Kalocsa (hrvatskosrpski: Kalača, njemački: Kollotschau, slovački: Koloca) je grad na jugu Mađarske od 16,136 stanovnika[1], koji administrativno podpada pod Županiju Bács-Kiskun.

Kalocsa
Panorama grada iz zraka
Panorama grada iz zraka
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Koordinate: 46°32′N 18°59′E / 46.533°N 18.983°E / 46.533; 18.983
Država  Mađarska
Županija Bács-Kiskun
Vlast
 - gradonačelnik Ferenc Török
Površina
 - Urbano područje 53.18 km²[1]
Stanovništvo (2015.)
 - Urbano područje 16,136[1]
 - Urbana gustoća 303.4 stan./km²[1]
Vremenska zona UTC+1 (UTC+2)
Poštanski broj 8100
Pozivni broj 088
Službena stranica www.kalocsa.hu/
Karta
Kalocsa na karti Mađarske
Kalocsa
Kalocsa

Geografske karakteristikeUredi

Kalocsa leži na lijevoj obali Dunava, udaljena 142 km južno od Budimpešte.

HistorijaUredi

Kalocsa je postala biskupija još za vladavine prvog ugarskog kralja - sv. Stefana. Već u 11. vijeku uzdignuta je u rang nadbiskupije i bila je vrlo prosperitetni srednjovjekovni grad sve dok je nisu orobile Osmanlije.[2] Ponovno se oporavila tokom 19. vijeka, ovaj put kao centar agrarnog kraja i prehrambene industrije.[2]

Kalocsa je vjerojatno najbogatiji grad što se tiče folklora u Mađarskoj; gotovo svaki predmet iz Kalocse, od nošnje do veza eksplozija je boja i čudesnog dizajna.[2]

Oba muzeja - folklorne umjetnosti i Károly Visky, posvećena su lokalnom folkloru. Grad je poznat po vezenim motivima, koje vezu žene i prodaju širom svijeta.[2]

U Kalocsi je rođen Nicolas Schöffer, pionir kinetičke skulpture. Njegova rodna kuća pretvorena je u muzej, a na glavnom trgu koči se njegov 26-metarski kinetički svjetleći toranj.[2]

Pored svega Kalocsa je poznata i po paprici, koja neobično dobro uspjeva zbog obilja sunca.[2]

Pobratimski gradoviUredi

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 "Hungary: Bács-Kiskun" (engleski). City population. http://www.citypopulation.de/php/hungary-bacskiskun.php. Pristupljeno 29. 04. 2016.. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 "Kalocsa" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/place/Kalocsa. Pristupljeno 28. 04. 2016. 

Vanjske vezeUredi