Mitrofan Ban (na ćirilici Митрофан Бан) (Boka kotorska, 1841. — Cetinje, 1920.) je bio cetinjski mitropolit i poglavar Srpske pravoslavne crkve od 1884. do 1918.

Mitrofan Ban
mitropolit cetinjski
CrkvaSrpska pravoslavna crkva
Redovi
Zaređenje27. jun 1865
Osobni detalji
Rođenje15. mart 1841.
Grbalj, Kneževina Crna Gora
Smrt30. 9. 1920. (dob: 79)
Cetinje, Kraljevina SHS

Mitrofan Ban je osnovnu školu pohađao u Kotoru, tada Austro-Ugarska. Episkop Stefan Knežević ga je zaredio u čin đakona 27. lipnja 1865. godine, a u čin prezvitera 2. listopada 1866., potom odlazi u Kneževinu Crnu Goru. Od 1869. je Mitrofan Ban upravitelj manastira Morača. Aktivno je sudjelovao u crnogorskoj borbi protiv Turaka i oslobađanju Kolašina.

Za mitropolita crnogorskog je 1884. postavljen odlukom kneza Nikole I., rukopoložen je ("hirotonisan") 18. travnja 1885. u Petrogradu. Nakon hirotonije, ruski car Aleksandar III. primio je u posjet Mitrofana i kazao mu:

  • “Meni je takođe drago što ste Vi rukopoloženi za episkopa u Rusiji. To pokazuje duhovnu vezu imeđu Ruske i Crnogorske Crkve”.

Od 1905. je poslanik u Crnogorskoj narodnoj skupštini.

1910. je u pismenoj zahvalnici kralju Nikoli, napisao (orig.):

  • “Vaše Kraljevsko Visočanstvo, Premilostivi Gospodaru, četrdeset godina već je prošlo, od kako mi je velika sreća u udio pala da stupim na službu Crnogorske Crkve – na službu Vaše, Gospodaru, junačke države”.

Tijekom austrougarske okupacije Crne Gore (1916.-1918.) surađivao sa okupacijskim vlastima i osudio, zbog oštrih represalija spram civilnoga pučanstva, akcije crnogorskih komita koje je predvodio general Radomir Vešović.

Bio je suglasan sa odlukama sporne Podgoričke skupštine 1918. o aneksiji Crne Gore Srbiji. Sazvao je koncem 1918. Sveti Sinod Crnogorske Crkve i objavio ujedinjenje Crnogorske Crkve sa Srpskom pravoslavnom Crkvom. Odluku o ujedinjenju obrazlaže u pismu koje je poslao Dimitriju Pavloviću, mitropolitu Srbije:

Usled seobe Patrijarha srpskog u predjele Austro-Ugarske Monarhije i ukinuća Pećkog Srpskog Patrijarhata, koji je potčinjen bio Grčkoj Carigradskoj Patrijaršiji, postale su u Srpskim Zemljama izvjesne autokefalne Srpske crkve. Među ovim nezavisnim crkvama spada i Sv. Crkva u Crnoj Gori. Pošto je Velika Narodna Skupština Srpskog naroda u Crnoj Gori 13/26. novembra ove godine donijela odluku, da se nezavisna Crna Gora ujedini sa bratskom Kraljevinom Srbijom i Jugoslavijom, to je i naš Arhijerejski sabor, kao najviša Duhovna valst nezavisne Crkve u Crnoj Gori svojoj sjednici držanoj 16/29. decembra 1918. jednoglasno donio riješenje, da se autokefalna crkva u Crnoj Gori sjedini sa nezavisnom Sv. Pravoslavnom crkvom u Kraljevini Srbiji, a sa ovom zajedno i sa cijelom Srpsko - Pravoslavnom crkvom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.[1]

– Pismo crnogorskog mitropolita Mitrofana Bana mitropolitu Srbije Dimitriju Pavloviću

Reference uredi

Vanjske veze uredi

Prethodnik:
Visarion Ljubiša
mitropolit crnogorski
18841918.
Nasljednik:
Gavrilo Dožić