kritikama. Nakon što se onestvesti na sceni za vreme snimanja filma 55 Days at Peking (1963), nije režirao ništa do sredine 1970-ih. Godine 1970. Ray je sreo Dennisa Hoppera na koncertu grupe Grateful Dead, koji ga je pozvao na svoj ranč, gde je sređivao svoj novi film, The Last Movie. Hopper je pomogao Rayu da dobije mesto na Univerzitetu Binghamton.[4] Od 1971. do 1973. Ray je predavao film, gde je sa svojim studentima snimio We Can't Go Home Again. Tokom proleća 1972. traženo je da pusti snimke ovog filma na konferenciji, gde je publika bila šokirana kada je videla Raya kako pušti marihuanu sa svojim studentima.[4] Rana verzija fila je prikazana na Kanskom festivalu, 1973. godine, ali Ray, koji nikada nije bio zadovoljan ovim projektom, nastavio je da ga sređuje do svoje smrti. Predavao je film na Lee Strasberg Institute i New York University, gde je dobio mesto uz pomoć svojih prijatelja.[4]

Pre smrti je sarađivao na filmu Lightning Over Water (poznatim i kao Nick’s Film) sa nemačkim rediteljem Wimom Wendersom. Umro je od raka pluća, 16. juna, 1979. godine, nakon dvogodišnje bolesti.[4]

Privatni život uredi

Ray se venčavao više puta:

  • Jean Evans, novinarka, venčani 1930, razvedeni 1940. Dobili sina, Anthonyja (Tony, rođen 1937).
  • Gloria Grahame, glumica, venčani 1948. Odvojili su se 1950, a razveli 1952, nakon što je Ray zatekao svoju ženu u krevetu sa svojim sinom, koji je tada imao 13 godina.[4][5] (Ona i Tony Ray su se venčali 1960.) Grahame i Nicholas su imali jednog sina, Timothyja.
  • Betty Utey, igračica, venačni 1958, razvedeni 1964; dve čerke, Nica i Julie.
  • Susan Schwartz, venčani 1969.

Filmografija uredi

Godina Naslov Kompanija Uloge Beleške
1948 They Live by Night RKO Pictures Cathy O'Donnell / Farley Granger / Howard Da Silva
1949 Knock on Any Door Santana Productions Humphrey Bogart / John Derek
1949 A Woman's Secret RKO Pictures Maureen O'Hara / Melvyn Douglas / Gloria Grahame
1949 Roseanna McCoy Samuel Goldwyn Co. Farley Granger / Joan Evans
1950 In a Lonely Place Santana Productions Humphrey Bogart / Gloria Grahame
1950 Born to Be Bad RKO Pictures Joan Fontaine / Robert Ryan
1951 Flying Leathernecks RKO Pictures John Wayne / Robert Ryan Technicolor
1951 The Racket RKO Pictures Robert Mitchum / Robert Ryan Režirao neke scene
1952 On Dangerous Ground RKO Pictures Robert Ryan / Ida Lupino Lupino je režirao neke scene kada je Ray bio bolestan
1952 Macao RKO Pictures Robert Mitchum / Jane Russell / William Bendix Preuzeo od Josef Von Sternberga
1952 The Lusty Men Wald-Krasna Productions Robert Mitchum / Susan Hayward Robert Parrish je režirao neke scene kada je Ray bio bolestan
1952 Androcles and the Lion RKO Pictures Jean Simmons / Victor Mature Režirao dodatne scene koje nisu iskorišćene
1954 Johnny Guitar Republic Pictures Joan Crawford / Sterling Hayden Trucolor
1955 Run for Cover Pine-Thomas Productions James Cagney / John Derek Technicolor, VistaVision
1955 Rebel Without a Cause Warner Bros. James Dean / Natalie Wood / Sal Mineo Warnercolor, CinemaScope
1956 Hot Blood Columbia Pictures Jane Russell / Cornel Wilde Technicolor, CinemaScope
1956 Bigger Than Life 20th Century Fox James Mason / Barbara Rush De Luxe Color, CinemaScope
1957 The True Story of Jesse James 20th Century Fox Robert Wagner / Hope Lange / Jeffrey Hunter De Luxe Color, CinemaScope
1957 Amère victoire
Bitter Victory
Columbia Pictures, Laffont Productions, Transcontinental Films Richard Burton / Curd Jürgens CinemaScope
1958 Wind Across the Everglades Schulberg Productions Burl Ives / Christopher Plummer Fired during filming / Technicolor
1958 Party Girl Metro-Goldwyn-Mayer, Euterpe Robert Taylor / Cyd Charisse Metrocolor, CinemaScope
1960 The Savage Innocents Gray Film-Pathé, Joseph Janni-Appia Films, Magic Film Anthony Quinn / Peter O'Toole Technicolor, Super-Technirama 70
1961 King of Kings Samuel Bronston Productions Jeffrey Hunter / Rip Torn / Robert Ryan Technicolor, Super-Technirama 70
1963 55 Days at Peking Samuel Bronston Productions Charlton Heston / Ava Gardner / David Niven Technicolor, Super-Technirama 70
1974 Wet Dreams
(segment "The Janitor")
1976 We Can't Go Home Again Eksperimentalni film
1978 Marco Kratak film
1980 Lightning Over Water

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 Essential Cinema. JHU Press. Pristupljeno 7.8.2010. 
  2. „Wanted: Jesse James”. New York Sun. Arhivirano iz originala na datum 2015-01-28. Pristupljeno 30. 10. 2008. 
  3. French, Philip (4. 12. 2007.). „The Assassination of Jesse James by the Coward Robert Ford”. London: The Observer. Pristupljeno 7.8.2010. 
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 Live Fast, Die Young. Simon and Schuster. Pristupljeno 7.8.2010. 
  5. Zacharek, Stephanie (8. 1. 2006). „Giant”. The New York Times. Pristupljeno 7. 8. 2010. 

Vanjske veze uredi