Mira Stupica (Gnjilane, 17. avgust 192319. avgust 2016., Beograd) bila je jedna je od najcenjenijih srpskih i jugoslavenskih pozorišnih, filmskih i televizijskih glumica.

Mira Stupica
Mira Stupica u sredini
Biografske informacije
RođenjeMiroslava Todorović
(1923-08-17)17. 8. 1923.
Gnjilane, Kosovo, Kraljevina SHS
Smrt19. 8. 2016. (dob: 93)
SupružnikMilivoje Popović – Mavid (1943-?)
Bojan Stupica (1948–1970)
Cvijetin Mijatović (1973-1993)
RodbinaBora Todorović (brat)
Srđan Todorović (nećak)

Debitovala je 1941. godine u pozorištu. Godine 1955. zajedno s Bojanom Stupicom odlazi u Zagreb, gde glumi u Hrvatskom narodnom kazalištu do 1957.[1], nakon čega se vraća u Beograd. Rad na filmu započela je 1951. godine, od kada je ostvarila oko 50 filmskih i televizijskih uloga.

Mira Stupica starija je sestra slavnog glumca Bore Todorovića i teta Srđana Todorovića i Dane Todorović.

Biografija uredi

Rođena je u Gnjilanu kao Miroslava Todorović u siromašnoj porodici[2]. Po odluci porodice upisala je Trgovačku akademiju u Beogradu, koja je nije interesovala, tako da je uskoro počela da beži iz škole i odlazi u pozorište[2].

Godine 1941. prvi put nastupa u pozorištu. Udala se za glumca Milivoja Popovića Mavida 1943. godine i kasnije je s njim dobila ćerku. Njen znatno plodniji period nastupa posle venčanja s Bojanom Stupicom, s kojim je radila u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, kao i u drugim pozorištima u SFRJ. Od 1955. do 1957. godine članica je ansambla Hrvatskog narodnog kazališta, gde je premijerno igrala sestru Magdalenu/Gloriju u Gloriji Ranka Marinkovića. Igrala je i Ivanu (Jovanku) u Shawovoj Saint Joan i Grušu Vahandzu u Brechtovoj Der kaukasische Kreidekreis (Kavkaski krug kredom). Po povratku u Beograd nastavila je da glumi u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, kao i u Beogradskom dramskom pozorištu.

Svoju prvu filmsku ulogu imala je u ekranizaciji Bakonja fra Brne u režiji Fedora Hanžekovića, 1951. godine. Od tada je dala pedesetak televizijskih i filmskih uloga, uvek ostajući verna pozorištu.

Posle smrti Bojana Stupice, koga i dalje veoma često pominje kao najznačajniju osobu i svom životu, udala se za političara Cvijetina Mijatovića, 1973.[3] Cvijetin Mijatović je kasnije postao predsednik predsedništva SFRJ. Mira je šaljivo prokomentarisala svom bratu, Bori Todoroviću, koji je kao mali želeo da se Mira uda za kralja: "U socijalizmu, nažalost, nema kralja, ali ja sam se udala za predsednika države. Razumi, uradila sam najviše što sam mogla, u datim okolnostima!"[2]

Tokom proslave 60 godina njenog profesionalnog rada, 2001. godine, kolege i koleginice su je prozvali "najvećom srpskom glumicom prošlog veka. Mira Stupica je odgovorila da titula ne pripada njoj, već da je najveća pozorišna srpska glumica "nepravedno zaboravljena" Žanka Stokić i predložila je osnivanje nagrade "Velika Žanka"[4]. Nagrada je počela da se dodeljuje 2003. godine, a Mira Stupica je doživotna predsednica žirija koji dodeljuje nagradu najistaknutijim glumicama srpskog pozorišta.

Uloge na filmu i televiziji uredi

"Šaka soli" uredi

Godine 2000. objavila je svoje memoare "Šaka soli" (ISBN 86-7268-014-6). Knjiga je proglašena najčitanijom knjigom u 2001. godini[5].

Nagrade uredi

Godine 1981. uručena joj je nagrada Dobričin prsten za životno delo i doprinos umetnosti pozorišne glume. Nagradu Pavle Vujisić za životno delo i doprinos umetnosti filmske glume dobila je 2007. godine na 42. Filmskim susretima u Nišu.

Izvori uredi

  1. Svečana izvedba Glorije i susret s Mirom Stupicom Arhivirano 2008-04-24 na Wayback Machine-u na sajtu Hrvatskog narodnog kazališta
  2. 2,0 2,1 2,2 Teatar vrvi od golih guzica! Arhivirano 2007-09-27 na Wayback Machine-u, Lara Golubović za list Kurir, 17-18. april, 2004.
  3. Biografija Mire Stupice na IMDb-u
  4. „Zašto smo zaboravili Žanku Stokić”. Arhivirano iz originala na datum 2007-09-27. Pristupljeno 2007-08-31. 
  5. „Izdanja Fondacije Braća Karić”. Arhivirano iz originala na datum 2016-09-22. Pristupljeno 2007-08-31. 

Vanjske veze uredi