Otvori glavni meni
Commons-emblem-question book orange.svg Moguće je da ovaj članak ili neki njegov dio sadrži originalno istraživanje ili tvrdnje koje nisu verificirane.
Molimo vas da pomognete Wikipediji da potkrijepi teze odgovarajućim referencama, ukoliko je to moguće. Za više detalja, pogledajte stranicu za razgovor.

Branimir (Johnny) Štulić (Skoplje, 11.4. 1953.), jugoslavenski[1][2] rock glazbenik iz generacije zagrebačkog novog vala, poznat kao frontman grupe Azra.

Branimir "Johnny" Štulić
Generalne informacije
Ime Branimir Štulić
Rođenje 11. travnja 1953.
Republika Makedonija Skoplje, Makedonija
(tada  FNR Jugoslavija)
Prebivalište Nizozemska Houten, Nizozemska
Zanimanje pjevač
Žanr(ovi) Rock, alternativni rock, novi val
Instrument(i) vokali, gitara
Djelatni period 1977. – 1998.
Diskografska kuća Jugoton, Diskoton, Komuna

Sadržaj/Садржај

Biografija

Otac Ivan Štulić, podrijetlom iz Nina (kod Zadra), radio je kao oficir u tenkovskim jedinicama Jugoslovenske narodne armije (JNA), u kasarni u Skoplju. Godinu dana pošto je Johnny rođen, njegova majka Slavica rodila je drugo dijete, sestru Branku.

Život i djetinjstvo u Skoplju obilježili su njegov način govora pa su zbog njegova naglaska mnogi mislili da je Bosanac. Međutim, već s 5 godina Johnny se vraća u NR Hrvatsku jer je njegov otac dobio premještaj u Jastrebarsko, nadomak Zagreba. U tom je gradu nastavio pohađati osnovnu školu. 1960. porodica se seli u Zagreb, gdje njegova majka i danas živi. U naselju u koje su se Štulićevi doselili još nije bilo škole pa su roditelji Johnnyja upisali u školu u obližnjem Trnskom.

Maturirao je 1972. godine radom "Pariška komuna". Tema rada vezana je za njegovo zanimanje za socijalne i društvene mane, a zanimljiva je posebno jer je pisana neposredno nakon događaja u Hrvatskoj 1971. godine. Rad je ocijenjen odličnom ocjenom, ali je iz hrvatskosrpskog Johnny dobio samo dovoljnu ocjenu.

Važnu ulogu u tom periodu njegovog života odigrala je i Maja Ostir koja je prijatelju iz škole posudila akustičnu gitaru na kojoj je Johnny počeo svirati. Toliko ju je dugo zadržao kod sebe da je prilikom vraćanja morao izmijeniti sve pragove na vratu instrumenta.

Poslije gimnazije nije odmah upisao fakultet, već je odlučio da prvo odslužiti vojsku. Zbog velikog broja prijavljenih kandidata morao je pričekati nekoliko mjeseci pa je uniformu napokon obukao u kasno proljeće 1973. godine, da bi je nakon petneaest mjeseci skinuo i počeo studirati.

Studirao je filozofiju, ali je nekoliko puta mijenjao odijel te se na kraju zaustavio na sociologiji i tu "zalutao" negdje "između prve i četvrte godine"[pojasniti][traži se izvor]. Dogurao je do šestog semestra, ali nagomilavši veliki broj nepoloženih ispita (tada se polaganje nekih ispita moglo odlagati do diplome) Johnny ipak napušta fakultet. U to vrijeme već je uveliko osnivao bendove. Neki su i raspušteni.

Mnogi njegovi znanci iz vremena dok je studirao govorili su kako je Štulić bio "jedanaesta gitara". Nije poznavao note, svirao je poput mnogih samoukih gitarista, a ukus mu nije bio u skladu s vremenom: u to vrijeme je držao da je sevdah autentični zvuk njegovog podneblja koji najbolje dolazi do izražaja u makedonskim pjesmama. Kao samouki gitarist, vježbao je danonoćno i uvijek je bio u potrazi za prostorom za vježbanje.

Stvorivši sastav koji se munjevito popeo na sam vrh ondašnje jugoslovenske rok-scene, u danima kada je "Bijelo dugme" već stagniralo, Johnny je raspustio Azru i 1984. godine otišao u Nizozemsku. U Nizozemskoj je nastao trostruki album It Ain't Like in the Movies at All. O ovoj ploči Johnny je rekao: "Ja sam naprosto morao nešto da radim u Nizozemskoj. Četiri godine sam se mučio s tim albumom. Uradio sam dvije verzije. Prva je imala neku grešku s dolbi sistemom. Ova druga, koju sam izdao u Sarajevu, također je imala grešku, ali je ipak izašla. To je zapravo neka vrsta filma. Sve ono što sam radio u Nizozemskoj, stavio sam na tu ploču".

Iz prvog dužeg Johnnyjeva boravka u Holandiji, točnije u Utrehtu, datira i njegovo poznanstvo s današnjom mu ženom Jozefinom Frudmajer, jednom od sekretarica gradskog liječnika.

Johnny se 1987. godine vratio u Jugoslaviju. Sa sobom je iz Nizozemske doveo novog basista, Stehphena Kippa.

Godine 1991. Johnny se do daljnjega vratio u Nizozemsku.

Diskografija

Singlovi

  • Balkan / A šta da radim (Suzy 1979.)
  • Lijepe žene prolaze kroz grad / Poziv na ples / Suzy F. (Jugoton 1980.)
  • Đoni, budi dobar / Teško vrijeme (Jugoton 1982. koncertni)
  • E pa što / Sloboda / Gluperde lutaju daleko (Jugoton 1982.)
  • Nemir i strast / Doviđenja na vlaškom drumu (Jugoton 1983.)
  • Klinček stoji pod oblokom / Flash
  • Mon Ami / Duboko u tebi
  • Sardisale Lešočkiot manastir / Mamica su štrukle pekli / I to se događa ponekad

Albumi

  • Azra (Jugoton 1980.)
  • Sunčana strana ulice (Jugoton 1981. dupli)
  • Ravno do dna (Jugoton 1982. trostruki koncertni)
  • Filigranski pločnici (Jugoton 1982. dvostruki)
  • Singl ploče 1979. - 1982. (Jugoton 1982.)
  • Kad fazani lete (Jugoton 1983.)
  • Krivo srastanje (Jugoton 1984.)
  • It ain't Like In The Movies At All (Diskoton 1986. trostruki)
  • Kao i jučer (Singl ploče 1983-1986)(Jugoton 1987. kompilacija)
  • Između krajnosti (Jugoton 1987.)
  • Zadovoljština (Jugoton 1988. četverostruki koncertni)

Samostalni albumi

  • Balkanska rapsodija (Jugoton 1989.)
  • Balegari ne vjeruju sreći (Jugoton 1990.)
  • Sevdah za Paulu Horvat (Komuna 1995. CD)
  • Anali (Komuna 1995. dvostruki CD)
  • Blase (Hi Fi Centar 1997.)

Knjige

  • Smijurija u mjerama - autobiografija u petnaestercu (Vreme Beograd 2005.)
  • Big bang -1984.
  • Anonymous epygrams-1987.

Reference

  1. Miroslav Flego (6. 11. 2014). Johnny Štulić mora platiti srpskom sudu 3.000 eura jer nema srpsko državljanstvo. Večernji list. Preuzeto 7. 11. 2014 „Nikada nisam davao podatke za popis stanovništva, nikada nisam sudjelovao u tome. Mi smo bili neopredijeljeni i, stoga, Jugoslaveni.
  2. JOHNNY ŠTULIĆ U RALJAMA PRAVOSUĐA 'Sud me proglasio Nizozemcem, ali ja nisam stranac, imam pasoš SFRJ'. Jutarnji list (6. 11. 2014). Preuzeto 7. 11. 2014 „Nikad nisam davao podatke za popis stanovništva. Mi smo bili neopredijeljeni, i, stoga, Jugoslaveni. "Plato" nije ugovarao posao ni s osobom bez državljanstva, ni sa strancem, već s osobom koja ima jugoslavenski pasoš. On je očito vrijedio u vrijeme sklapanja posla, jer je time plaćen manji porez, što je potvrda da nisam bio inozemni element.

Vanjske veze