Nacionalni park Huascarán
Nacionalni park Huascarán (španjolski: Parque Nacional Huascarán) je nacionalni park i rezervat biosfere koji se nalazi u masivu Cordillera Blanca u peruanskim Andama.
| Nacionalni park Huascarán | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
.jpg) | |
 Peru | |
| Koordinate: | |
| Registriran: | 1985.(14. zasjedanje) |
| Vrsta: | Prirodno dobro |
| Mjerilo: | vii, viii |
| Ugroženost: | no |
| Referenca: | UNESCO |
| Karta | |
  Nacionalni park Huascarán Pozicija Parka | |
Park se nalazi na sjeverozapadu Peruua u Departmanu Áncash, nedaleko od grada Huaraza, on je 1985. uvršten na UNESCO-vu Listu svjetske baštine.[1]
Karakteristike uredi
Park je osnovan 1975. godine kako bi se zaštitila fauna i flora karakteristična za ovo područje Anda, prostire na površini od 3367 km², što ga čini sedmim po veličini u zemlji.[2]
Smješten u najvišem tropskom planinskom masivu na svijetu - Cordillera Blanca, u kom se uzdiže planina Huascarán visoka 6,768 metara (najviša u zemlji. Duboki kanjoni premreženi brojnim brzacima, glacijalnim jezerima i raznovrsnom vegetacijom čine ga neobično lijepim mjestom.[1]
Park se prostire na nadmorskoj visini od oko 2,500 m sve do 27 snijegom prekrivenih vrhova iznad 6,000 m među kojima je i Huascarán nazvan tako po kralju Inka iz 16. vijeka Huáscaru.[1]
Zbog tog ima raznovrsne ekosisteme i veliku bioraznolikost, od džepova tropskih šuma do adskih pašnjaka. Nacionalni park Huascaran je stanište vikunje, koja je 1960-ih bila blizu izumiranja, ali se do danas oporavila, što je jedan od najspektakularnijih uspjeha očuvanja u Južnoj Americi. Od drugih sisavaca valja spomenuti sjevernoandskog jelena (Hippocamelus antisensis), kolokola (Leopardus colocolo) i ugrožene medvjede naočare i andske planinske mačke (Leopardus jacobita).
Ptičjih vrsta ima više od 100, među kojima su andski kondor i golemi kolibri (Patagona gigas).[1]
Flora sadrži oko 800 biljnih vrsta, a najpoznatija je ugrožena puya raimondii kraljica Anda, poznata po svom divovskom cvjetnom klasu, koji naraste do 15 m.[2]
U parku se nalazi više od 600 glečera, gotovo 300 jezera, 41 vodotoka i 3 važne rijeke; Santa, Pativilca i Marañón.[1]
Geološka historija parka seže do mezozoika, kad je počelo izdizanje sedimenata, koji su naborani krajem krede i vulkanskim erupcijama tokom pliocena i pleistocena.[1] I danas postoji jaka seizmička aktivnost u tom području, veliki potresi 1945., 1962. i 1970. bili su podsjetnici na ta vremena. Glacijacija je glavni element u geomorfologiji i hidrologiji parka. Procjenjuje se da je čak 1/4 volumena glečera u Cordilleri nestala od kraja 1960-ih, proces koji će vjerojatno dodatno promijeniti vizualno lice Nacionalnog parka Huascaran.[1]
