Henry Kissinger

Henry Alfred Kissinger (Furth, 27. 5. 1923. - Kent, 29. 11. 2023.), američki diplomat i političar njemačkog porijekla.

Henry Kissinger
Henry Kissinger
Rođenje(1923-05-27)27. 5. 1923.
Fürth
Smrt29. 11. 2023. (dob: 100)
DržavljanstvoWeimarska Republika, Treći rajh, Sjedinjene Američke Države
Zanimanjepolitičar, politolog, diplomat, pisac, Preduzetnik, pedagog, autobiograf, privrednik, Ministar vanjskih poslova

Životopis uredi

Rodio se kao Heinz Alfred Kissinger u Bavarskoj. Otac mu je bio učitelj, a majka potječe iz bogate jevrejske obitelji. Pred nacističkim progonom, pobjegao je u SAD 1938. godine.

Između 1969. i 1977. godine Kissinger je igrao dominantu ulogu u vanjskoj politici Sjedinjenih Američkih Država. Tijekom tog razdoblja vršio je dužnosti Savjetnika predsjednika za nacionalnu sigurnost, a bio je Ministar vanjskih poslova. Kissinger je igrao ključnu ulogu u produživanju Vijetnamskog rata i proširivanju tog sukoba na Kambodžu i Laos (ovlaštenje američkih kampanja bombardovanja: Operacija Freedom Deal i Operacija Barrel Roll) koji je kasnije u destabiliziranoj Kambodži doveo Crvene Kmere na vlast (te kojima je dana diplomatska podrška u Kambodžansko-vijetnamskom ratu), u predvođenju državnih udara, atentatima i podršci eskadronima smrti diljem Južne Amerike tokom Operacije Condor (prvenstveno u Čileu i Argentini), američkoj podršci Pakistanu u Bangladeškom oslobodilaškom ratu unatoč genocida nad Bengalcima, podršci Indoneziji tokom okupacije Istočnog Timora unatoč genocida nad Istočnim Timorcima, kao i ubrzavanju građanskih ratova u južnoj Africi. Historičar Greg Grandin drži Kissingera odgovornim za smrt najmanje 3 miliona ljudi.[1][2][3] 1973. Kissinger je dobio Nobelovu nagradu za mir pod kontroverznim okolnostima.[4]

U razdoblju Hladnog rata, kao vješti diplomat, smirio je napete odnose SAD-a i Sovjetskog Saveza, a zajedno s budućim američkim predsjednikom George H. W. Bushem pomogao je stvaranju politike ekonomskog otvaranja Kine. 1987. je dobio i prestižnu "Karlovu nagradu" grada Aachena. Od 1996. postaje članom znanstvenog vijeća fundacije "Otto von Bismarck".

Kontroverze uredi

Poznati američki novinar i ekonomski teoretičar F. William Engdahl u svojim knjigama o američkoj naftnoj i prehrambenoj geopolitici "Stoljeće rata" i "Sjeme uništenja" izravno optužuje Henryja Kissingera za odgovornost za sudjelovanje u američkoj politici sedamdesetih godina 20. veka koja je bila usmjerena na agresivno širenje agrobiznisa u zemlje u razvoju, s ciljem uništenja poljoprivredne proizvodnje u tim zemljama. Ta se politika nastavila u okviru omogućavanja američkim proizvođačima genetski modificiranih žitarica tijekom 90-ih da agresivno nametnu svoje proizvode siromašnijim zemljama, a krajnji cilj takve politike bilo bi smanjenje broja stanovnika na Zemlji. Engdahl ističe kako je Kissinger bio vrlo blizak Georgeu W. Bushu i podržavao njegovu politiku prema Iraku i Afganistanu koja je usmjerena na daljnje učvršćivanje moći. Henry Kissinger štićenik je interesnog kruga obitelji Rockefeller čiji utjecaj na američku politiku i svjetsku ekonomiju po Engdahlu poprima nezamislive razmjere.[5]

Nagrade i priznanja uredi

  • Nobelova nagrada za mir (1973)
  • Karlova nagrada (1987)
  • Nagrada "Franz Joseph Strauss" (1996)
  • Bavarsko odlikovanje za zasluge (2005)

Reference uredi

  1. Turse, Nick (29. novembra 2023). „Henry Kissinger, Top U.S. Diplomat Responsible for Millions of Deaths, Dies at 100”. The Intercept. Pristupljeno 1. decembra 2023. 
  2. Davidson et. al., Helen (30. novembra 2023). „Praise and criticism as world reacts to death of Henry Kissinger”. The Guardian. Pristupljeno 1. decembra 2023. 
  3. Taylor, Adam (30. novembra 2023). „Henry Kissinger: Nobel peace laureate, war criminal?”. The Washington Post. Pristupljeno 1. decembra 2023. 
  4. „Henry Kissinger: Divisive diplomat who shaped world affairs”. BBC News. 30. novembra 2023. Pristupljeno 1. decembra 2023. 
  5. http://www.engdahl.oilgeopolitics.net/.

Vanjske veze uredi