Nacionalni park Huascarán

Nacionalni park Huascarán (španjolski: Parque Nacional Huascarán) je nacionalni park i rezervat biosfere koji se nalazi u masivu Cordillera Blanca u peruanskim Andama.

Nacionalni park Huascarán
Svjetska baštinaUNESCO
 Peru
Koordinate: 9°27′0″S77°25′48″W
Registriran:1985.(14. zasjedanje)
Vrsta:Prirodno dobro
Mjerilo:vii, viii
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO
Karta
Nacionalni park Huascarán na mapi Perua
Nacionalni park Huascarán
Nacionalni park Huascarán
Pozicija Parka

Park se nalazi na sjeverozapadu Peruua u Departmanu Áncash, nedaleko od grada Huaraza, on je 1985. uvršten na UNESCO-vu Listu svjetske baštine.[1]

Karakteristike uredi

 
Jezero Churup

Park je osnovan 1975. godine kako bi se zaštitila fauna i flora karakteristična za ovo područje Anda, prostire na površini od 3367 km², što ga čini sedmim po veličini u zemlji.[2]

Smješten u najvišem tropskom planinskom masivu na svijetu - Cordillera Blanca, u kom se uzdiže planina Huascarán visoka 6,768 metara (najviša u zemlji. Duboki kanjoni premreženi brojnim brzacima, glacijalnim jezerima i raznovrsnom vegetacijom čine ga neobično lijepim mjestom.[1]

Park se prostire na nadmorskoj visini od oko 2,500 m sve do 27 snijegom prekrivenih vrhova iznad 6,000 m među kojima je i Huascarán nazvan tako po kralju Inka iz 16. vijeka Huáscaru.[1]

Zbog tog ima raznovrsne ekosisteme i veliku bioraznolikost, od džepova tropskih šuma do adskih pašnjaka. Nacionalni park Huascaran je stanište vikunje, koja je 1960-ih bila blizu izumiranja, ali se do danas oporavila, što je jedan od najspektakularnijih uspjeha očuvanja u Južnoj Americi. Od drugih sisavaca valja spomenuti sjevernoandskog jelena (Hippocamelus antisensis), kolokola (Leopardus colocolo) i ugrožene medvjede naočare i andske planinske mačke (Leopardus jacobita).

Ptičjih vrsta ima više od 100, među kojima su andski kondor i golemi kolibri (Patagona gigas).[1]

Flora sadrži oko 800 biljnih vrsta, a najpoznatija je ugrožena puya raimondii kraljica Anda, poznata po svom divovskom cvjetnom klasu, koji naraste do 15 m.[2]

U parku se nalazi više od 600 glečera, gotovo 300 jezera, 41 vodotoka i 3 važne rijeke; Santa, Pativilca i Marañón.[1]

Geološka historija parka seže do mezozoika, kad je počelo izdizanje sedimenata, koji su naborani krajem krede i vulkanskim erupcijama tokom pliocena i pleistocena.[1] I danas postoji jaka seizmička aktivnost u tom području, veliki potresi 1945., 1962. i 1970. bili su podsjetnici na ta vremena. Glacijacija je glavni element u geomorfologiji i hidrologiji parka. Procjenjuje se da je čak 1/4 volumena glečera u Cordilleri nestala od kraja 1960-ih, proces koji će vjerojatno dodatno promijeniti vizualno lice Nacionalnog parka Huascaran.[1]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 „Huascarán National Park” (engleski). Unesco. Pristupljeno 29.08.2023. 
  2. 2,0 2,1 Huascaran National Park (engleski). National parks. Pristupljeno 29.08.2023. 

Vanjske veze uredi