Hajde da se volimo

Hajde da se volimo je jugoslavenska mjuzikl komedija iz 1987. koju je režirao Aleksandar Đorđević. Glavne uloge tumače Lepa Brena, Svetislav Goncić, Milutin Karadžić, Bata Živojinović i Milan Štrljić. Radnja se odvija oko Lepe Brene koja sa svojim bendom Slatki greh putuje u autobusu širom Jugoslavije radi turneje, ali je skupina kriminalaca pokušava oteti. Film je bio vrlo popularan u bivšoj Jugoslaviji, prema Breninom službenom websiteu ga je u kinima pogledalo oko pet milijuna gledatelja,[1] te je započeo filmsku trilogiju nakon što su uslijedila još dva nastavka 1989. i 1990.

Hajde da se volimo
Kino poster
RežijaAleksandar Đorđević
ProducentMilan Božić
Radoslav Raka Đokić
ScenarioJovan Marković
UlogeLepa Brena
Svetislav Goncić
Milutin Karadžić
Bata Živojinović
Milan Štrljić
MuzikaKornelije Kovač
FotografijaPredrag Popović
MontažaPetar Marković
DistribucijaMorava film
Datum(i) premijere1987.
Trajanje86 min.
Zemlja SFR Jugoslavija
Jeziksrpskohrvatski
Hajde da se volimo na Internet Movie Database

Radnja

uredi

Lepa Brena i njen bend Slatki greh putuju autobusom po Jugoslaviji radi turneje, ali je skupina kriminalaca pokušava oteti. Tu je i vozač Gile kojemu je već dosta što se članovi benda stalno bune kako brzo vozi; menadžer Svetislav; debeljko koji se kladi da može izgubiti 20 kg u tri dana, ali vara jer na sebi nosi utege koji ga čine težim; kao i Bale za kojeg se pročulo da je odličan ljubavnik pa ga opsjedaju neke djevojke u hotelu, a on bježi od njih jer je postao iscrpljen. Kako bi se Lepa Brena zaštitila, tu si i dva policajca i njihov narednik, zapovjednik Milanović. U Dubrovniku, Lepu Brenu otmu otmičari, ali im planove pomrse članovi benda Slatki greh. Menadžer uspijeva dogovoriti Breni i sastanak na jahti imućnog britanskog glazbenog producenta, g. Jenkinsa, kojemu se svidi njen glazbeni spot te joj ponudi i angažman.

Uloge

uredi

Filmske lokacije

uredi

Izvori

uredi
  1. „Neprikosnovena i najvoljenija jugoslovenska zvijezda”. jednajebrena.com. Arhivirano iz originala na datum 2013-08-02. Pristupljeno 4. kolovoza 2013. 

Vanjske veze

uredi