Jérôme Bonaparte
Jérôme-Napoléon Bonaparte (Ajaccio, 15. studenog 1784. - Villegenis, 24. lipnja 1860.) je bio najmlađi brat francuskog cara Napoleona I te, od 1807. do 1813. godine, kralj kratkotrajne Kraljevine Vestfalije. Nakon 1848., kada je njegov nećak Louis Bonaparte postao predsjednik Francuske, bio je nositelj neliko službenih titula, uključujući i onu grofa od Montforta.
| Jérôme Bonaparte | |
|---|---|
| |
 Kralj Vestfalije
| |
| Vladavina | 8. srpnja 1807. – 26. listopada 1813. |
| Prethodnik | inauguracijski vladar |
| Nasljednik | država ukinuta |
| Supruge | Elizabeth Patterson Katharina von Württemberg Giustina Pecori-Suárez |
| Djeca | Jérôme Napoléon Bonaparte-Patterson Jérôme Napoléon Charles Bonaparte Mathilde Bonaparte Napoléon Joseph Charles Paul Bonaparte |
| Puno ime | |
| Jérôme-Napoléon Bonaparte | |
| Dinastija | Bonaparte |
| Otac | Carlo Buonaparte |
| Majka | Letizia Ramolino |
| Rođenje | 15. studenog 1784. Ajaccio, Francuska
|
| Smrt | 24. lipnja 1860. Villegenis, Francuska
|
| Pokop | Les Invalides Pariz, Francuska
|
| Potpis | 
|
| Vjera | katolicizam |
Rani život uredi
Rođen je u Ajacciou kao Girolamo Bonaparte, najmlađe i posljednje dijete Carla Buonapartea i Letizije Ramolino. Školovao se u katoličkoj školi, a prije odlaska u Sjedinjene Države služio je u mornarici. Na Badnjak 1803. godine, devetnaestogodišnji Jérôme oženio se osamnaestogodišnjom Elizabeth Patterson, kćerkom bogatog trgovca i brodovlasnika iz Baltimorea. Napoleon se oštro protivio braku te je, nakon što nije uspio uvjeriti papu Pija VII, carskim dekretom poništio bratov brak.
Bračni par je u to vrijeme bio na putu za Europu, s tim da je Elizabeth bila trudna s njihovim sinom. Nakon što se iskrcao u Portugalu, Jérôme je otišao u Italiju kako bi uvjerio brata da prizna brak, no bezuspješno. Elizabeth se pokušala iskrcati u Amsterdamu, odakle bi otišla u Francusku, gdje se trebalo roditi dijete, no Napoleon je zabranio pristajanje broda u Nizozemskoj tako da je Elizabeth otišla za London, gdje se dijete i rodilo. Sukobi oko braka su se nastavili i dalje, a isti je konačno razveden posebnim dekretom 1815. godine.
Kralj Vestfalije uredi
Godine 1807., Napoleon je Jérômea postavio za kralja novoformirane Kraljevine Vestfalije. U zemlji gdje su službeni jezici bili njemački i francuski, Jérôme je bio znan i kao Jérôme I i Hieronymus I. Središte novofomirane kraljevine bilo je u Kasselu, a kako bi učvrstio svoju dinastiju, Napoleon je dogovorio brak između Jérômea i Katharine von Württemberg, kćeri Friedricha I od Württemberga, koji je ubrzo sklopljen.
Kada su Jérôme i Katharina došli u Kassel, našli su svoje rezidencije u potpunom kaosu. To je dovelo do ambicioznog renovacijskog projekta koji je trebao obnoviti Kassel u francuskom carskom stilu. Iako je projekt privukao pažnju najuglednijih umjetnika, samo mali dio istog je realiziran. Uz to, kako bi ojačao vlast i udovoljio vlastitom egu, Jérôme je dao izraditi grandiozne portrete svoje supruge i sebe, u izradi kojih su sudjelovali neki od najuglednijih francuskih umjetnika tog doba.
Vestfalija je trebala služiti kao reformski model ostalim njemačkim zemljama pod Napoleonovom vlašću. Zemlja je ubrzo dobila prvi pisani ustav na teritoriju Njemačke, a Jérôme je iz Pariza "donio" ampir i tako vizualno modernizirao svoju kraljevinu. Zahvaljujuću njemu, kraljevina je dobila veću pozornost nego onu što je imala nakon Westfalskog mira 1648. godine.
Ipak, Jérômeova rastrošnost bila je problem za Napoleona. Naime, Jérômeovi dvorski izdaci bili su gotovo jednaki kao i oni Napoleonovi, s tim da je potonji imao znatno veći dvor i teritorij. Iz istog razloga, Napoleon je prestao slati financijsku potporu svom bratu.
Godine 1812., Jérôme je proglašen zapovjednikom jednog korpusa Napoleonove vojske koja je išla za Rusiju. Jérôme je želio voditi vojsku iz Vestfalije, no Napoleon ga je ukorio i rekao mu da napusti svoj dvor i putuje zajedno s vojskom. Uvrijeđen, Jérôme se povukao i vratio natrag u Vestfaliju. Nakon bratova poraza, Jérôme je sljedeće zime pismom molio brata da mu dopusti povratak u Pariz, strahujući od ujedinjenog savezničkog napada. Dok mu je prva molba odbijena, Jérôme se nakon drugog pokušaja vratio u Pariz.
Jérôme se nakratko vratio u vojsku 1813. godine, kada je njegovo kraljevstvo došlo na udar ruske i pruske vojske. Jérôme je tokom borbe odlučio boraviti s vojskom na terenu, nadajući se francuskoj pomoći sa zapada, no ista je stigla prekasno. Rusko-pruske snage su ubrzo osvojile Kassel. Kraljevina Vestfalija je ukinuta, a Jérômeova vladavina završila. Nakon toga, bježi natrag u Francusku gdje mu je boravila supruga.
Sto dana uredi
Tokom svojih Stotinu dana, Napoleon je Jérômea postavio za zapovjednika 6. divizije II. korpusa pod generalom Honoréom Charlesom Reilleom. Kod Waterlooa, Jérômeova divizija trebala je pokrenuti prvi napad na Château d'Hougoumont. Danas se pretpostavlja kako je Napoleon htio uvući Wellingtonove rezerve u bitku. Kakav god bio izvorni plan, Jérôme je dobio slobodne ruke da poveća napad tako da osvoji cjelokupni Château d'Hougoumont.
Kasni život i smrt uredi
Jérôme Bonaparte je bio ženskar i redovito je imao izvanbračne afere. Iako je Katharina znala za sve te afere, ostala je odana supruga. U tom je brako rođeno dvoje djece, sin Napoléon Joseph Charles Paul Bonaparte i kćer Mathilde Bonaparte.
Nakon što je Kraljevina Vestfalija ukinuta, Jérômeov zet Friedrich I dao mu je titulu kneza od Montforta. Godine 1814., taj isti Friedrich I prisilio je Jérômea i svoju kći da napuste zemlju. Tokom svog egzila, bračni par je posjetio Sjedinjene Države. Tokom bratovih Stotinu dana, Jérôme se vratio u Francusku kako bi pomogao bratu u pokušaju obnove carstva.
Brat s Katharinom trajao je do njezine smrti 1835. godine. Jérôme je tokom svog boravka u Italiji upoznao Giustinu Pecori-Suárez, udovicu talijanskog plemića, s kojom se 1853. godine i oženio. U tom braku nije rođeno nijedno dijete.
Godine 1848., njegov nećak Louis Bonaparte postao je predsjednik Francuske. Jérôme je imenovan upraviteljem groblja Les Invalides, u kojem su se nalazili ostaci njegova brata. Kada je njegov nećak izveo puč i proglasio se carem, Jérôme je priznat kao "presumptivni prijestolonasljednik" sve do rođenja prijestolonasljednika Napoléona Eugènea. Jérôme je kasnije postao maršal Francuske, a jedno je vrijeme bio i predsjednik Senata.
Jérôme Bonaparte je umro 24. lipnja 1860. godine u Villegenisu. Pokopan je na groblju Les Invalides u Parizu.
Vanjske poveznice uredi
- Online Biography of Jérôme Bonaparte (in French) Arhivirano 2008-10-14 na Wayback Machine-u
- Online Biography of Jérôme Bonaparte (in German)
- König Lustik!? Jérôme Bonaparte and the Model State Kingdom of Westphalia. State Exhibition of Hesse 2008. Museum Fridericianum Kassel / Germany Arhivirano 2007-09-28 na Wayback Machine-u
Jérôme Bonaparte Rođen/a: 15. studenog 1784. Umro/la: 24. lipnja 1860.
| ||
| Kraljevske titule | ||
|---|---|---|
| Nova titula | Kralj Vestfalije 8. srpnja 1807. – 26. listopada 1813. |
Država ukinuta |
| Pretendirane titule | ||
| Država ukinuta | — TITULARNI — Kralj Vestfalije 8. srpnja 1807. – 24. lipnja 1860. Razlog za neuspjeh sukcesije: Kraljevina je ukinuta 1813. godine |
Slijedi: Napoléon Joseph |
| Francuska kraljevska (carska) porodica | ||
| Prethodi: Robert d'Orléans |
Pretendent na francusko prijestolje kao presumirani nasljednik 18. prosinca 1852. – 16. ožujka 1856. |
Slijedi: Louis Napoléon |