Azov

grad u Rusiji

Azov je grad u Rostovskoj oblasti u Ruskoj federaciji, koji leži u delti rijeke Don, 7 km od Azovskog mora, po kom je dobio ime. Azov je velika morska i riječna luka od 90 642 stanovnika. [1]

Azov
rus. Азов

Željeznička stanica Azov
Željeznička stanica Azov

Grb
Osnovni podaci
Država  Rusija
Osnovan 13. vijek
Status grada 1696.
Stanovništvo
Stanovništvo (2000.) 90 642 [1]
Položaj
Koordinate 47°03′00″N 39°16′48″E / 47.0500°N 39.2800°E / 47.0500; 39.2800
Vremenska zona + 3
Nadmorska visina 3 m
Površina 66.7 km²
Azov na mapi Rusije
Azov
Azov
Azov (Rusije)
Ostali podaci
Gradonačelnik Sergej Bezdolni
Pozivni broj +(7) 86342
OKATO kod 60 404 000
Veb-strana www.gorodazov.ru

Historija uredi

Najstarija naselja u okolici uredi

Ušće rijeke Don je oduvijek bilo važno kao centar trgovine, tako da su početkom 3. vijeka pne., Grci iz Bosporskog kraljevstva ovdje osnovali koloniju - Tanais[2], prema grčkom imenu za rijeku Don. Ostatci antičkog Tanaisa leže oko 20 km sjeverno od Azova, pored današnjeg sela Nedvigovka.

 
Ostatci nekadašnje slavne utvrde

Nekoliko vijekova kasnije tu koloniju razorio je kralj Polemon Bosporski. Ponovni dolazak grčkih kolonista vratio je prosperitet naselju. Kraj te kolonije bila je provala Gota koji su koloniju gotovo potpuno uništili u 3. vijeku ne..

Čitav taj kraj je u 10. vijeku , došao pod vlast slavenske kneževine Tmutarakan.

Turkijski - Kipčaci, koji su zauzeli taj kraj 1067., preimenovali su ga u Azak (Nizina). Od tog naziva je izveden današnji naziv za grad Azov.

Tatarska Zlatna horda zauzela je veći dio obale Azovskog mora u 13. i 14. vijeku, ali su i pored toga mletački i genovski trgovci dobili dozvolu za daljnje trgovanje, pa su na mjestu današnjeg Azova, osnovali svoju koloniju koju su nazivali Tana (La Tana). Azov je od 1471. pod vlašću Osmanskog carstva, ono je izgradilo jaku utvrdu na brdu iznad grada, koje dominira čitavim krajem.

Azovska utvrda uredi

Donski kozaci uspjeli su zauzeti Azovsku utvrdu, u jednoj od najslavnijih stranica svoje historije 1637., savladavši turski garnizon od 4000 vojnika, naoružanih sa 200 topova. Kozaci su držali pod svojom vlašću Azovsku utvrdu punih 5 godina. Čak su u junu 1641. uspjeli izdržali dugu tursku opsadu, ali kad su se 1642., osmanske snage povukle, car Aleksej I. je sazvao tadašnji ruski parlament - Zemskij Sobor, a on je odlučio predati utvrdu da izbjegne opći rat s Osmanskim carstvom. Prije napuštanja tvrđave, Kozaci su uništili sve fortifikacije.

Za vrijeme Azovskih ofenziva - 1696., car Petar Veliki uspio je ponovno osvojiti Azovsku utvrdu, ali je nakon neupjele Ofenzive na Moldaviju - 1711. bio prisiljen potpisati primirje sa sultanom Ahmedom III. i predati Azov natrag Turcima 1711.

Za vrijeme Velikog rusko-turskog rata zauzela ga je vojska generala Petra Rumjanceva, nakon sklapanja Mira u Kučuk-Kajnardžiju 1774. Azov je konačno pripao Rusiji. Sedam godina Azov je bio glavni grad istoimene gubernije, ali je nakon rasta nedalekog Rostova na Donu Azovu opala važnost, pa je administracija preseljena u Rostov. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Azov su okupirale snage Wehrmachta i držale ga pod svojom vlašću od jula 1942. do februara 1943.

Klimatske karakteristike uredi

Azov ima blagu varijantu Kontinentalne klime po Köppenovoj klasifikaciji klime, sa nešto blažim zimama od ruskog prosjeka, i toplim ljetima. Na Azov prosječno padne na godinu oko 539 mm kiša. Prosječna godišnja temperatura je oko 14 ° C, a dnevni maksimum je 27 ° C ljeti, a prosječni dnevni minimum zimi je 1 ° C.


Klimatološki medijani za Azov
Mjesec jan-sij feb-velj mar-ožu apr-tra maj-svi jun-lip jul-srp aug-kol sep-ruj okt-lis nov-stu dec-pro godina
Srednji maksimum (°C) −0,9 0,3 6,2 16,3 22,8 26,5 28,7 27,9 22,5 14,6 7,5 2,5 14,58
Srednji minimum (°C) −7,2 −6,4 −1,3 6,4 12,3 16,3 18,1 16,8 11,9 5,8 1,4 −2,9 5,93
Precipitacija (mm) 47 37 31 43 53 67 51 37 36 30 46 61 539
Izvor: [3]


Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 НАСЕЛЕНИЕ И ТРУДОВЫЕ РЕСУРСЫ (ruski). Азов-точка-Инфо. Arhivirano iz originala na datum 2014-03-30. Pristupljeno 29. 05. 2012. 
  2. The archeological site of Tanais (engleski). UNESCO. Pristupljeno 29. 05. 2012. 
  3. Weather Information for Azov. World Weather Information. Arhivirano iz originala na datum 2022-01-27. Pristupljeno 29. 05. 2012. 

Vanjske veze uredi